Nenad Bjelica još uvijek je bez angažmana.

Hrvatski trener nakon nekog vremena progovorio je za hrvatske medije. Otkrio je Bjelica je li u međuvremenu bilo ponuda.

“Možemo li reći da je to bilo sasvim konkretno, kad te klub nazove, razgovarate, a onda se više ne jave? Tako je nešto bilo s Legijom, imao sam neke opcije u Turskoj i Rusiji, ali tamo ja nisam želio ili me nije zanimalo. Uvijek ima takvih razgovora, upita, ali zasad još ništa da bi bilo sigurno i gotovo. Nema žurbe”, rekao je Bjelica za Germanijak.

Osvrnuo se na situaciju u Dinamu i naveo dva problema – prilagodbu stranih igrača i rotiranje.

“Nekako smo brzo kliknuli, oni sa mnom i ja s njima, a važno je i to što tada ipak nije bilo toliko stranaca. Jest, došao je Theophile, koji je još u Dinamu, vjerojatno i najdugovječniji stranac u klubu, stigao je Moharrami, koji je bio tu isto dugo, Olma niti ne brojim među strance, Kadzior se brzo prilagodio i naučio jezik… Ostalo su bili domaći igrači ili oni koji su znali jezik, koji nisu imali problem s prilagodbom. I to je možda i najveća razlika u odnosu na ovu momčad.”

Komentirao je i rotacije u momčadi Dinama.

“Isto tako, danas je u Dinamu dosta igrača, koji i nisu dosad imali iskustvo takvih utakmica u Europi. Dobro, Mišić, Zajc, Theophile, njih tri ili četiri, ali to nije dovoljno, treba ih biti sedam-osam koji su naviknuli konstantno igrati u tom ritmu svaka tri-četiri dana. Nije lako niti treneru Kovačeviću i njegovom stožeru, nisu ni oni bili dosad u takvoj situaciju, u takvom ritmu, prvi se put suočavaju s tim problemom. Ja sam prije dolaska u Dinamo imao to u Austriji, prošao sam taj izazov, kako rotirati momčad, kako se adaptirati na sve to. Kad sam dolazio u Dinamo znao sam da ću morati rotirati, koristiti velik broj igrača i otpočetka sam se tako i pripremao. Oni na koje nisam računao, otišli su, poput Jana Lecjaksa, a svi koji su ostali imali su moje povjerenje, na sve sam računao i svi su imali priliku. Logika je jasna, ako ste igrači Dinama znači da imate kvalitetu, znači da ste dovoljno dobri da pobijedite neku utakmicu u HNL-u, a teren je jedino mjerilo. Slušao sam te godine kad sam došao u Dinamo primjedbe ‘pazi, u rujnu uvijek slijedi pad forme’ pa onda ‘sad dolazi studeni, to će biti kriza’, međutim, mi te jeseni nismo nijednom pali, nego smo odlično igrali i u Europi i u HNL-u. Taj način rotacija je bio vrlo bitna stavka, kao to što smo momčad i ja u tom procesu vrlo brzo kliknuli.”

Komentirao je i šanse Dinama protiv Betisa u četvrtak (18.45 sati) u Europa ligi.

“Betis igra dobro, bez obzira na ovaj neugodan poraz od Barcelone (3:5), momčad je u jednom pozitivnom nizu. Ne znam što trener Pellegrini planira za utakmicu u Zagrebu, kakvu će momčad poslati na teren, hoće li biti nekih promjena i s kakvim ambicijama oni dolaze u Zagreb. Međutim, po nekoj mojoj procjeni, šanse su 50:50.

Kako bi se Dinamo trebao postaviti? Morat će Betisu zatvoriti bokove, pogotovo ako će igrati Antony i Ezzalzouli na krilima. Jako su nezgodni, opasni jedan na jedan, trebat će velika podrška i stopera i defenzivnih veznih, da ne ostave bekove na velikom prostoru protiv takvih igrača. Jer, stvarno su moćni, i u španjolskoj ligi. Dakle, prije svega, zatvoriti Betisova krila, to je osnovni zadatak.”

I Bjelica je bio igrač Betisa, a priznaje – odlazak iz tog kluba mu je bila najgora odluka.

“Betis je velik klub, s puno navijača, Sevilla idiličan grad, klima, hrana, sve je vrhunski. Uživao sam tamo i što više godine prolaze sve sam svjesniji da je odlazak iz Betisa bio moja najlošija odluka u životu. Sve više žalim zbog toga.”

Što je bio razlog?

“Ha, ja sam iz Betisa otišao zbog – Jarnija! Nekako je ispalo da smo tada igrali istu poziciju, ja sam došao iz Albacetea kao lijevo krilo, a i on je tada igrao na tom mjestu, nije bio klasični bek. Bio je plan da on te godine ode iz Betisa, ja sam došao, ali on je ipak ostao. Tako se poklopilo. I nisam ja imao lošu sezonu, igrao sam 35 utakmica, ali njih 15-ak kao starter, a nije mi odgovaralo niti što sam dosta mijenjao pozicije. Htio sam više igrati i moja je odluka bila da odem u Las Palmas. Kažem, danas kad vraćam film baš mi je žao što sam tada otišao iz Betisa.”