
Točno 131 dan nakon odlaska iz Maksimira, Sergej Jakirović (48) pronašao je novi angažman. Krajem siječnja preuzeo je Kayserispor i odlično započeo svoju tursku avanturu. Od dolaska u klub iz Kapadokije, s kojim je potpisao ugovor na godinu i pol dana, značajno je poboljšao njegove izglede za ostanak u ligi.
U prve tri utakmice pod njegovim vodstvom momčad je osvojila pet bodova, što je bod više nego u prethodnih osam kola. Premda je borba za ostanak još uvijek neizvjesna (Kayserispor je 16. s 21 bodom iz 22 utakmice, dok Sivasspor, posljednji iznad crte, ima 23 boda iz 23 susreta), prvi dojmovi iz Turske za Jakirovića su izuzetno pozitivni.
“Turska je prava nogometna zemlja u svakom smislu te riječi. Pogledajte samo kakvi igrači i treneri tu rade i igraju i sve će vam biti puno jasnije. Navijači su fantastični, volim reći da je to mentalitet najsličniji našemu. Od prvog dana smo ja i moji najbliži suradnici bili svjesni gdje dolazimo i kakav nas zadatak očekuje, ali kad doživite doček na aerodromu, podršku navijača na stadionu, steknete dojam kao da ste u nekom filmu. Infrastruktura je u Turskoj savršena, vrhunski stadion, klupski kamp, tereni, imamo sve što je potrebno da napravimo sjajne stvari i ja vjerujem da ćemo u tome i uspjeti.
Prvi kontakti s Kayserisporom i njegovim čelnicima bili su konkretni i to me odmah privuklo. Znate, nekad klubovi ispipavaju teren i idu okolnim putem, dok s Kayserisporom nije bilo tako niti trenutak. Sve smo dogovorili za 12 sati i to vam dovoljno govori. Uvijek ističem da idem tamo gdje me najviše žele i gdje mogu provesti svoju, ali i klupsku viziju. Takva priča bila je između mene i Kayserispora. Komunikacija jasna i konkretna, dogovor brz, to mi je bio signal da je vrijeme za novi iskorak”, objašnjava Jakirović za Sportske Novosti.
Naravno, na temu je došao i Dinamo.
“Gledajte, trenerska sudbina je takva. Ne kaže se uzalud da je svakom treneru zajedničko da je u jednom trenutku bivši. Na ovaj ili onaj način. Jednostavno je to za prihvatiti, događa se svakodnevno u sportu. Možda sam nekako više očekivao otkaz nakon one famozne utakmice protiv Lokomotive u Maksimiru (0:3) u siječnju 2024. No tada sam dobio jednoglasnu podršku, digli smo se na noge i osvojili duplu krunu. Tih 13 mjeseci u Dinamu nisu bili nimalo lagan period. Stalno su se potencirale neke afere, novinarske ankete trebam li “preživjeti” nakon svakog poraza, bez obzira kakve probleme i nedostatke momčad imala u tom trenutku. To me zbilja očvrsnulo. Onog trenutka kada sam shvatio da svaki dan i utakmica mogu biti presudni, oguglao sam i sa svojim stožerom nastavio raditi najbolje što znam. Dvostruka kruna je bila najbolji odgovor na sve sumnje, kao i ulazak u Ligu prvaka, što je bilo posebno važno s obzirom na financijski aspekt i značaj za klub u cjelini. Na kraju dana, nogomet je posao i nema prostora ni za kakvu zlu krv”, kaže Jakirović i dodaje:
“Život ide dalje, iza mene su u Dinamu ostali sjajni odnosi i lijepa prijateljstva, to se osjeti u svakom mom posjetu Maksimiru. Najvažnije mi je da smo nakon svega ostali ljudi i da si možemo pogledati u oči.”
Osvrnuo se i na Marka Marića, donedavnog sportskog direktora Modrih:
“Suradnja s Markom je bila dobra. Igrali smo zajedno u NK Zagreb, a imamo kontakt i nakon odlaska iz Dinama. Ne mogu se žaliti ni na što. Marko Marić je bio jasan i korektan u komunikaciji sa mnom. Ja sam već i ranije rekao, možda bih se postavio drukčije u nekim situacijama da sam bio u njegovoj situaciji. Imao sam viziju oko dolaska nekih igrača u Dinamo, o tome sam nebrojeno puta pričao. Kada ste trener, želite izvući najbolje od onoga što imate na raspolaganju. Ako me već pitate, žao mi je što je priča s Markom kao sportskim direktorom Dinama tako okončana. Smatram, također, da je sjajno posložio školu nogometa s Ivom Milićem. No, kao i u mom slučaju, to je na kraju dana posao i rastanak mora doći kad-tad.”
Pred sam kraj, stao je u obranu Sandru Kulenoviću koji je kritiziran u posljednje vrijeme:
“Galešića sam trenirao u Rijeci, on je velika i dodana vrijednost, a svim silama je želio u Dinamo. Vratio se Bartol Franjić koji može igrati na više pozicija. Došao je i Wilfried Kanga, ali mi se ne sviđa što se umanjuje i minorizira učinak Sandra Kulenovića. Kule ima 17 golova u sezoni, a tek je sredina veljače. Ne pamtim kada je Dinamo imao igrača s više od 15 golova u sezoni. Dinamo bi trebao ići na pobjedu jer su u prošloj sezoni upravo pobjede na Poljudu i Rujevici bile ključne. Rijeci na papiru igra bod, ali je momčad puna potentnih igrača koji jako dobro znaju što znači eventualnih plus 7 u odnosu na Dinamo, na čijoj je strani iskustvo. U svakom slučaju bit će zanimljivo.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare