Nadolazeće finale Lige prvaka na Wembleyju trebalo bi, kao i prošlogodišnje u Istanbulu, biti okršaj velikih favorita i autsajdera, a očekuje se da Real, poput Manchester Cityja u bivšoj prijestolnici Otomanskog Carstva, na terenu londonskog "hrama nogometa", rezultatom je potvrdi ulogu koju su mu dodijelili ne samo stručnjaci, već i najveći broj običnih ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu.

Momčad Carla Ancelottija je i prije početka natjecanja svrstana među najveće kandidate za osvajanje kupa, pa njegov nastup u finalu koji mu može donijeti 15. naslov prvaka Starog kontinenta nije iznenađenje, ali s druge strane, malo tko je na početku sezone vjerovao da će do utakmice za trofej stići baš Borussia iz Dortmunda.

“Milijunaši” sa Signal Iduna Parka su, poput Intera prošle sezone, došli iz drugog plana u dvoboj u kojem ih gotovo nitko nije vidio, a malo je nedostajalo da njihov susret u Londonu 1. lipnja 2024. bude repriza njemačkog finala iz 2013. godine u kojem je Borussia poražena (1:2) od Bayerna nakon produžetaka. Momčad Jurgena Kloppa bila je, objektivno gledano, igrački kvalitetnija od sadašnje momčadi Edina Terzića, o čemu svjedoči i činjenica da je prethodno sa “strojem” iz Münchena dva puta osvojio naslov prvaka Bundeslige.

Borussia je u sezoni 2023/2024 igrala loše u njemačkom prvenstvu pa je mladi stručnjak na njezinoj klupi u jednom trenutku bio na rubu otkaza. No, Terzić nije smijenjen, što je vjerojatno rezultat izvrsnih rezultata njegove momčadi u Ligi prvaka.

Momčad s nekadašnjeg stadiona Westfalen najprije je kao drugoplasirana uspješno prošla “skupinu smrti” (u kojoj su se natjecali s PSG-om, Milanom i Newcastleom), a potom u eliminacijskoj fazi, nakon očekivanog trijumfa nad PSV-om, bili bolji u četvrtfinalu i polufinalu od favorita – Atletico Madrida i Paris Saint-Germaina. Momčad iz Dortmunda je u tim dvobojima – a posebno onom s pariškim “Svecima” u kojem je francuski prvak nekoliko puta pogodio stativu i gredu – pratila i sreća, ali to nikako ne može potisnuti u drugi plan činjenicu da je njemački klub u navedenim natjecanjima pokazao zrelost i čvrstinu, odnosno da je imao kvalitetu koja ga je zasluženo dovela na korak od osvajanja najvažnijeg trofeja europskog nogometa.

Real je, pak, prema mnogim procjenama pravo finale prije finala imao u četvrtfinalu u kojem je zahvaljujući boljem izvođenju jedanaesteraca eliminirao branitelja naslova Manchester City. “Kraljevski klub” je bio na rubu ponora i u završnici polufinalnog uzvratnog susreta s Bayernom u Madridu, ali je zahvaljujući golovima pričuve Joselua uspio napraviti preokret i doći do svog 18. nastupa u finalu Kupa ili Lige prvaka.

Carlo Ancelotti svoje je ime do sada dva puta (prvo s Milanom, a zatim i s Realom) upisao među trenere koji su osvajali Ligu prvaka, a nema sumnje da će učiniti sve da svoju bogatu kolekciju trofeja dopuni petim najvrijednijim kupom u europskom nogometu. Podsjetimo, talijanski stručnjak je kao igrač Milana dva puta (1989. i 1990.) podigao pehar namijenjen tadašnjem pobjedniku Kupa prvaka, dok je 1984. kao igrač Rome poražen u rimskom finalu ovog natjecanja od Liverpoola. Klub s “Enfielda” nanio je “Don Carlu” 2005. vjerojatno najbolniji poraz u dosadašnjoj trenerskoj karijeri.

To nezaboravno finale Lige prvaka u Istanbulu, u kojem je objektivno puno slabija momčad s Otoka uspjela anulirati zaostatak od tri pogotka, a zatim boljim izdanjem jedanaesterca odnijeti krunu iz Milana, nije donijelo samo gorko iskustvo Ancelottiju, ali i učvrstilo njegovo uvjerenje da se svakom protivniku mora pristupiti s oprezom i maksimalnim poštovanjem. Što znači da će trofejni trener s Apenina u pripremama za londonsko finale “milijunaše” iz Dortmunda tretirati kao momčad koja kvalitetom ne zaostaje za objektivno jačim sastavima Manchester Cityja i Bayerna, odnosno da će ne dopusti svojim izabranicima da pomisle da su odradili najveći dio posla i podcjenjuju momčad Borussije.

Iako se čini vjerojatnim da će nogometna Europa nazočiti 15. krunidbi “kralja” iz Madrida 1. lipnja u Londonu, Borussiju ne treba otpisati kao sigurnog gubitnika završnog natjecanja. U završnim utakmicama borbe za kup, doduše ne tako često, događalo se da David pobijedi Golijata, što daje nadu “milijunašima” i njihovom “žutom zidu” da će, poput Liverpoola u spomenutom istanbulskom finalu s Milanom, uspjeti i na  Wembleyju “nabaciti na pleća” najtrofejniji klub Starog kontinenta.