On je za mene pozitivan buntovnik, ne trpi poraz, ako misli da je u pravu tada je tvrd, uporan i isključiv, rekao je za Sport Klub Franko Bogdan, jedan od bivših trenera Marka Livaje

Sve je počelo na jednom malom platou u Kaštel Lukšiću. Tamo je mali Marko dan i noć nabijao po lopti, a nogometni zanesenjak Ante Rajčić, koji je svoj život posvetio nogometu, radu s ‘dicom’ u GOŠK Kaštela (a to je klub iz Kaštel Gomilice) kako kažu prepoznao je živo dijete.

“Marko je bio hiperaktivan, stalno za igru, za nogomet. Tjelesno je bio jači, stalno sam ga gurao da igra sa starijima, jer je on to svojim talentom i konstitucijom mogao. Kada bi izgubio tada je je bio preemotivan, nije to mogao podnijeti, jednostavno imao je u sebi onaj urođeni naš mentalitet”,  prisjetio se Ante Rajčić.

Kakav je bio u pubertetskoj dobio otkrio nam je Franko Bogdan, koji ga je doveo u Omladinac.

“Tema koja je za mene neugodna. Naime, nemam kontakt s Markom Livajom. To se eto dogodi u životu. Ne bih želio uopće o tome pričati. Iskreno, imam sina Luku koji danas igra u Salernitani, a taj dio svog života sam posvetio Marku Livaju. Toliko sam bio uvjeren da će on biti svjetski igrač.”

U čemu je bio problem?

“To vam neću reći. Marko je za mene pozitivni buntovnik. Teško obuzdljiv temperament, ako misli da je u pravu tada je tvrd, uporan i isključiv. Bio sam siguran, gledajući ga svaki dan kako nogometno napreduje da će igrati u Realu ili Barceloni. I dalje mislim da je on igrač koji nema limit.”

Livaja je ljubio Dinamov grb na jednoj slici u trenuicima kada je Zdravko Mamić došao ‘doli’ kako bi ugrabio tada najvećeg talenta u Dalmaciji. Priznao je to sam Livaja, ne bježeći od nećeg što je napravio. Bilo je blizu, neki će reći da ga je Gazda uzeo da bi karijera bila velika i blistiva. No, taj film ipak nikada nije bio snimljen. Možda mu je to Torcida i upamtila, ali Livaja je svojom pojavom i kasnijom životnom stazom samo potvrdio da može pripadati samo na jedno mjesto. I jedan stadion.

Obojica sugovornika su se složila da je drukčiji danas.

“Sazrio je, ima obitelj, to su procesi koji se u životu događaju”, dodao je Rajčić, koji je otkrio i Marija Pašalića:
“To su posebna dva karaktera. S Mariom sam ostao u vezi, on pomaže klubu. Ima jednog divnog menadžera Marka Naletilića, koji ga je pravilno usmjerio.”

Livaja je nedvojbeno jedna posve nekonvencionalan tip. Latino izgled, tetovaže kao dio trenda. Izgledao onako opasno. Teško prilagodljiv, ali odlučan. Ratničke je krvi, a to je donio Hajduku. Imao je Hajduk takvih igrača.

“U onoj čuvenoj generaciji to je bio Dražen Frfa Mužinić”, reći će Bogdan.

A kasnije Igor Štimac?

“Eto, možda bi to bila dobra usporedba. Gard, stav, ne da na sebe, ne da na momčad”, dometnuo je Rajčić.

Livaja je u ovom trenutku Torcidina ikona. Jedan od njih, većina je ih je takvih. Buntovni, prkosni, divlji. Vole stisnuti šaku, vole se boriti. Iako mnogi tvrde da je napravio malo, Livaja je nedavno iskreno priznao da bi što se njega tiče do kraja karijere mogao ostati na Poljudu. I biti dio priče jednog novog Hajduka.