Dan nakon novog plasmana Hrvatske na veliku nogometnu smotru polako se stišavaju emocije, te razum pokušava prevladati

U razgovoru s mnogim kolegama, prijateljima u posljednjih nekoliko dana došao sam do zaključka da je Zlatko Dalić u posljednjih nekoliko mjeseci napokon počeo raditi ono što se od njega očekuje – biti izbornik.

Možda će nekome to zvučati oštro, jer ipak je to čovjek koji je i prije ovih nekoliko mjeseci Hrvatsku doveo do najvećeg uspjeha u povijesti države – srebra u Rusiji, ali i osmine finala Europskog prvenstva ranije ove godine i onog nesretnog ispadanja od Španjolaca u Kopenhagenu.

Ove kvalifikacije bile su po svemu specifične, započele su prije Eura te završile nakon. Lutao je Dalić prije Eura, moramo biti iskreni i reći da je i većina igrača bila nekako zasićena, možda je razlog bio taj što su misli bile na Euru, a moralo se krenuti u nikad nezgodnije kvalifikacije za novo veliko natjecanje. Slovenci su nas pobijedili u Ljubljani, ako se sjećate te utakmice, a vjerujem da se sjećate, možete li zamisliti da je to bila ista reprezentacija kao ona jučerašnja s Poljuda? Istina, dosta je Dalić i promijenio momčad, i tu je njegova zasluga. Praktički cijela nova obrana je nastupila jučer, ali i u proteklih nekoliko utakmica, jedino je Lovren standardan član. Čak je i trojicu vratara izmijenio Dalić u ovim kvalifikacijama, nismo sigurni da bi to učinio prije godinu, dvije…

Vatreni su pokazali da su karakterna momčad, pokazali su da izbornik Dalić ima puni autoritet nad ekipom i to je ono što čini vrhunsku reprezentaciju. Upravo ono što sam maloprije spomenuo je jako bitno, Dalić je jako puno mijenjao, tražio najbolju ekipu, davao šansu igračima koji su u formi i to se pokazalo kao jedino ispravno rješenje.

?️ Wake up.
✌️ Recall #Croatia‘s victory
? Enjoy the feeling of @FIFAWorldCup berth#BeProud #Family #Vatreni❤️‍? pic.twitter.com/bY0SixqqsM

— HNS (@HNS_CFF) November 15, 2021

Polako, ali sigurno Hrvatska ponovno vraća onaj sjaj iz Rusije, čak bih rekao da imamo potencijal biti i bolja reprezentacija nego kada smo osvojili srebro. Ako mislite da aludiram na to da možemo postati svjetski prvaci varate se, to bi najčešće i bila logična misao jer nas je samo korak dijelio od Mt. Everesta svjetskog reprezentativnog nogometa. Međutim, Vatreni su u Rusiji imali puno sreće, htjeli vi to priznati ili ne, sreće sa ždrijebom, sreće u samim utakmicama, ali taj dojam se brzo zaboravlja, a srebro zlatnog sjaja ostaje zauvijek.

Meni se više sviđa ovakva reprezentacija, s ovakvim hrabrim izbornikom koji se ne boji povući poteze koji će možda i neke igrače povrijediti, ali u nogometu nema sentimenta, u nogometu pogotovo onom reprezentativnom je forma sve! Nadam se da će Dalić nastaviti s ovakvim vođenjem reprezentacije, da će bez oklijevanja dati šansu nekom novom Majeru, Grbiću, Stanišiću Ivanušecu, Sosi… Jedino tako će svi parametri biti zadovoljeni, iako se ne napravi rezultat kao što bi to bilo i da nismo imali sreće na Poljudu.

Siguran sam da bi dojmovi ostali isti, jer ljudi vide što valja, a što ne, a do rezultata bi se siguran sam došlo i preko dodatnih kvalifikacija.

Zlatko Dalić je često bio osporavan, nekad i nezasluženo, ali najčešće i zasluženo. Ja sam prvi bio njegov najveći kritičar, ali treba biti iskren i reći da on raste kao trener i izbornik. Puno toga se dogodilo u ove četiri godine otkad je na klupi, ali čini se da njegov status u hrvatskom nogometu i status među svim hrvatskim izbornicima rapidno raste.

Znamo što je bronca u Francuskoj napravila od Miroslava Ćire Blaževića. Napravila je hrvatsku trenersku ikonu koje je jako teško bilo dostići. Rekao bih da je srebro u Rusiji Dalića gurnulo u te Ćirine visine, ali zbog dojma i zbog loše Hrvatske nakon SP-a činilo se da Dalić neće ostati zapamćen kao ‘creme de la creme‘ hrvatskih izbornika.

Sjetimo se da je i Ćirina Hrvatska doživjela otriježnjenje nakon bronce u Francuskoj. Nisu se Vatreni uspjeli kvalificirati na sljedeće veliko natjecanje i to je ipak mrlja u životopisu legendarnog Ćire. Dalić je sa ovom generacijom uspio napraviti ono što nikome nije pošlo za rukom – odvesti ih na tri velika natjecanja zaredom, napraviti povijesni rezultat u Rusiji te sada osvježiti reprezentaciju i pokazati da je naučio kako biti izbornik. Zaista impresivan životopis kao izbornik već sada ima Dalić i sve što učini u nastavku svog ‘izbornikovanja’ će biti samo šlag na torti ovih uspjeha.

S Dalićem i Ćirom bih u isti ešalon stavio i Slavena Bilića. ‘Nane’ s Vatrenima nije napravio uspjehe poput ove dvojice, ali dojam je bio odličan, a tko zna što bi napravili te 2008. da nam sreća nije okrenula leđa protiv Turske. Bilić je čak šest godina bio na klupi Vatrenih, odveo je Hrvatsku na dva Eura, ali nije napravio povijesni uspjeh kao trenutni izbornik.

Prije nekoliko mjeseci ne bih se kladio da će Dalić možda prestići Bilića i postati najdugovječniji izbornik, ali kako sada stvari stoje iznenađenje bi bilo da se to ne dogodi. Osim, ako će Zlatko doživjeti nekakvu vrstu zasićenja i sam otići, ali teško je zamisliti da će dobiti ubrzo otkaz nakon svih ovih kolosalnih uspjeha koje je napravio.

Ako se sjećate, Bilić je otišao nakon Eura 2012. godine na kojem nismo prošli jako tešku skupinu sa Španjolskom, Italijom i Irskom. Osjećaji i sveukupni dojam nakon tih šest godina je bio zadovoljavajući. Malo tko je nešto loše rekao o Biliću i njegovom vremenu provedeno na izborničkoj klupi, a to itekako ima neku težinu jer rijetko kad ne ostane gorak okus nakon što jedan izbornik napusti reprezentaciju.

Opće mišljenje medija, ali i nogometnih stručnjaka o Zlatku Daliću se zaista promijenilo u posljednjih nekoliko mjeseci. Čini se kao da je nakon Eura odlučio iskoristiti ‘moć’ koju je dobio kao hrvatski izbornik i pokazao da nije samo statua nego da zaista može odraditi ozbiljan posao na izborničkoj klupi.

Dalić je zaslužio sve pohvale za rezultate kroz sve ove četiri godine, a polako zaslužuje i pohvale za dojam koji Vatreni ostavljaju na terenu…