Marino Bloudek je postao tek treći hrvatski trkač i peti hrvatski atletičar koji je osvojio medalju na europskom prvenstvu, kad je u četvrtak navečer drugi prošao ciljem finalne utrke na 800 metara u Birminghamu.

Luciano Sušanj je 1974. u Rimu kao jugoslavenski reprezentativac postao europski prvak na 800 metara, a 20 godina poslije u Helsinkiju je Branko Zorko dotrčao do bronce u utrci na 1500 m i osvojio prvu atletsku medalju u dresu s hrvatskim grbom. Siniša Ergotić je 2002. u Munchenu bio europski doprvak u skoku u dalj, a 20 godina poslije njega je u istom gradu Filip Mihaljević došao do naslova europskog prvaka u Munchenu, čemu je prije dvije godine dodao i srebro na EP-u u Rimu.

Naravno hrvatske atletičarke su ostavile još dublji trag na europskim prvenstvima. Sedam uzastopnih zlata u bacanju diska Sandre Elkasević, od Barcelone 2010. do Rima 2024., su neponovljiva. Na popisu europskih prvakinja je i Blanka Vlašić u skoku u vis sa zlatom iz Barcelone, a brončane medalje su osvajale Ana Šimić (Zurich 2014., skok u vis) i Sara Kolak (Amsterdam 2016., bacanje koplja).

Od danas je u tom društvu i Marino Bloudek.

“Nakon 52 godine od zlatne medalje Luciana Sušnja u Rimu, ovo srebro mi je kao zlato, posebno kad je (osvojeno) u takvoj snažnoj konkurenciji. Čestitam Marku Englishu na zlatu, ali za mene je ovo pobjeda i veliki korak – za mene, moj tim, mog trenera, mog menadžera i za Hrvatsku. Ponosan sam na svoju današnju izvedbu”, izjavio je 27-godišnji Virovitičan, bivši juniorski europski prvak u ovoj disciplini iz 2017.

Devet godina je čekao na veliko odličje u seniorskoj konkurenciji.

“Tijekom trening-kampa sam vizualizirao trenutak kada osvajam medalju. Nakon utrke, nosio sam svoju zastavu i išao u naručje svoje zaručnice te grlio nju i svog trenera. To je bilo jako teško postići, ali znao sam da je moguće. Mogu reći da sam sanjar, ali danas sam ostvario svoje snove i stvarno sam ponosan”, izjavio je nakon utrke najbolji hrvatski atletičar u ovom trenutku.

Bila je to velika večer i za 33-godišnjeg Irca Marka Englisha, koji je dugo čekao na ovaj trenutak.

“Iskreno, ni ne znam kako se osjećam. Mislim da to mogu opisati kao olakšanje nakon toliko srebrnih i brončanih medalja. Stvarno sam toliko želio to zlato. Nisam htio završiti karijeru bez njega. Osjetio sam takvo olakšanje na cilju da nisam znao što da radim. Sanjao sam o tome, ali nikad ne znate hoće li se ostvariti. Rekord prvenstva jučer je bio sjajan, ali ovo je ono zbog čega sam zapravo došao. Prošlo je 16 godina otkako sam bio na vrhu postolja na Olimpijskim igrama mladih, tako da je bilo dugo čekanje”, rekao je English koji je bio impresioniran podrškom s tribina.

“Osjećao sam se kao da je pola Irske večeras na stadionu. Nisam shvaćao koliko je Iraca ovdje, dok nisam vidio sve zastave kada sam izašao iz autobusa. Sigurno ću uživati ​​u svakom trenutku sutrašnje svečanosti (dodjele medalja).”