
Hugo Guillamon (25) prošlog je tjedna postao novi igrač Hajduka. Stigao je iz Valencije, s kojom je imao ugovor do ljeta 2026., a klubovi su u utorak potvrdili dogovor. U Split dolazi bez odštete, dok je Valencia zadržala pravo na postotak od njegova idućeg transfera.
Španjolski veznjak, koji može igrati i stopera, potpisao je ugovor do 2027. godine. U razgovoru za španjolsku Marcu otkrio je detalje oko dolaska u Hajduk. Intervju prenosimo u cijelosti.
Zašto ste odlučili napustiti Valenciju?
“Znali ste moju situaciju, bilo je jasno da moram tražiti izlaz. Trener i klu su bili iskreni sa mnom. Imao sam druge opcije u Španjolskoj i vani, ali htio sam napustiti zemlju. Istina je da hrvatska liga nije među pet najjačih, ali igrao sam protiv hrvatske reprezentacije u mlađim kategorijama i znam da imaju jako dobru razinu.
Kad su me nazvali, svidjela mi se ideja. Razgovarao sam i s Rakitićem, koji mi je ispričao ponešto o klubu. Hajduk je povijesni, najveći u Hrvatskoj, s ogromnom navijačkom bazom. Smatram da je to dobra opcija za mene. Imam veliku želju dokazati sam sebi da ovdje mogu odigrati sjajnu sezonu.”
Je li dolazak u Hajduk baš ono što vam je trebalo u karijeri?
“Da. Želio sam promjenu, novi zrak i novi klub. Ovo je momčad s ozbiljnim projektom, koja će se boriti za naslov. Klub raste, ima trenera o kojem sam čuo samo pozitivne stvari. Želim novi početak i dokazati sebi da ovdje mogu odigrati veliku sezonu.”
Što se dogodilo s Hugom Guillamonom?
“U Valenciji je bilo teško. Imao sam kontinuitet, osjećao se važnim, ali malo-pomalo to sam izgubio i nije bilo lako vratiti se. Nisam zadovoljan proteklim godinama. Znam da sam mogao dati više i nisam bio na svojoj razini. Bilo je ozljeda i nedostatka minuta.
Zato sam trebao promjenu, napustiti klub i otvoriti nova vrata. Valencia je moj dom i uvijek ću biti zahvalan. Valencijanist sam od djetinjstva i to ću uvijek ostati. Bilo mi je teško završiti ovako, ali život ide dalje.”
Je li vam najteže palo što niste mogli trenirati s momčadi ovo ljeto?
“Da. Nije bilo potrebno izdvajati me da bi bilo jasno da moram otići. Ove su pripreme bila posebno teške jer nisam mogao biti s ekipom. Da su mi dopustili trenirati, našlo bi se rješenje. Nikad ne bih pravio probleme. Htio sam igrati i osjećati se važnim. Bilo je teško, ali to se događa u nogometu. Nemam nikakvih zamjerki ni prema klubu ni prema treneru, želim im sve najbolje.”
Pretpostavljam da ste osjetili podršku suigrača.
“Naravno. Njihova podrška mi je bila ogromna. Pomogli su mi kroz ovo razdoblje. Čak i oni novi, kojima je odluka bila čudna. Zahvalan sam na svemu. Lijepo je znati da ostaju prijateljstva za cijeli život.”
Je li mentalna priprema bila ključna?
“Da, jako važna. Imam tim iza sebe, ne samo psihologe, nego i kondicijske trenere, nutricioniste… Današnji nogomet traži da se pazi na svaki detalj jer konkurencija je ogromna. Ja nastojim biti maksimalno spreman i raditi na svakom segmentu. Nogomet danas traži da paziš na svaki detalj jer ima puno spremnih igrača koji ti odmah uzmu mjesto.”
Nedavno ste postali otac, uskoro se ženite… Koliko je obitelj važna u svemu ovome?
“Ključna. Vrijeme s obitelji je neprocjenjivo. Nakon što sam postao otac, sve ostalo je u drugom planu. Nogomet volim, ali kod kuće nastojim isključiti se i posvetiti njima. Ako doma nisi sretan i miran, to ti se vraća na terenu.”
Koja vam je uspomena s Mundijala u Kataru i što se dogodilo nakon toga?
“Bilo je nevjerojatno. Igrati na Svjetskom prvenstvu za svoju zemlju je iskustvo koje se ne zaboravlja. U Valenciji sam bio standardan i važan. Istina, nisam igrao na SP-u jer sam imao problema s koljenom, ali sam išao pod svaku cijenu.
Nakon povratka sve je postalo teško – izgubio sam kontinuitet i status u ekipi. S dolaskom Baraje nisam imao mnogo minuta. Klub je prolazio kroz težak period i nisam se uspio nametnuti.”
Je li bilo bolno ne pomoći ekipi u krizi?
“Da. Ja sam Valencijanist i boljelo me. Nije bilo samo do mene, već zbog kluba i navijača. Rezultati nisu stizali i bilo je vrlo teško. Svi smo patili, a nemoć na terenu bila je najteža.”
Jeste li ikad posumnjali da niste dovoljno dobri?
“Ne, nikada. Samokritičan sam i znam da nisam bio na svojoj razini. To me ljutilo, ali nikad nisam sumnjao u sebe. Znam što mogu i sad želim to ponovno pokazati.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!