Kultni zagrebački klub Cibona, dvostruki prvak Europe iz 80-ih godina, prolazi u zadnje vrijeme – zbog nagomilanih milijunskih dugova - teško razdoblje.

No, usprkos velikim naporima direktora Tomislava Šerića i njegovih suradnika zadnjih godina, kako bi klub doslovno preživio, čini se da sve napokon ide na bolje. Naime, u potrazi za sponzorima i potrebnim sredstvima Šerić je upoznao spasitelja Cibone. On se zove Victor Dodig, kanadski Hrvat i predsjednik Uprave CIBC banke iz Toronta. Dok se čekao njegov dolazak u Zagreb poklopilo se kako su trener Ivan Rudež i igrači Cibone napravili rezultatski iskorak jer je nakon drame u Slovačkoj izborena skupina FIBA Europe Cupa. Tako će dvostruki prvak Europe, koji je 2000-ih godina uspješno nastupao u Euroligi, nakon osam godina izbivanja opet igrati u europskom natjecanju.

POVEZANO

Cibona u nevjerojatnoj drami ipak izborila Europu!

Ex-Yu lige Košarka

1. lis 2025 0

Ex-Yu lige Košarka

1. lis 2025 0

Zadar promarširao Draženovim domom i preko Cibone šampionski otvorio sezonu

Ex-Yu lige Košarka

27. ruj 2025 0

Ex-Yu lige Košarka

27. ruj 2025 0

Dolaskom Dodiga i njegovih milijuna, jer želi većinski vlasnik košarkaškog kluba Cibona, stvari bi zaista mogle krenuti na bolje. Naravno, Cibona kao brand ima i potporu grada, a navijači joj ionako niti u najtežim trenucima nisu okrenuli leđa. Zbog tih vijesti euforija trese Zagreb jer to nije to bez Cibone.

Ukratko, kako nam je potvrđeno iz Cibone, samo se ovih dana čeka preoblikovanje Cibone u sportsko dioničko društvo. Tako bi Dodig kao spasitelj postao većinski vlasnik, a sanirali bi se i stari dugovi po modelu koji se dogovori s dužnicima.

Uz sve to čeka se i dolazak u klub nedavno umirovljenog košarkaša s bogatim NBA iskustvom Bojana Bogdanovića koji bi bio predsjednik te nove Cibone, osoba koja doslovno svojim poznanstvima i autoritetom može do svake osobe u košarci.

I dok su čelnici Cibone čekali da Dodig pošalje prvi novac, kako bi klub mogao normalno funkcionirati, trener Ivan Rudež i njegovi igrači u dvije su utakmice protiv slovačke Prievidze uspjeli izboriti europsko natjecanje i mirno su čekali ždrijeb kojim su završili u skupini J s kosovskim Bashkimijem, Dijonom iz Francuske i talijanskim Pallacanestro Reggianom.

Iako je FIBA Europe Cupa puno slabije natjecanje od primjerice Ulebovog Eurocupa, ovo je ipak velik korak za Cibonu.

“Naš cijeli fokus je bio na toj uzvratnoj utakmici, jer stvarno se protiv tog protivnika ne možeš opustiti. To je momčad koja igra jako brzo, koja ima sedam Amerikanaca od kojih su svi atlete. No, mi smo došli s ciljem probati odigrati jednu mušku utakmicu da pobijedimo. To je bio naš prvi cilj sezone, proći u skupinu FIBA Europe Cupa i imati bolji međusobnu koš razliku što smo na kraju i uspjeli. No, ono što je za mene bilo posebno emotivno je publika u Slovačkoj koja je ovacijama i skandiranje pozdravila Cibonu. Upravo taj respekt koji smo doživjeli je dokaz koliko je Cibona velika i koliko znači jednoj pravoj kulturnoj košarkaškoj publici. Meni to osobno puno znači jer sam na svojim trenerskim počecima vodio Prievidzu i sa svojim suradnicima smo podigli klub iz pepela i postavili ga na noge”, kazao je za Sport Klub 46-godišnji Ivan Rudež, Zagrepčanin koji je napokon dobio priliku samostalno voditi Cibonu.

Kao zagrebački klinac je uživao u svakoj pobjedi Dražena Petrovića i društva i bio je svjedok vremena kakva će se u Zagrebu teško ponoviti…

No, kad Rudež govori o Ciboni i izazovu koji sad ima ispred sebe, svjestan je situacije. Ali je isto tako čvrsto s dvije noge na zemlji i želi ići korak po korak. Momčad je sastavio u okvira budžeta kakav je imao tako da je 10-ak sati dnevno gledao snimke raznih košarkaša. Želio je priliku da vodi tako velik klub koji se diže iz pepela – iskoristiti!

“Plasman Cibone u Europu je velika stvar za klub pogotovo ako se gleda iz perspektive kako smo u zadnje tri godine bili u fazi spašavanja kluba, odnosno ljudi koji su vodili klub bavili su se čistim preživljavanjem. Prošla sezona rezultatski je prošla tako da je Cibona ispala iz ABA lige i bila daleko od trofeja, ali s druge strane da nije bilo tako, možda bi se sve ovo ranije dogodilo. Naravno da bih ja kao trener siše volio da igramo FIBA Ligu prvaka, ali realnost je takva da mi to nismo u mogućnosti jer još nemamo tu snagu. Ali s obzirom da se polako budimo i polako revitaliziramo na svim nivoima, da smo se pojavili na europskim parketima, vidimo svoj interes, ali i interes naših navijača i sponzora. Svakako dolazi bolje vrijeme…”

Dugo ste u okviru budžeta tražili Amerikance koji će biti idealni za Cibonu. Čini se da su navijači odmah prihvatili Robersona i Hepu?

“Prve tri natjecateljske utakmice, dakle dvije protiv Prievidze i prva u Premijer ligi protiv prvaka Zadra, nisu sve pokazale jer možemo puno više, posebno u obrambenom dijelu. Ova momčad uvijek ide na pobjedu, a što se Amerikanaca tiče jako sam zadovoljan. Vjerujem da će se dopasti zagrebačkoj publici.”

Već na prvim utakmicama osjetila se energija s tribina i Zagreb je željan pravih europskih utakmica. Jasno, ovo je tek početak nečeg velikog?

“Zagrebačkoj publici poručujem da nas prate, da u što većem broju napune dvoranu, a mi garantiramo dobru košarku. Želja mi je da se publika vrati i da podršku svom klubu. Vjerujem da će iz utakmice u utakmicu posjećenost biti veća. Ova će momčad rasti svakom sljedećom utakmicom, a paralelno s time svi osluškujemo kad će klub krenuti u preoblikovanje. To će biti novi početak.”

Dakle, dolazak Victora Dodiga, bogatog kanadskog Hrvata, te najavljeno preoblikovanje kluba je gotova stvar?

“Preoblikovanje te dolazak Victora Dodiga sigurno će probuditi i publiku jer utakmice će biti puno više od samog posjeta jednom sportskom događaju. Želimo da Cibonine utakmice bude događaj za sve, za obitelji, za navijače, za djecu te naravno za odrasle. Mi vjerujemo da se otvaraju neke stepenice jer svi smo ušli smo u ovo s vjerom. Istina, bilo je neizvjesno i ne želimo opet najavljivati nešto veliko i stvarati pompozne priče. Odlučili smo graditi Cibonu skromno iz dana u dan, tražimo male pobjede, što na parketu, a neke i izvan parketa. Iskreno vjerujem da će iza jedanaestog mjeseca, ukoliko dođe do stabilizacije, to biti jedan novi korak u povijesti Cibone. No, svjesni smo da neće uspjeh doći preko noći, to je dug proces. Kad je Cibona u pitanju kod svih nas postoji ta jedna emocija prošlosti, ali ovo je jedna nova Cibona i želimo pisati noviju povijest. Mi ne možemo ponoviti povijest, niti ju možemo izbrisati. Ali je svi možemo poštivati.

A dokle ćemo svi zajedno dogurati i kako, ovisit će o puno stvari; o nama na parketu, o politici, o sponzorima, ali ja vjerujem da možemo i siguran sam da ćemo imati ogromnu podršku Grada i navijača, da će svi uskoro vidjeti stabilnu Cibonu, u sportskom politikom i financijskom smislu. A tek kad se to dogodi će se tzv. domino efektom stvoriti i veliki rezultati. A tko zna možda ti rezultati dođu i na europskim parketima.”

Marin Rozić se vratio i donio pobjednički mentalitet

Kad su čelnici kluba donijeli odluku da će Marin Rozić, dugogodišnji kapetan, ponovno biti sportski direktor Cibone bilo je svima jasno da je to pravi potez. U kancelariju je stigao rođeni pobjednik koji je od prvog dana usko surađivao s novom trenerom Ivanom Rudežom.

Uostalom, kad god ga pitate samo ima riječi hvale:

“Ivan je bio maksimalno uključen u slaganje ekipe, jer smatram da bez njega nema smisla slagati istu. Moram priznati, Ivan me pozitivno jako iznenadio – izuzetno je profesionalan, izuzetno je posvećen radu.

Dakle, jedan radoholičar koji je vjerojatno i cijeli dan u dvorani. Posvećen je izuzetno, analizira jako dobro stvari, raspoređuje određene zadatke kako na svoj stožer, tako na i igrače. Zapravo, jako sistematično on to radi apsolutno se vidi da vlada materijom i rekao bih da je to pun pogodak. Strašno je i motiviran, dolazak u Zagreb za njega je bio jedna velika stvar i osjećam tu jednu veliku želju da se dokaže u svom gradu, u svojoj državi, i da dokaže svima koliko zapravo vrijedi”, kazao je Rozić koji često udjeli i koji savjet igračima.

Broj utakmica koji on ima u nogama nije zanemariv i taj pobjednički duh, koji se pojavio u Ciboni, zaista se osjeti na svakom koraku. A kad dođe konkretan novac i kad se klub stabilizira vrlo brzo bi se u krcatom Draženovu domu opet moglo skandirati u valovima HEJA HEJA CIBOSI. Uostalom, svatko tko voli košarku reći će da Hrvatskoj treba snažna i konkurenta Cibona uz već stabilne Zadar i Split koji zasad dominiraju hrvatskom košarkom.