Senzacija se nije dogodila, a samo su je suludi očekivali, Hrvatski košarkaški savez dobio je predsjednika koji nije imao protukandidata.

Jednoglasno.

Nikada nisam bio osoba koja pati na popularnost. Hoće li me netko prepoznati na ulici jer se tu i tamo pojavim pred tv kamerama, a s vremena na vrijeme, gotovo uvijek na istom mjestu, na putu prema autobusnoj stanici ili obližnjem supermarketu, iz daljine čujem glas…‘Sašaaaaaaa’. Okrenuh se i uvijek isti čovjek ‘urla’ na mene…’pa zar Sesar?!?!’, kaže ovoga puta.

Gospodinu ne znam niti ime, rijetko ga viđam, ali uvijek mi je to njegovo dovikivanje bilo simpatično. Uglavnom, nedavno me uhvatio na blagajni tog istog supermarketa pa smo imali vremena malo popričati, a dotaknuli smo se i HKS-a, odnosno predsjednika Nikole Rukavine. Kaže on meni…‘ma znaš što, smještaju mu to oni njegovi iz politike….’…nisam znao kako na to odgovoriti, samo sam šturo kazao…‘valjda’.

Ne bavim se politikom, niti me zanima čime se Nikola Rukavina bavio dok nije radio u HKS-u. Ali znam, kao i javnost, da mu nije lako i kako se iza kulisa događaju stvari kojima se ne bi trebao baviti predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza. I da, od nedavno, profesionalno plaćeni radnik s iznosom od 50 tisuća eura godišnje. No, to je neka druga tema.

Proteklih dana javila se nekolicina još uvijek košarkaških romantika koji su pozivali one koji imaju pravo glasa na nedjeljnoj skupštini HKS-a da sruše kvorum i ako već nema protukandidata, neka se Rukavina ne proglasi pobjednikom. No, što se dogodilo? Rukavina je pobijedio. Jednoglasno.

Sama ta činjenica jako dobro oslikava stanje unutar HKS-a, odnosno cirkusa koji je nastao nakon što je sramotno izigran Dario Gjergja, a za izbornika reprezentacije imenovan je neiskusni Josip Sesar. Zar je moguće da nije bilo baš jedne osobe koja bi kazala ‘u redu, ovo nije dobro što se događa, treba nam vremena da stvari posložimo prije izbora novog predsjednika.’ Niti jedna osoba.

Jednoglasne pobjede obično ostvaruju oni koji se jave za natječaje u divljim ligama zemalja koje ne možemo pronaći na karti svijeta.

Aco je uskliknuo: ‘Izjavu o nekažnjavanju, molim!’

Naravno, sve nije moglo proći bez Ace Petrovića i njegovog komentara. Aco je, podsjetimo, bio taj koji je Rukavini, odnosno Izvršnom odboru, tj. Stručnom savjetu ili tko već bira izbornika, iz nekog razloga ponudio dva kandidata, a još dan danas nije ponudio odgovor, zašto? Aco je, naime, zatražio od predsjedničkog kandidata da dostavi izjavu o nekažnjavanju što je mandatorno za svakog potencijalnog čelnika saveza. Petrović je jasno aludirao na situaciju kroz koju Rukavina prolazi, a tiče se njegove političke prošlosti. No, Rukavina nije kažnjen, barem za sada, pa je taj Acin apel stigao u pogrešno vrijeme.

Dobili smo tri tisuće utakmica….

Rukavina se inače na izbornoj skupštini dobrano pohvalio silnim uspjesima HKS-a koje valjda samo odgovorni ljudi u Savezu vide. Naime, navodno imamo tri tisuće utakmice više u raznim kategorijama, i sada, kako kaže novi/stari predsjednik, dobili smo iskustvo igranja utakmica.

Eto, šteta što nam ta činjenica nije pomogla da prođemo pretkvalifikacije pretkvalifikacija za pretkvalifikacije. Sreća što barem FIBA dopušta beskonačno kvalificiranje pa eto uvijek ćemo dobiti priliku barem ostati na košarkaškoj karti, iako visimo sa svih strana.

Činjenica jest da se politika ponovno na velika vrata ‘ulizala’ u košarku. Neki će reći, nije nikad niti otišla. Doduše, bit ću iskren, uvijek su me nasmijavale teze i vapaji kako ‘politiku treba maknuti iz sporta’ jer je to nemoguće na bilo kojoj razini. Posebno u Hrvatskoj gdje se 99 posto Saveza, udruga i uhljebničkih podružnica nepostojećih entiteta financira iz državnog proračuna.

Sedamdeset tisuća eura

No, smetalo me najviše zbog toga što se od države traži da se grade dvorane, stadioni jer bez javnog novca takvo nešto nije moguće. Problem nastaje kada ta ista država na osnovu toga, sport iskorištava za vlastitu promociju. Ne sjećam se kada je jedan političar na mjestu predsjednika jednog saveza u bilo kojem sportu u ovoj zemlji donio pozitivnu promjenu.

Kaže gospodin Rukavina: ‘Prije osam godina klubovi su od HKS-a primali 25 tisuća eura, a sada primaju 70 tisuća.’ Ne znam bi li čovjek plakao na ovu konstataciju ili se smijao. Dobro je, sad će klubovi barem imati za kruh i mlijeko, a možda i za nešto režija. Sedamdeset tisuća eura…dobio sam dojam da bi predsjednik volio da su još neko vrijeme opstale kune, iznos bi bio puno veći, barem brojčano.

Ovih dana zabavljaju nas dečki iz grupe Let3 koji su nastupili na Eurosongu. Bili su svjetska senzacija, a prateći na društvenim mreža što se događa, stekao sam dojam da je ime Hrvatska ‘guglano’ više puta nego što su košarkaši postigli poena u svim silnim neuspjesima proteklih godina.

Let3 je napravio političku pjesmu koja je postala hit, a možda bi se za svoj idući uradak mogli prebaciti na košarku. Materijala ima za cijeli album.