Samo svojom krivnjom nije ranije igrao u velikom svjetskom klubu te postao planetarno slavan.
Dinamo je u svojoj povijesti imao Luku Modrića, Stjepana Lamzu, Dražana Jerkovića, Slavena Zambatu, Velimira Zajeca, Marka Mlinarića, Cicu Kranjčara, imao je Zvonimira Bobana, Davora Šukera, Roberta Prosinečkog, Marija Mandžukića, Eduarda, Arijana Ademija, Mislava Oršića, Danija Olma, Vatreni još Alena Bokšića, Dadu Pršu, Gorana Vlaovića i trajao bi taj popis dugo. Dvije CRO “Svetinje” su imale španere i ljubimce, ali ne sjećam se da je netko toliko nedostajao kao ove jeseni – Bruno Petković.
Nekako je Petko prošao ispod radara hrvatske nogometne javnosti, slično kao i Dado Pršo početkom 2003. godine. Pet godina se po dolasku iz Metkovića potucao od Lokomotive, NK Zagreba, HAŠK-a pa preko Hrvatskog Dragovoljca do odlaska u talijansku Cataniju (2012.-2013.). U sljedećih šest godina nitko živ nije znao za njega, sve dok se 2019. godine nije pojavio u Zagrebu. Njegov agent je Ivan Cvjetković, nekadašnji Dinamov centarfor koji se u menadžerskim vodama proslavio kao zastupnik Marija Mandžukića. Tarzan, nadimak koji je dobio kao igrač zbog svoje prirodne snage i robusnosti je i sam bio neobuzdan i svoj. Snažnog karaktera, pomalo mangupskog, savršeno si je odabrao društvo. Mandžo, pa Petko.
Promatrajući Brunu Petkovića kroz četiri godine zapravo smo dobili – puni paket.
Nezainteresiran – nije tajna da mu trening nije najveća sreća u životu. Često izgleda da je spreman onoliko koliko želi, igra u dva pravca i presing za njega su kao da mu vežete kuglu oko noge.
Iritantan – navijači ga jedan dan obožavaju do te mjere da bi ga odveli na piće, ali čim Dinamu ne ide, a Petko izgleda kao da ga za to uopće nije briga, tada mu zapravo zvižde i najradije bi ga poslali u K(Cataniju).
Raskalašen – nije tajna da voli noćni život, što je zapravo pratilo mnoge maksimirske boeme (Lamza, Mlinka, Cico, Mandžukić), a to čine i stoga što se osjećaju dominantno na terenu. Svi smo mi od krvi i mesa, pa tako i Petko zna da može doći na teren i mamuran i opet će ga svi oslovljavati sa – doktore.
Bahat i prgav – je vrlo često prema medijima. Ne voli stati pred kamere, ne voli svjetla reflektora, jedan je od onih koji novinare niti cijeni niti ih doživljava. Za njega je odlazak pred medije – nužno zlo koje se ponekad mora odraditi zbog profesionalnog ugovora.
Mističan – stav i gard frajera, mangupa, je nešto što on ima u sebi i zapravo to ne želi skrivati. No, taj hladan osjećaj nedodirljivosti ga zapravo čini mističnim.
Vješt – on pripada igračima iz hita Zabranjenog pušenja – voli igrati za raju, a može zanemariti taktiku. Da, na lopti je prvo ime HNL-a, u ‘kockastom’ jatu je jedan od onih koji će zadnji izaći iz one popularne vježbe prije pravog zagrijavanja koju kolokvijalno zovemo – ševa.
Lucidan – on je jedan od onih koji su jedan dan vezni, drugi špica. Ne bi trčao, ali bi zato filigranski precizno dodao. Njegova rješenja su uglavnom u domeni – protivnik može sjesti i plakati.
Opasan – toliko puta je pokazao da kada momčadi ne ide može pronaći pravu formulu, neugodan je za čuvanje jer je jak, vrlo dobar tehničar, moćan na lopti, odličnog udarca, zapravo kompletan igrač.
Genijan – to je bio u Bratislavi, škarice protiv Bodo Glimta u Maksimiru, skok glavom i lopta u for Oršiću koji para mrežu londonskog Chelsea, gol Brazilu koji će ga pratiti do kraja života.
I da – Nezamjenjiv
Nevjerojatno je koliko je nedostajao Dinamu u super teškoj jeseni. Jednostavno, u svim ovosezonskim utakmicama na travnjaku Petković je napravio nešto konkretno i važno, što nažalost nije uspjelo niti jednom, jedinom Dinamovom nogometašu.
Koliko mu je važan Zlatko Dalić je pokazao u trenucima kada je Petkovića još ozlijeđenog gurnuo u Opus Arenu u trenucima kada ga je Vicenzo Montela dobro ‘klepio po ušima’. Riskirao je srebrno-brončani izbornik Dinamovu jesen, a nije uspio spasiti stvar u utakmici koja bi se na kraju mogla okarakterizirati – ključnom.
Krajem kolovoza potpisao je novi ugovor s Dinamom, nakon što se puno pisalo o njegovom odlasku u Trabzonspor. Nema nikakve dvojbe da je samo svojom krivnjom nije igrao u velikom svjetskom klubu, te postao planetarno slavan. Šteta, jer to on u sebi ima. Može li me demantirati? Iskreno, to mu želim.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!