Nakon golemog razočaranja na Euru u Njemačkoj, hrvatska nogometna reprezentacija krenut će u svoj četvrti ciklus Lige nacija, a ubrzo i čak osmi ciklus kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Izbornik i kapetan ostali su isti, pozitivna energija i optimizam su na niskim granama, a problemi ne samo da su ostali isti nego su i veći te sve više zabrinjavajući.
Liga nacija zasigurno je natjecanje koje je donijelo puno pozitivnih promjena u europski nogomet. Smanjen je broj nemoguće dosadnih prijateljskih utakmica, povećana je kompetitivnost istih formiranjem novog, zanimljivog natjecanja, a i nagrada za dobre rezultate dovoljno je atraktivna da vidimo one najkvalitetnije i njihovo najbolje na terenu.
Ono što smo naučili kroz povijest Lige nacija u kontekstu hrvatske reprezentacije svakako je činjenica da se rezultatima može manipulirati kako to kome paše u određenom trenutku. U prvom izdanju Lige nacija zauzeli smo posljednje mjesto u skupini uz onaj neugodni poraz od 0-6 iz Španjolske. U drugom izdanju, dvije godine nakon, od šest utakmica izgubili smo čak njih pet. Opravdanja je bilo dosta, od toga da su to ipak malo kompetitivnije prijateljske utakmice do toga da treba istrpiti navodnu smjenu generacija.
Dalić je srećom sve to preživio pa nas je odveo i do druge zaredom medalje na Svjetskim prvenstvima, one bronce u Kataru. Usto je i godinu kasnije očito potpuno motivirao “Vatrene“ pa je nakon dva debakla Hrvatska treće izdanje Lige nacija završila kao prva u skupini (na kraju smo izgubili od Španjolske u finalu). Ipak, tada se taj rezultat uzdizao u nebesa i potpuno se zanemarila činjenica da smo dva prethodna debakla branili narativom prijateljskih i pripremnih utakmica.
Istina je kao i uvijek negdje u sredini, a četvrta Liga nacija poslužit će Daliću i reprezentativcima da obave svojevrsnu krnju smjenu generacija. Bit će to ipak smjena sustava i ideje igre jer je otišao jedan od onih nezamjenjivih, sjajni Marcelo Brozović. S obzirom da su Modrić i Perišić još tu, nema smisla govoriti o smjeni generacija, a vidjet ćemo hoće li i koliko prilika Dalić dati “onima koji dolaze“.
Liga nacija je usto i prilika da naši pokažu da izvedbe na Euru nisu bili realan domet ove momčadi te da se pobjedama digne atmosfera koja je trenutno dosta negativna i javnim prostorom vlada određeni pesimizam, kao i strah da odlaskom Perišića i Modrića dolaze crni dani.
Sustav Lige nacija je promijenjen (2 momčadi iz skupine idu dalje u četvrtfinale) pa je skupina savršena ne samo za dizanje atmosfere i pozitivne energije već za polu-euforiju potencijalnim prolazom. Škotska i Poljska reprezentacije su od kojih je čak i ova “skromna“ Hrvatska za klasu bolja, a Portugal je tu da nam pokaže da ipak ima i puno kvalitetnijih od nas. Ovo je sve ipak samo teorija, a teren će pokazati je li doista tako, u četvrtak ćemo otvoriti natjecanje gostovanjem kod veterana Ronalda i čudesne generacije Portugala.
Što se tiče aktualne Hrvatske, situacija u momčadi i atmosfera zasigurno nisu među boljima posljednjih godina. Osim što su itekako gorak okus ostavili predstava i rezultat naših u Njemačkoj, od reprezentacije se oprostio i jedini za kojeg nemamo adekvatnu zamjenu, Marcelo Brozović. Navodno da nema zamjena ni za ono što su dali i predstavljali Modrić i Perišić, ali Brozović je pozicijom i onime što je donosio Vatrenima ipak najposebniji u kategoriji nezamjenjivi.
Uz sve to, Dalić muku muči sa slaganjem momčadi zbog inflacije ozlijeđenih igrača. U kratkom vremenu ostao je bez oba desna beka, Josipa Juranovića i Josipa Stanišića, koji su morali na operaciju. Nakon toga otpao je i Martin Erlić, a u subotu se u Bundesligi ozlijedio i Lovro Majer. Umjesto Majera, Dalić je pozvao Nikolu Moru, dok je ranije već aktivirao pretpoziv za Marka Pjacu.
Dalić je najavio promjene odlaskom Brozovića, a vjerojatno ćemo tako nešto i gledati odmah protiv Portugala u četvrtak. Ozljede su u tom smislu još i olakšale Dalićevu odluku da mijenja onih generacijskih 4-2-3-1 u nešto drugo što ćemo upoznati u Lisabonu. Zanimljivo je i dosta čudno da se sada Marko Pjaca navodi kao sigurno Dalićevo rješenje u prvih 11 za Portugal, a Pjaca uopće nije bio ni pozvan te ne bi igrao da nije bilo brojnih ozljeda. To također pokazuje određeno lutanje u odlukama stožera.
Izbornik je posljednjih tjedana često bio na udaru zbog promjene u mišljenjima glede pozivanja igrača koji ne igraju. Dok je 2018. bio odlučan da za Hrvatsku neće igrati oni koji nemaju minutaže u klubovima, sada je pozvao Perišića koji ne samo da nema minutažu već nema niti klub. Izbornik je tu odluku „obranio“ logikom da je Perišić sve to zaslužio te da će ga još jednom pokušati “oživjeti“ kroz Ligu nacija te pred kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u kojima on po njemu i dalje može biti nositelj.
Bilo kako bilo, Daliću zasigurno nije lako. Budućnost je neizvjesna, a kroz Ligu nacija neke ideje zasigurno neće moći implementirati jer je kapetan Modrić i dalje tu te teško da će krenuti u uigravanje nečega za budućnost dok je Luka spreman pomoći. Na Euru se krenulo u diskusiju treba li Modrić igrati čak i ako to želi, je li on zapravo “gotov“? Upravo je to jedan od hrvatskih najvećih problema, Luka je i dalje među najkorisnijima i od njega na klupi trenutno nema boljeg na toj poziciji i u toj roli. Modrić je savršen za ono što i koliko igra u Realu, ali Hrvatska si to nažalost ne može dopustiti pa će Luka sigurno i dalje biti starter te ključni čovjek.
Problemi su s ovim novim brojnim ozljedama, ali i općenito situacijom u i oko reprezentacije sve veći i veći. Nije više 2018. godina kada je 10-ak naših igrača nosilo najveće europske klubove, Hrvatska je sada ipak skromnija i to moramo prihvatiti. Brozovićev odlazak otvorio je vrata za Jakića, Moru, Sučića (možda i Mišića), ali činjenica je da takvog više nećemo imati. Puno je toga na od obrane do napada pod upitnikom, kako onog kvalitativnog, tako i kvantitativnog. Što će biti kada odu i posljednji koji su zadužili hrvatski nogomet, Modrić i Perišić? Teško je reći, ali u realnom vremenu nemamo previše razloga biti optimistični.
Novi ciklus, a problemi su ne samo isti, već itekako veći. Hrvatska bi se idućih godina vrlo lako mogla vratiti u europsku nogometnu prosječnost, a što to prije prihvatimo, bit će svima lakše, prvo javnosti pa onda i izborniku i igračima. Ipak, nadajmo se da tako ipak neće biti te da će Dalić, a možda i njegovi nasljednici pronaći igrače koji će nas ostaviti “među elitom“.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare