Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRCMalo smo se maknuli iz Zagreba i otišli u Sloveniju, točnije u Celje. Proveli smo jedan trening s prvoplasiranom momčadi slovenskog prvenstva u kojoj igra i naš hit napadač, najbolji strijelac Europe s 25 golova na svom kontu - Franko Kovačević. U velikom intervjuu s našom Ines Švagelj otkrio je kad mu je bilo najteže u karijeri, planira li se jednog dana vratiti u HNL, kako sada gleda na utakmice Vatrenih, ali i kakvi su planovi s Celjem ove sezone.
Najbolji strijelac Europe, kakav je osjećaj? Zvuči jako moćno.
“Solidan haha.”
Solidan? Solidan ili najbolji?
“Super da kažem, ali ne opterećujem se toliko s tim, ne razmišljam toliko puno o tome. Idem dan po dan, utakmicu po utakmicu. Pa ćemo vidjeti. Ima još puno utakmica do kraja, to je tek početak. Pehari i sve nagrade se dijele u petom mjesecu.”
Rekao si jednom da nisi bolji igrač nego prije dvije ili tri godine, nego da se sad sve posložilo. Što si mislio po time? Koliko je tu potrebna zapravo i sreća u nogometu? Da doneseš i te pametne odluke, da se sve tako posloži?
“Pa da, smatram da ono što sad mogu, da sam to mogao i prije. Ajmo reći tako fizički i te neke tehničke stvari. Čak sam možda kao mlađi bio još i brži nego sad. Eto, treba tu se posložiti ekipa, trener. Treba te stvari u kojima si dobar, neki treneri neke ekipe, ajmo reći, bolje istaknu, neke manje. I nije jednostavno, ali mislim da većinu tih igrača nekih nekad ekipa i trener, više baci u prvi plan nego kvaliteta. Mislim da je to jako bitno.”
Znači bacio te Albert Riera u prvi plan. Kako se osjećaš sada u Celju? Proživljavaš te najbolje trenutke karijere? Puno si toga prošao dosad.
“Da, baš puno. Bilo je tu svega i gore i dolje. Pa super, eto, obitelj mi je sretna. To mi najbitnije je da on ima isto neki smisao, da nije… Okej, sve se većinom vrti oko mene, ali da i oni imaju neke svoje stvari. Tu djeca idu vrtić, super im je. Žena ima svoj neki plan, dnevnu rutinu. Tako da, eto, uživam. I puno mi je lakše trenirati, ići na treninge i biti cijeli dan, ajmo reći, odsutan kad znam da je njima dobro.
POVEZANO
A dobro, puno znači i to da si blizu svoje obitelji. Nisi, naprimjer, u Južnoj Koreji kao što si bio.
“Da, da, da. Prvih šest mjeseci sam bio sam, bilo me izuzetno teško. Ono, nisam znao što ću sa sobom, samo sam bio na stadionu Ali eto, sad kad smo tu bliže, mogu ti doći, ne znam, i mama i tata, bake, djedovi, od unučadi. Pa je bolje i lakše. Kad sam bio u Njemačkoj, isto, ali eto, Amerika, Koreja, nije bilo jednostavno. Znaš da si sam, ne možeš doći. Čak i kad dobiješ nekih jedan, dva dana slobodno, što bi nekad možda iskoristio da vidiš obitelj, jer su ti potrebni. Ne možeš doći. Nema opcije.”
Što radiš u Južnoj Koreji kad si slobodan?
“Da, zanimljivo. Ja sam bio u tom nekom manjem gradu, Gangwon se zvao. On je, ajmo reći, na moru, turističko mjesto. Pa sam išao za Seoul najčešće i tu sam se družio sa nekim ljudima koji pričaju engleski ili nekim igračima iz drugih klubova. Jer je teško, jednostavno, Korejci kao Korejci ne pričaju baš engleski. Ali u Seolu, ajmo reći, malo više. Tako da sam bježao u Seoul. Eto, to je bilo neko rješenje.”
Znači, zabavio si se, kako god okreneš. Treba vidjeti svijeta, a ti si vidio svijeta.
“Da, dosta toga. Tamo je bio neki mall, veliki shopping centar. Nešto slično kao Burj Khalifa u Dubaiju. Eto, tamo sam provodio najviše vremena. Jer tu je više neka europska, američka hrana. Ima tih nekih stvari. Više izbora, pa tamo sam bježao.
I ta Amerika, bila je korona?
“Super, da. Pa mislim, super. Nije bilo lako zbog te korone. Stvarno je to sve poremetilo tamo. Ranije se završila Liga, kasnije je krenula. Ja sam imao neke ozljede, neke nesreće. Ovo nije bilo baš jednostavno, ali kroz život i to mi se svidjelo. Mislim da je skroz nešto drugačije od Europe, ali opet zanimljivo. Kad si mlad, sve je zanimljivo.”
Kad odeš na drugi kraj svijeta, sve je zanimljivo. Vidim da si dosta pozitivan, dosta si optimističan. Znači nije to ta korona i ta ozljeda pokolebala?
“Pa nije, pa nema šta. Ideš dalje, neka druga posudba. Pa i na toj drugoj posudbi, ajde, bilo je okej, ali nije bilo sad ne znam što bajno. Tek treća sreća, Domžale, tu je ajmo reći bila dobra sezona i za mene. Prva, seniorska, baš dobra.
Slovenija je sretna destinacija?
“Volim se vraćati u Sloveniju, nešto mi paše.”
Kako ti je sada raditi pod trenerom Rierom? Ajde, ispričaj nam malo kakav je Riera. Vidjeli smo sad ovaj trening. Vidi se da prvo kaže “bravo”, pa onda kaže napravi to, to i to, ali kaže onako da ga poslušaš.
“Pa da, on ima svoje zahtjeve, svoje ideje. Vrlo je jasan. Tko najbolje radi te neke njegove stvari, što on kaže, taj će igrati. Mi znamo da smo u jedni drugima konkurencija, ali tako se i poboljšavamo. Drago mi je da svaki igrač kreće s iste pozicije, ajmo reći. Znam, ako ja taj tjedan ne treniram dobro, ili ako na utakmici nisam dobar, znam da i meni visi mjesto isto kao svima. Tako da je dosta kompetitivna atmosfera. Ja to obožavam, tako da je to super. Uživam.”
Energija u momčadi je znači dobra?
“Dobra energija, da. Mi imamo dosta utakmica i tu ima dosta promjena. Vidi se da tko god uđe, donese nešto i mislim da smo prava ekipa.”
Celje može pratiti taj europski tempo. Ide vam dobro i u Evropi, ide vam dobro u prvenstvu? Gdje vam je kraj?
“Ja sam pratio prošle sezone, malo su imali problema. Rekli su da im je malo bio tanji kadar. Ove sezone su obratili pažnju na to, doveli više igrača. Vidi se u prvenstvu smo prvi, prošle sezone su kasnili na početku, bilo je to malo teže. U Europi imamo dobri rezultate, Kup smo prošli, fokus je na svim frontovima.”
Borba za tri trofeja?
“Za tri trofeja, da, vidjet ćemo na kraju.”
To će biti tvoji prvi trofej u karijeri. Da, da. Ako se naravno dogodio, onda bi bila to ta sezona?
“Pa cilj mi je u karijeri uzeti neki trofej. Zato sam došao u Celje, to je bio jedan od razloga. Znao sam da odlazim u klub koji se bori za trofeje. Nema veze gdje je taj trofej za mene. Za mene trofej kao trofej je poseban i želim osvojiti bilo koji.”
Kako vidiš još Rieru ovako privatno, što možeš još reći o njemu? I gdje ga vidiš? Znamo da je sad u Celju, sretan je u Celju, ali mislimo da nije Celje taj njegov krajnji domet?
“Pa ništa, mislim da je sreća naša što je on tek na početku karijere, pa sad je tu, možemo mi uz njega raditi. Sad se spominju tu klubovi, ajmo reći naši neki klubovi s Balkana. Zato jer je on na početku, ja bih rekao, ali mislim da to nije baš toliko ni realno i da se neće takve neke stvari još dugo moći pričati, jer mislim da je on materijal za Lige petice i mislim da će, ako ne kroz ovu, još jednu stepenicu, vjerujem da će brzo doći tamo.”
Kako izgleda jedan trening Celja pod Rierom iz tvog iskustva? Teško, naporno ili taman?
“Pa nije, mislim, taman. Uživamo, ima puno i priče, ima puno objašnjavanja tih nekih stvari, što trebamo raditi. Prvo želi neku jasnu sliku napraviti, a onda kreće trening i tu samo detalji. Uvijek kaže neke priče, anegdote, pokušava na neki, ajmo reći, svoj način objasniti kako da dođemo do tih nekih rješenja.
I eto, stalno se unapređujemo, imamo sve više rješenja na sve više sistema i baš me to veseli. Svaki dan se veselim doći na trening da vidim šta će novo reći i što mogu naučiti i kako riješiti neki problem. Čak ga ja, i ako smo na aerodromu ili negdje, ja ga znam pitati nekog što bi da se ovo desi, što bi da igramo s crvenim, što bi da s ovim, što bi da s onim, volim slušati što on kaže i koja su njegova rješenja.”
I on voli komunicirati s vama. Isto na treningu je bio tvoj suigrač, isto mu je objašnjavao ono što ga je pitao. Ima vremena saslušati, reći, savjetovati.
“Pa naravno, to sa svima pričat, to voli. Nogomet je njegov život. On je od jutra do mraka na stadionu. Ne znam, meni je stvarno fantastično vidjeti da neko ima takav, nakon takve karijere, da ti imaš takav motiv i kao da doslovno ništa nije postigao u karijeri, tako svaki dan, kao da je na nuli. Svaki dan je motiviran isto.”
To je kad voliš nogomet.
“Da, da. Moraš ga baš voljeti, obožavati. Baš, baš voljeti. On baš voli nogomet.”
Ispričao je Riera u jednoj izjavi, kako je zatekao i tebe na stadionu u 7 navečer. Živiš li i ti ovdje na stadionu?
“Ja sam pukao, da. Ja sam cijele dane u nogometu.”
Je li to tajna uspjeha?
“Pa ne znam je li tajna. Ja sam tako živio od malena, pa nije mi se svugdje poklapao, nije mi svugdje išlo. Ali sam držao tu njegu konstantu i eto sad ide. Kad sam u nekim klubovima to radio, govorili su mi, a ti previše o tom razmišljaš, opusti se, nešto drugo glavu stavi negdje drugdje, ne znam, nemoj, to te koči, to ti radi probleme. Sad kad opet na ovu stranu, kad uspijevam, kad mi ide baš dobro, sad svi je, to je zaradi toga, eto. Tako da ja držim svoje, to ne mijenjam, ne dopuštam baš da mi drugi utječu na moje odluke, na moj taj neki život, kako sam ga posložio. Živim svojim životom, sretan sam i eto sad imam rezultate.”
Dobro, čuli smo i da na treninzima možda nekada ti previše radiš?
“Da, pa sigurno. Nema druge opcije za mene. Ja sam takav, ja u tom uživam, to me hrani i svaki detalj, ako mi nešto ne ide na treningu taj dan, volim dodatno raditi da to ispravim.”
To je ta tajna uspjeha, ja bih rekla. Promijenio si, koliko sam ja uspjela izbrojati, sad me ispravi ako griješim, 12 klubova?
“Ne znam, puno, ne znam. Poslije pet prestaneš brojati.”
Koliko je bilo teško svaki put promijeniti sredinu, promijenio si kontinente, promijenio si države?
“Ma kao mali to nije problem, to je laganica. Uzmeš kofer, ajmo vozi. Ja sam išao u svijet sa 16, 17, 18, 19 godina, ja sam svuda išao. To je baš laganica. Čak uživaš u tome, neko novo iskustvo, neka nova kultura. E a sad kad su došla djeca, nije baš više tako. Sad vrtić, gledaš te neke stvari. Sad već žena, nemoj sad, kaže dosta seljenja. Ajmo se negdje ustaliti. Jer dosta tih karijera ljudi provedu po 3 do 5 godina u nekom klubu. I meni je to želja, ja bih to stvarno volio. Meni je kao da svaki put se posloži da nakon godine moram otići. Ne znam zašto. Ili nekad jer mi ne ide, nekad jer mi ide. Evo, nema pravila. Ali ako je to moj put, ja ga prihvaćam i mogu se nositi s njim i sretan sam.”
Pa dobro, nekako mislim da ovo neće biti zadnja destinacija na kojoj si..
“Pa ne znam. Nije da ne razmišljam, ali trenutno sam sretan i uživam. I dok je sve dobro, zašto smišljati gdje ćeš, što ćeš. Kad je dobro, treba uživati u trenutku. Puno u nogometu ima manje dobrih trenutaka, puno ima više loših. I kad si u tim nekim dobrim, treba se po meni opustiti i uhvatiti taj val.”
Rekao si da Riera priča anegdote na treninzima. Koja je neka najzanimljivija koja ti sad pada na pamet? Koja te možda motivirala dodatno?
“Priča o nekim nekim velikim imenima, tim nekim igračima. Ne znam, da svi mi moramo trenirati, samo Samuel Etto ne mora trenirati. On je u karijeri jedino njega vidio da kad nije trenirao da je igrao vrhunski, a ovi svi drugi trebaju raditi s kim je on igrao. Neku priču za Torresa i Gerrarda mi je ispričao. Kako je Gerrard objasnio Torresu da koristi svoje najbolje kvalitete. I tako, uvijek za neke te igrače kaže neke situacije, ali uglavnom to su pozitivne stvari. Nekad nisu čiste i jasne, ali ako ti malo razmisliš o tome vidiš što je on tu htio. Uvijek ima skrivenu namjeru kad nešto priča.”
Slovenska liga. Bio si u Domžalama, sada si u Celju. Ajde nam malo približi tu slovensku ligu. Kako je ti vidiš za razliku od nekih ostalih liga u kojima si igrao? Na kojem je to nivou?
“Dosta je to sad malo specifično. Kad sam ja igrao u Domžalama bilo mi je puno teže. Mi smo se borili za Europu, izborili smo Europu, kvalifikacije na kraju, ali opet nisi ti toliko dominantan i dobar kod Celje i igraš na tri fronta. Iz druge perspektive ti to vidiš. Sad bi rekao u ovom momentu u Celju vidim to jako dobro zato što igramo na tri fronta. Ne razmišljam ja sad samo o slovenskoj ligi o slovenskoj. Ja znam da mene za svaka tri dana čeka Europa ili me čekaju te kvalifikacije što smo imali pa sad Kup. Ima tu više utakmica i automatski čim je više utakmica kvaliteta je veća. Što se tiče baš lige kao lige, tereni su super, ima puno mladih igrača. Ja bih rekao da je to razvojna liga prije svega. Da mladi igrači koji tu dođu mogu ostvariti neki napredak jer dođu u neki fokus. Mislim da je to super. Svakom Hrvatu koji igra u hrvatskoj ligi bi preporučio da dođe u Sloveniju ako mu baš ne ide u Hrvatskoj ili ako misli da će mu biti teži put kroz Hrvatsku. Mislim da u Sloveniji možda nekad može u nekom klubu dobiti prvi plan i nisu toliko klubovi opterećeni rezultatom kao u Hrvatskoj, iz tog razloga. Nekad ti odigraš dvije, tri loše utakmice tebe će taj klub podnijeti. Ajmo reći kao te Domžale koje razvijaju te mlade igrače. Dok u Hrvatskoj je to jedna, dvije loše, sa strane. Puno je razvojnija liga. To je neka razlika ja bih rekao između hrvatske i slovenske. Međutim u ovim top klubovima znači Maribor, Celje, Olimpija mislim da su oni na jako dobrom nivou i da je to tu negdje.”
I Celje je sad počelo puno više ulagati u klub sad igrate i u Europu, drugi ste na ljestvici u konferenciji. Prošle sezone Celje je ispisala jednu lijepu nogometnu slovensku priču četvrtfinale konferencijske lige kako su ambicije sada, drugi ste?
“Pa uvijek je ambicija osvojiti šta god igramo. Moja osobna je osvojiti, normalno, šta će biti. Nema druge opcije. Ponavljam, evo sad ne znam stvarno ne pratim toliko u tim zadnjim godinama. Znam ono da je Dinamo jednom bio u Europa Ligi došlo tako nešto od Benfice kad je ispao u osmini finala. Mislim da je to jedan velik uspjeh što je Celje napravilo za balkanski nogomet. Ali da, ali imam osjećaj kao da to nije baš dovoljno cijenjeno. Kod nas, ovako na Balkanu. Ne priča se toliko, ne priča se toliko puno u Celju i ne priča se toliko puno o tim uspjesima. “
Priča se u Sloveniji, ali misliš da se u Hrvatskoj ne priča toliko?
“Mislim da ni u Sloveniji ne toliko puno. To je moj osobni dojam. Možda je kriv, ali to je stvarno jedna velika stvar i to ponavljam, ne znam kada je neko s naših prostora to radio i to je bio jedan razlog zašto sam ja došao u Celje. I sad pogotovo, sad ti si praktički drugi u Konferencijskoj Ligi s maksimalnim osvojenim brojem bodova dok neki klubovi ne znam kada su to napravili zadnji put, tako da eto.”
Da, imali ste dobar zalet, zadržali ste taj zalet za razliku od Dinama koji je bio isto na vrhu, pa je sada 12. u Europa ligi.
“To je sezona, bit će tu puno gore dolje svih. A dobro, naravno. Nadam se da će i Dinamo stvari dobar rezultat i Rijeka i svi naši klubovi. Ali eto, nadam se, navijam za njih, za svaki naš klub navijam kad igra na takvom nekom natjecanju. Tako da eto, želim im isto sreću.”
Naravno. 25 golova do sada u sezoni, ima još sezona je duga, rekli smo ima još i Europe i prvenstva. Koji ti je gol do sada najdraži nekako?
“Možda u Shamrocku prvi gol. To mi je jedan od dražih golova, jedan od najljepših. Na njega sam baš ponosan. Ali ajmo reći, ti golovi neki protiv AEK-a, ta tri gola, su me, koji možda nisu sad neki predivni golovi, ali hattrick koji mi je nekako preokrenuo te sve stvari. Malo je više bacio fokus na mene. Još do tad nije bilo toliko fokusa kao sad. Tako da je to bilo, ajmo reći, neka neka prekretnica da se ja malo više stavim u fokus. To ću pamtiti cijeli život vjerojatno tu utakmicu i ta tri gola.”
POVEZANO
Ti i Kane u vrhu, kako to zvuči?
“Pa suludo. Čudno je da… nisam nikad zamišljao da ću se s tako nekim moći natjecati. Možda on ne mene ni ne zna, ali on je meni motivacija. Ja ga pratim normalno stalno i uvijek pokušavam više.”
Što bi mali Franko, koji je počeo ganjati loptu tamo negdje u Križevcima sada rekao? Bi li bio ponosan? Vjerujem da bi!
“Bilo bi mi iznimno drago, jer znam što sam sve prošao, koliko je tu bilo svega, ozljeda, stvarno taj put, koliko sam se vozio na treninge, koliko sam posvetio i sve, bilo mi je baš teško. Iskreno. Ali bi bio presretan.”
Što ti je bilo možda najteže? Jesi li nikad mislio odustati? Vidim da si pozitivna osoba. Ne vjerujem da si htio ikad odustati. Jer ne bi bio sad tu gdje jesi?
“Ne, ne bi nikad odustao. To znam. Tako sam kao mali, kada sam otišao na taj prvi trening, plakao sam poslije treninga. Bilo mi je teško. Rekao sam mami, svi su me izudarali po nogama, ne sviđa mi se to. A ona je rekla, moraš. Mjesec dana moraš. I tako sam se ja zaljubio i nastavio. Rekao sam da neću nikad prestati. Zaljubio sam se u to i eto. Još dan danas.”
Velika je pogreška možda nekih mladih nogometaša kada se upute prerano u taj seniorski nogomet? Ti si isto krenuo rano u taj seniorski nogomet. Misliš li da je to bila greška ili bi baš izabrao taj put koji je bio?
“Zanimljivo. Ja sam preskočio juniore. Znači ja juniore uopće nisam igrao. Ja sam odmah iz kadeta otišao u seniore. Je li to greška? Vjerojatno je. Posljedica toga je bila, za mene, za neke nije. Ovisi kako ti se tijelo razvije. Ja još nisam bio totalno razvijen i desilo mi se od tad puno ozljeda. Uvijek sam dao 100%, a nisam mogao pratiti, moje kosti, moji mišići, tad kao klinac, nisam mogao pratiti ozbiljne, afirmirane igrače. Ne znam. Za neke je to dobro. Neki puno ranije sazriju, primjer Gvardiola. Oni su U-21 reprezentaciji već bili dominantni fizički. Ne znam koliko je on godina bio mlađi od mene. Sigurno četiri, a mislim već je igrao sa mnom, 98. je bilo nositelj generacije. S četiri, pet godina starijima je igrao. Ako tvoje tijelo to počne može podnijeti, mislim da je to okej, ali mislim da je svako specifičan i nema tu pravila. Ne mogu ja biti sad pametan i reći što je ispravno. Mislim da je to od osobe do osobe. U mom slučaju možda bi bilo pametnije da sam odigrao još godinu dana juniora, ali znam kakva je bila moja glava, ne bih ja to nikad prihvatio. Glava je bila veliki problem.”
Taj dolazak u Hajduk, koliko te to sve, ajmo reći, “spustilo na zemlju”? Taj seniorski nogomet kad se vidio što je to, što je hrvatska liga, gdje si došao?
“Da, pa bilo bi mi lakše. Ja sam cijelo vrijeme živio u tom filmu nekog tog mladog mene, što sam ja postigao, koliko sam ja golova zabio, što sam ja napravio, tko je je mene sve htio. I kao da nikako nisam razumio jednu činjenicu koju bi volio da bi sad mogu reći, ti sad ulaziš u seniorski nogomet, ti tu imaš nula utakmica, nula gola, nula asistencija, tako se i ponašaj. Ja sam se ponašao kao neka, ajmo reći, mala zvijezda, a mislim da to u tom trenutku nije bilo ispravno.”
Hoćeš reći da si malo poletio?
“Da, sigurno sam poletio, ali eto, dobro me zakucalo dolje.”
Sad si u tom “peaku” karijere, hoćeš li sada poletjeti?
“Pa teško, ne, previše puta sam pao dolje. To je nemoguće sad više.”
Koji ti je neki najteži period karijere u smislu gdje si bio, koja je liga?
“Pa teško mi je bilo u Njemačkoj. U Wehenu, Wiesbadenu, kad sam išao u drugu ligu iz Slovenije. Opet sam bio to opet u nekom peaku, zabio sam možda 16 golova dotad, ne znam koliko asistencija, da. Bilo je dobro, i onda sam opet došao kao bio sam neki glavni igrač te momčadi i došao sam u Wehen Wiesbaden, 2. Bundesliga, nisam prošao pripreme s njima, došlo je četvrto kolo, ja mislim, i bila mi je preteška prilagodba, rekao sam je li moguće, jesam li ja uopće za ovo, pošto ne znam, kao dominiraš u Sloveniji, dođeš sada u Njemačku, drugu ligu… Cvajta je teška liga, svi kažu da si ti za tamo, a ja kad igram, uopće se ne osjećam kao da sam dominantan, osjećam se kao jedan od, a ja se ne volim osjećati kao jedan od, volim se osjećati da sam nadmoćan, i to mi je bilo teško. Čak u jednom trenutku nisam na zimu ulazio u roster od 20 igrača, par utakmica, mislim da je jednu, dvije utakmice, nisam bio ni u 20, ali to je, opet sam imao tu neku ludu glavu. Mi smo trenirali na nekom, kamp je bio malo više, na planinama, na nekom brdu, ne znam kako bih uopće to nazvao, i tamo je padao snijeg, bila je dva metra snijega, ja sam, ne znam bili li su slobodni dani, ali to nisam bio u kadru, obukao kopačke i kroz snijeg sam trčao, po jedno dva sata. Na slobodne dane kroz snijeg trčao, gore, dolje, gore, dolje, i došao sam na pripreme prespreman, duplo spremniji od svih bih rekao u tom trenutku, i od priprema do kraja, ta dva gola Herthi, to me je ispalio, igrao sam sve. Od toga da nisam bio u 20, zadnjih 3-4 utakmice da sam, poslije priprema, svaku igra.”
Kopačkama po snijegu, pa neki ne bi ni pješke išli…
“Nisam mogao, ja bi u tenisicama trčao, a nisam mogao u tenisicama, toliko snijega je bilo, nije išlo pa sam trčao u kopačkama.”
Ajde da se vratimo na taj Hajduk i prva utakmica, seniorska, Everton, pun Poljud. Kakve su sad emocije kad se sjetiš toga?
“Mislim, to je sve meni bilo čudno. Jer ja nisam prije ništa igrao. Ja sam tad prvi put pozvan bio u… Mislim, nisam igrao, tu je bilo samo par utakmica pripreme. Ja sam prvi put bio pozvan u kadar. Sjećam se, nisam ništa ni spavao tu noć. Samo sam ležao u krevetu žmirio, nisam mogao spavati od tog adrenalina. Cijeli dan čekao te utakmice, nisam očekivao da ću ući. Bilo mi je to sve čudno. Sve prva, prva iskustva. Na kraju mi smo trebali stizati rezultat. Ja sam se zagrijavao, bio je tu Toma Bašić, bilo je tu još igrača koji bi ja rekao da će prije ući od mene, nisam očekivao da će se mene pozivati. Kaže, hajde, ideš u igru zadnjih 5-6 minuta, ne znam koliko je bilo do kraja plus nadoknada. Ja nisam znao iskreno. Kad sam ja ušao unutra nisam ja znao, ja sam samo trčao, borio se jer jednostavno ne znaš ti tko ti glavu nosi u tim trenutcima, pokušavaš nešto. Zanimljivo, puno utakmica i svega toga se ja ni ne sjećam, ni gola sad da mi neko pita. Baš se ne sjećam, skoro ničega, ali te utakmice se sjećam baš dobro, svakog momenta. Ok te s AEK.om se sjećam, ali sad isto vjerojatno se ne sjećam svih golova. Zato što je fokus tu, već imam tri dana novu utakmicu. Ako ja sad živim u tome, tu je problem. Tako da se više ni ne veselim, ni ne plačem, samo idem, ajmo.”
Kao neki stroj….
“Pa kao stroj, nema druge, i to nam trener kaže, jer na kraju sezona će se podvući crta, vidjeti koliko si, što si, ovo ono, i onda će se pričati o novim ugovorima i svemu, a dok je sezona, ajmo samo jedna za drugom.”
Vidim da živiš taj nogomet, voliš, vjerujem, pratiti ostale lige, osim slovenske lige. Koje su ti lige najzanimljivije za pratiti, u kojoj se vidiš ligi jednog dana? Koji ti je neki san?
“San? Liga? Sad ga nemam, a kao mali sam volio Premier ligu. Sad ne znam da bi mi to baš bilo realno. pa eto i taj Championship…”
Zašto?
“Pa ne znam, ne razmišljam još o tome. U ovom trenutku nije realno, ja mislim. To je moje mišljenje, ne znam. Što se tiče koje lige pratim, pa više pratim napadače nego lige. Znači volim, tu igra ovaj napadač, tu igra onaj, volim pogledati utakmicu i samo gledam napadača, što on radi. Tako da sve te neke najbolje, čak i ne najbolje, pratim.”
Koga najviše pratiš?
“Pa sad Kanea. A volim i Haalanda gledat, baš jako.”
Konkurencija…
“Da, mislim, konkurencija. Da, pa vjerojatno je tu velika razlika, ali opet, te europske utakmice, ipak mislim da su… Drago mi je da zabijam Europi i da imam te neke golovi iza sebe, jer onda tkogod kaže zabio si samo tu, ovo, ono. Opet ta Konferencijska liga, mislim da je to jako visok nivo i te ekipe s kojima smo igrali mislim da su jako dobre i eto, zbog toga sam sretan.”
POVEZANO
Možeš reći, zabio sam hattrick AEK-u, gledaj tamo videe haha. Zainteresirani su za tebe u Italiji bili kad si bio u Rijeci, Torino i Atalanta. Rekao si tada u jednoj izjavi da imaš slične karakteristike kao Zlatan Ibrahimović, Je li ti on bio jedan od uzora?
“Evo, to je moja glava tad. Sad ste sve rekli, to je bila moja glava. Da, glupa izjava, ako tako mogu tako reći. Ništa, ja sam, meni se više ta njegova neka glava način razmišljanja, mentalitet. Tad sam ja tako nešto razmišljao, takva mi je glava luda bila, samo što je on to potkrijepio svojim igrama, a ja sam bio klinac, nisam imao nikakvo pravo da tako se ponašam, ako mogu reći tako. Ali da, to je bila jedna od mojih izjava kao mlađi. Tad je bilo interesa iz Italije, čak poslije, mislim u Hajduku kad sam bio došla je ponuda iz Parme. Iz Italije je bilo uvijek tih nekih upita, ali nikada nisam završio tamo.”
Zašto?
“Pa ne znam, išao sam tada u Hoffenheim, nisam išao u Italiju, nisam išao, znam da je tu bila i CSKA Moskva, Rusija, ponuda, išao sam u Hoffenheim, izabrao sam to kroz Njemačku, nešto što nisam izabrao prije Hajduka, kad sam mogao to kroz Bayern raditi, te neke mlađe uzraste, to sam izabrao poslije Hajduka, i eto, sva sreća da sam još bio toliko mlad, da sam to sve stigao odraditi.”
Dobro, spomenuo si taj Bayern, moram se osvrnuti na poziv Ancelottija, prošlo je i od toga deset godina već…
“Gdje je on u Brazilu sad čovjek.”
Rekao si “da” Carlu Ancelottiju, pa si rekao “ne” Bayernu, i rekao si “da” Hajduku. Kako je bilo odbiti Ancelottija i Bayern?
“Pa mislim… Opet sad to zvuči, nije to sad bila takva razlika, imamo reći, mislim, to je Bayern, kad kažeš po imenu Hajduk, Bayern velika je to razlika, po imenu normalno u svjetskom nogometu, ali to je bilo kroz mlađe selekcije, gledam na ovo je bilo kroz seniorsko i to je bila najveća razlika, da.”
Pa je li to ono što sam te pitala na početku? Misliš da si možda prerano otišao u taj seniorski nogomet?
“Pa je, ali opet ponavljam, onda sam ja poslije otišao u Hoffenheim u drugu momčad, to je ta B momčad, to je to što igra Bayern. Tako da sam opet došao na isto, samo sam odgodio to godinu, dvije, ajmo reći. Plan je bio da sam ja šest mjeseci sa B ekipom, pa da onda idem u seniore, u tu prvu momčad, ali su već nakon mjesec dana vidjeli da je to bilo bezveze, oni su igrali tu Regional ligu, ja sam tu baš dominirao, ne znam ni koliko sam minuta odigrao, koliko gola, to je bilo ono… Baš je velika razlika bila, jer ja sam igrao tad već HNL, u Rudešu, u Hajduku i to je puno bolja liga od regionalne lige. I onda kad sam ja tamo došao, baš je bila velika razlika između mene i tih mlađih dečkiju, jer sam ja već imao to seniorsko iskustvo. Tako da su me već nakon mjesec dana prebacili u prvu momčad, a pak tamo nisam bio dovoljno dobar jer je to bila Bundesliga, nisam bio spreman za taj level. I opet sam se tu našao u nekom međuprostoru. Nisi za drugu momčad, nisi za prvu i što ćemo sad? Posudbe. I tako je krenuo moj put oko svijeta.”
Ancelotti znamo da je trenirao kasnije Luku Modrića. Kako kotiramo u Južnoj Koreji? Vjerujem da i tamo u dalekoj J. Koreji znaju za Modrića?
“Mislim da bi ljudi u Americi više znali tko je Luka Modrić nego gdje se Hrvatska nalazi. To je stvarno ludost i nevjerojatno. Mislim da je on naš najveći ambasador i znaju ga svi u Americi i Koreji. Mislim da nema mjesta gdje njega ne znaju.”
Kotira li Hrvatska u J. Koreji dobro?
“Da, baš dobro. Pa eto i na tim nekim mojim utakmicama u Koreji, Korejci su topli ljudi i uvijek je bilo po pet, šest hrvatskih zastava. To mi je bilo drago, ti si u dalekoj Koreji, dođeš na utakmicu, zastava Hrvatske, bude ti drago eto. Oni su dosta pametni, trude se, znaju što rade, razumiju i naš status. Razumiju da sam ja daleko od kuće, obitelji da sam došao kod njih u daleku kulturu i pokušavaju me sa svim s čim imaju da me bodre. Gostoprimstvo im je na velikom nivou, prije utakmica, poslije utakmica, u gradu kad sretneš ljude uvijek ti nešto kupe, daju ti. Jednom sam izjavio da mi je jedna njihova hrana dobra, gim se zove, to je neka alga, u jednom trenutku mi je bio pun stan toga. Ljudi su mi toliko poklona donijeli da nisam znao više gdje ću s tim, raznosio sam po klubu i svuda, nisam više mogao otvoriti vrata koliko sam toga imao haha.”
Kako prihvatiš ideju otići u Južnu Koreju, kako ti je zvučalo kad ti je došla ta ponuda?
“Dobro, čak. Ja sam bio u tom trenutku izgubljen. Došao si u Njemačku, nisi ajmo reći ostvario, ja sam u toj ligi po meni odigrao dobru sezonu, dao sam četiri gola, jedan Paderbornu, dva Herthi, St. Pauliju oni su ušli (u Bundesligu op.a.), nije to sad bilo za prvu sezonu ni loše ni top, to je bilo okej. Druga sezona bi bila vjerojatno lakša, ali mi smo ispali. Kad mi je došla ta ponuda… Ja bih se volio u nekoj ligi istaknuti i vidio sam tu priliku u Aziji. Mislim da sam to tad rekao baš i Kramariću, ne znam je li točno njemu, ali, ne moraju svi uspjeti u Europi, možda neki mogu i kroz to neko azijsko tržište. I bio mi je cilj da sebe i svoje ime prezentiram tamo i da napravim neke velike stvari. S tim sam ja išao. Dosta ljudi ode u Aziju radi financijskih razloga, ali to u mojoj glavi stvarno nije bilo, bilo je da ja stvorim neko ime.”
Kao Franko Andrijašević u Kini?
“Ili Crnogorac Stefan Mugoša u Koreji, on je dao milijun golova, on je tamo ne znam koliko sezona najbolji strijelac.”
Pričali smo o Modriću, vidiš li ti sebe u njegovim godinama tako?
“Uf, ja ne znam kako je to moguće. Nadam se, volio bih, naravno da bih volio, daleko mi je to sve. Ali opet, ja sam već sad deset seniorskih sezona odradio, to mi je isto nestvarno. Ne razmišljam, koliko još to 24 sezone treba, uff, dosta ozbiljno, da.”
Tvoj brat TikToker i influencer podijelio je tu fotografiju s Modrićem. Što možeš reći o toj slici? Izgleda li ti kao san da bi mogao uskoro zaigrati s Modrićem, znamo da si bio na pretpozivu, Amerika je blizu…?
“Moj brat snima videe za TikTok da. On je bio u Hajduku kad i ja, zajedno smo otišli. On je otišao u tom nekom drugom smjeru, ja sam sretan radi njega. Tu dolazi u Celje, mene podržava, snima videe na tim utakmicama i njega tu ljudi prepoznaju. Što se tiče te slike, normalno da bi mi bilo drago, to mi je jedan od tih nekih snova, ciljeva. Ali, ponavljam, staviš puno visokih ciljeva, pa neki se ostvare neki ne. Eto, ovo je još moguće, ako će on još igrati 10 godina još će više biti moguće pa ćemo vidjeti.”
Znamo da nogomet piše čudne priče. Ancelotti je sad izbornik Brazila, ti si bio sad na pretpozivu, moguće je da te Dalić pozove na ove pripremne utakmice u Americi, a te pripremne utakmice vjerojatno će se igrati protiv Brazila i Kolumbije. Da si u Americi i igraš protiv Brazila, što bi rekao Ancelottiju?
“Pa bilo bi mi predrago vidjeti ga. Sigurno da me se sjeća. Bilo bi mi predrago da sam uspio doći do tog levela, on je uvijek mislio i vjerovao tad kad me vidio kad sam bio mlađi da ću doći tu. Bilo bi mi predrago da i njemu dokažem da mogu dohvatiti te neke levele. Tu je i njegov sin, on je uvijek u njegovom stožeru, s njim sam isto bio dobar tako da volio bi ih vidjeti, bilo bi mi veliko zadovoljstvo i još jedna od tih stvari da dokažem sam sebi i drugima da ti to možeš.”
Gledao si kvalifikacije pretpostavljam, kako si vidio Hrvatsku u ovom ciklusu?
“Pa dobro, pobijedili smo obje utakmice, to je najvažnije. Bili smo bolji i u jednoj i u drugoj u drugom poluvremenu, to je moje viđenje, tu smo i ostvarili taj neki rezultat. Nisam ja toliko unutra da ja mogu komentirati. To je komentiranje teško i nezahvalno kad nisi negdje, ne znaš kakve se stvari događaju, tko ima ozljede, tko ima neke druge probleme, kakva je taktika i to. U svakom slučaju dva pozitivna rezultata, dvije odlične stvari, pun samopouzdanja ideš dalje. Mislim da je ovo i najveći broj bodova dosad. Samo ruše rekorde, idu. Svaka im čast.”
Gledaš li možda sad drugačije utakmice reprezentacije, vidiš li negdje svoje mjesto?
“Prije sam gledao to neopterećeno, navijački, nisi ni razmišljao uopće o tome. Ali normalno kako ja volim gledati nogomet, volim koristiti te neke stvari i gledam, ne toliko možda svoju poziciju nego gledam druge igrače, njihove neke jače strane, što oni vole raditi, gdje oni vole ubacivati, gdje vole proigravati, gdje bih ja tu mogao nešto napraviti. Normalno da gledam te neke stvari, ali teško je to preko televizije, tek kad ti s nekim odradiš trening ili utakmicu možeš se osjetiti, što on vidi što on gleda, na tvu je to dosta teže. Ta neka konekcija između igrača se ostvaruje na treninzima i utakmicama. Tako i ja u Celju, u prva dva, tri treninga sam vidio od koga bih mogao dobiti najviše lopti, tko razmišlja slično meni i tako sam se povezao s Marijom Kvesićem, dao mi je puno asistencija, top igrač, najbolji je asistent lige. I eto, uživam igrati s njim i zato im kažem, sad idu ove sve utakmice i baš mi je drago da mogu dijeliti teren s njim i sa svima drugima.”
Špica ili krilo?
“Špica. I u reprezentaciji. U reprezentaciji može što god, može i golman.”
Kratko da se osvrnemo i na HNL, vjerujem da sad povratak u Hrvatsku ne dolazi u obzir, ali možda tamo nekad u budućnosti u Hajduk? Znamo da si deklarirani navijač Hajduka i njihov bivši igrač?
“Imao sam ponudu iz HNL-a prije nego što sam došao u Celje, odlučio sam da je ovo bolji put za mene, sretan sam što sam tako odlučio, mislim da sam pogodio nakon ne znam koliko promašaja, nekih 10. Ma naravno da bi se volio vratiti, svatko bi se volio vratiti u svoju domovinu samo je stvar u tome da bih se ja volio vratiti kad sam u dobroj formi i kad mogu pomoći. Ne sad s 35, ako ja neću moći u tom trenutku. Nisu godine bitne, ali ako ja ne mogu. Ne bih volio doći tako na zalasku karijere, volio bih doći kad sam spreman. Hoće li to biti sad biti moguće ovih godina, ja ne znam, živim u sadašnjosti, put je čudan, ima gore i dolje, pa ćemo vidjeti.”
Rekao si da pratiš HNL, za kraj da prokomentiramo kratko, Dinamo je u krizi, Hajduk je vodeći, kako ti izgleda HNL?
“Sretan sam da je Hajduk vodeći, super izgleda haha. Izgleda dobro, nekako je po meni i najlogičnije da sad Hajduk bude prvi, imaju tu prednost i mislim da je moraju što više povećati i to zadržati. Jer u ovom trenutku Dinamo igra Europu i teško je na dva, tri fronta. Sad kad ja to igram prvi put mogu vidjeti i svjedočiti. Nije to jednostavno. Tako da, tu je sad dobra prilika, ali prvenstvo je dugo, bit će tu puno gore i dolje. Zanimljiva su ta treća i četvrta mjesta, tu su svi u bod, jer to isto vodi u kvalifikacije za Europu. Tko će ispasti nemam pojma. Mogu reći da ove godine je dosta zanimljiviji nego zadnjih godina. Uvijek si imao nekog tko ispada već nakon prvih 10 utakmica, mislim da je to sad u puno boljem ritmu, zanimljivije je za gledati.”
Kovačevića u Celju pratimo na kanalima Sport Kluba!
Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!