Rijeka je uspjela. Razbijen je mit o nesavladivosti europske prepreke u dobu "dugih rukava". Momčad je iznjedrila predstavu adekvatnu mjestu radnje i sada može mirno dočekati rujevički uzvrat.

Uspon je uvijek problematična stvar. Slijed događaja lako je unerediti u bilo kojoj prilici. Kad treba čupati kestenje iz vatre, onda je na redu junaštvo. Baš onakvo kakvog su ga prikazali momci u svjetloplavim dresovima, karakterističnim za Rijekina euro-gostovanja. Te su se garniture kroz prošlost naupijale znoja prolivenog u porazima, eventualno remijima (Betis). Stiglo je vrijeme za neku novu stranicu povijesti. Malo vedriju stranu priče u dosad veoma turbulentnim okolnostima.

“Nekad pogodiš, nekad ne…”

To je uvježbana krilatica Rijekinog trenera. Matjaž Kek dočekao je, dobio europski kostur momčadi koja ga, suprotno od milanskog povratka, nije iznevjerila. Pogodio je, ovoga puta i uz priličnu dozu prijeko potrebnog rizika. Bez zatvaranja, s fizionomijom igre kakvu je gajio u velikom broju lanjskih domaćih šampionskih pohoda. Strukture su se tada znale, a nešto slično pokazali su njegovi puleni i protekle večeri. Probali su, uspjeli su.

Kroz nekoliko taktičkih minijatura slovenski je stručnjak do temelja razotkrio mnogo potkategorija. Ne samo potencijal ovakve Rijeke, već i pozamašnu tromost protivnika koji joj je dopustio da kontrolira stvari. Ne kroz vrijeme u posjedu, ne kroz apsolutnu dominaciju, ali kroz dolazak do pametnih riješenja – to svakako. Jer, Riječani nisu slučajno dvaput poentirali u malo više od početnih pola sata igre. Bolje rečeno, efikasnost se nije dogodila slučajno, mada su akcije za Gavranovićeve pogotke bile plod trenutka. Ipak, potpuno je logično sljedeće retoričko pitanje: Kada to u nogometu zapravo nije tako?

Dubina se dogodila planirano, baš zato što je Kek to tako htio. Ovoga puta imao je igrače koji će mu je donijeti. Pobjeda na Prateru u najmanju je ruku ekvivalentna podacima o “otkriću Acostyju” i o konačno posloženim kockicama na svim fazama terena. U istu rečenicu slobodno možemo uvrstiti broj igrača u završnicama akcija. I golgeterskih i onih koje to nisu postale.

Vađenje iz rupa

Ruku na srce, negdje oko druge trećine utakmice, onda kad su Armadine pirotehničke bravure nakratko zamaglile svod iznad zdanja Ernsta Happela, trebalo je proživjeti i preživjeti “onih” nekoliko opasnih situacija ispred Simona Sluge. Razlika je, međutim, ovoga puta bila sasvim jasna. Uz jasnu intenciju da se iz rupa takvih mjera izvade, Riječani su (sa)znali da se iza toga krije ključ pobjede. Jednom kad je pritisak samo malo popustio, sve se opet vratilo u dotad stečenu normalu. Jasno, u tome će odgovori na pitanja oko pozitivnih rezultata stajati i dalje.

Naravno, ova garnitura riječkih Bijelih nije najjača, skupe li se igrači iz nekih prijašnjih europskih nastupa. Međutim, činjenica je da sva sila igrača, od Kramarića preko Leovca i Tomečaka do Benka nije znala odigrati ovako kvalitetnih 90 minuta u jednoj utakmici grupne faze Europske lige. Uvijek bi se, ili barem gotovo uvijek padalo po istom principu. Isto tako, ni Betis, ni Standard iz Liegea nisu bili toliko nepremostive prepreke. Ipak, nije se moglo, sve do sinoć napraviti gotovo ništa.

Sve se mijenja

I tako je situacija praktički opet na mjestu ishodišta. Pet bodova zaostatka za Dinamom ponovo se ne čini nedostižno (zašto ne već do polusezone?), a europska je priča nakon četiri uzastopna poraza i salzburških remija poprimila svjetlije obrise. Život će na sjeveru grada opet biti ugodniji, svi se nadaju i nakon Osijeka koji na Rujevicu u nedjelju dolazi s namjerom novog otimanja bod(ov)a nekome sa samog vrha. Treba li podsjećati da je u prvom ovosezonskom dvoboju u Gradskom vrtu slavila domaća momčad?

Promijenio se s vremenom, a to nikako nije nevažno, mentalitet trenera Keka prilikom stvaranja igre njegove momčadi. Sjetit će se mnogi njegovog defanzivnog pristupa u utakmicama protiv jačih suparnika, čestog zatvaranja ili igre s tri razbijača u sredini terena. Još od prošlosezonske promjene vidljiv je nastavak istog razmišljanja. Otvoriti bokove, proširiti radijus kretanja svima na terenu, dodavati nijansu po nijansu boje u akvarel uspjeha. Istina, nekad, a to ovisi o nizu okolnosti, ne prolazi niti to, ali uvijek postoji rješenje. Kek ga je ovoga puta pronašao. Pogodio je.

Palača se gradi od prvog kamena. Šesto europsko i tridesetšesto domaće kolo još su odviše daleko da bismo mogli krenuti u priču oko ponovnog raspirivanja proljetnih vatri. Krenulo se na pravi način. Za pravi početak nikad nije kasno.

Rijeka off the mark with an impressive 3-1 win at Austria Wien ???#UEL pic.twitter.com/ST5SGKTrHC

— UEFA Europa League (@EuropaLeague) October 19, 2017