Ni ove godine Hajduk, Rijeka i Osijek nisu izborili jesen u Europi. Ništa novo, čast iznimkama u nekim prethodnim sezonama. To je sada već tradicija.

Našim klubovima uvijek nešto smeta. Ili im gazde uoči sezone rasprodaju najbolje igrače, ili im ne paše odmah u ljeto igrati dvije utakmice tjedno, ili se ekipiraju kasno, ili su noge teške, ili nemaju momčad za igru na dva fronta… Ili tko zna što.

I tako, eto, Europa ih kazni. Ah, što ćeš. Okrećemo se prvenstvu. I Kupu, jasno. Naš standardni manevar zaokreta iz godine u godinu. Europa našima kao da smeta.

A neki klubovi, s neusporedivo manjim proračunima i koeficijentima od našeg trolista, igrat će u središnjoj fazi Europske ili Konferencijske lige. A naši će ih pratiti na TV ekranima i gunđati kako su, eto, i oni mogli biti na njihovom mjestu da je bilo samo malo više sreće.

Olimpija, Ružomberok i Zira. To su klubovi koji su ovog ljeta zaključili nastupe Rijeke, Hajduka i Osijeka u Europi. S tim da je Rijeka imala tu čast ispasti čak dva puta. Prethodno je položila oružje protiv Elfsborga.

Ako gledamo koeficijente tih triju naših klubova (Rijeka 12.000, Hajduk 10.000, Osijek 9.000), pronaći ćemo nekolicinu klubova koji su s manjim koeficijentima izborili EL i KL.

A nije baš da dolaze iz zemalja koje su tradicionalni nogometni giganti. Tipa, Irska, Wales, Latvija, Moldavija, Sjeverna Irska, Island, Armenija, Cipar…

Pa evo tog niza klubova: Shamrock Rovers (koeficijent 10.500), APOEL i RFS (10.000), The New Saints (9.000), Petrocub (8.500), Borac Banja Luka (8.000), Lugano (7.500), Larne i TSC Bačka Topola (7.000), Vikingur Reykjavik (6.500), Noah (4.500), Pafos (2.500). Svi su redom iz Konferencijske lige osim RFS-a koji će igrati EL.

Dakle, može se. I s manjim koeficijentom i manjim proračunima. Samo treba znati. A naši klubovi u Europi, izuzev Dinama, ne znaju već jako dugo. Zabrinjavajuće dugo.