Muke za Čačića: Potrošeno 5 mil. €, a problem je ostao

Hrvatska 5. srp 202221:09 > 21:10 0 komentara
Hikmet Saatci via Guliver Images

Pozicija lijevog bočnog dugo je vremena rak rana Dinama, a trenutna situacija nije nimalo drugačija. Neuvjerljive partije Bočkaja i Štefulja mogle bi potaknuti čelnike Dinama da još jednom posegnu u blagajnu.

Dinamo je, mnogi će se složiti, odradio odličan posao u aktualnom prijelaznom roku – dovedeni su Drmić, Ljubičić i Šutalo, a klub zasad nije napustio nijedan stožerni igrač. Drmić bi trebao riješiti problem neefikasnosti, Ljubičić bi trebao donijeti žustrinu u sredini terena, dok će Šutalo zaoštriti konkurenciju na pozicijama stopera i desnog bočnog.

Uz to, čelnici Dinama rade na još jednom ofenzivnom pojačanju – spominje se univerzalac koji može pokriti obje krilne pozicije. No, pripremne utakmice detektirale su još jednu poziciju na kojoj situacija nije idilična. U pitanju je pozicija lijevog bočnog.

Ante Čačić prednost na toj poziciji daje Petru Bočkaju, dok mu je alternativa Daniel Štefulj. Bočkaj je vrlo talentiran nogometaš, no prirodna pozicija mu je ona na krilu. Može Pero dobro odigrati i na beku, međutim defanzivna igra nije na potrebnoj razini za Dinamove europske ambicije. Štefulj se, s druge strane, zasad nije potvrdio kao igrač Dinamove kvalitete.

Svjestan tog problema je i Ante Čačić koji je u prošloj pripremnoj utakmici (vs Spartak Trnava 3:3), očito nezadovoljan Bočkajevom prezentacijom u prvom dijelu, na lijevog bočnog stavio veznjaka Roberta Ljubičića. Podsjeća to na slučaj Bartola Franjića koji je prošle sezone imao primat na toj poziciji.

Već godinama Modri pokušavaju dovesti pravog lijevog beka, no to im nikako ne polazi za rukom. Borna Sosa je modro jato napustio 2018. godine, a Dinamo od tada ne uspijeva pronaći dugoročno rješenje. Došao je tada Jan Lecjaks za 1.5 milijuna eura, no on je ispao promašaj. Nakon njega jedno zahvalno rješenje u vidu Marina Leovca koji je potpuno opravdao uloženih 300.000 eura i bio važna karika ‘Bjeličinog Dinama‘.

Ipak, Dinamo je htio boljeg od njega – doveden je Švicarac s impresivnim CV-om Francois Moubandje. On se pokazao još većim promašajem od Lecjaksa. Srećom po Dinamo, uskočio je tada Joško Gvardiol i na svojim leđima iznio jednu od najuspješnijih sezona u Dinamovoj povijesti. A nakon njega nova lutanja…

Marijan Čabraja je doveden iz Gorice za 1.6 milijuna eura, dok je za Štefulja Rijeci plaćeno milijun eura. Nijedan se nije pokazao kao pojačanje te je poziciji lijevog bočnog najčešće igrao novopečeni igrač Wolfsburga Bartol Franjić. Bočkaj je zimus plaćen 2.5 milijuna eura, pa ako zbrojimo trojicu aktualnih lijevih bekova u kadru, Dinamo je platio više od 5 milijuna eura, a nije riješio problematičnu poziciju.

Povijest bi se još jednom mogla ponoviti, samo bi ovog puta umjesto Franjića glavni akter mogao biti Ljubičić….

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!