Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRCU skoro sat vremena dugom intervjuu, našoj Ines Švagelj bivši šef hrvatskih sudaca Bruno Marić otkrio je zašto nije tužio Hajduk, kakve odnose ima sa Zdravkom Mamićem. što misli o hrvatskim sucima, zamjera li si išta, a pričali su i o mnogim drugim temama.
Tri mjeseca prošlo je otkako ste dali ostavku u HNS-u na mjestu kontrolora suđenja, nakon tih pritisaka Hajduka. Prije vas iz HNS-a izbačen je i sudac Toni Dadić nakon poruka koje su procurile da je slao Torcidi gdje BBB-i drže transparente. Što se tu događalo, zašto ste dali ostavku? Rekli ste u svom priopćenju da ste ‘postali teret hrvatskom nogometu’? Što mislite pod time?
“Pa upravo to. Činjenica da je na tu listu uvršten Toni Dadić je bila crvena krpa, što je sasvim normalno jer ono što je radio je neprimjereno. Samo bi trebalo upoznati sve da se svake godine stvara nova lista, ne znači da je netko njega skinuo ili maknuo nego ga nije uvrstio na listu, a razlozi su bili više nego opravdani. Intervencija HNS-a u toj situaciji je bila potpuno primjerena. Naravno da su se onda digli miševi pokušavajući vratiti na isti način misleći da je to ista stvar pa su čak objavljivali i moju sliku sa Zdravkom Mamićem. Ali, taj sirotan koji je to objavio, naravno njegova dužnost je visoka, ali on uopće nije na tom nivou da to bude. I kad je u svom priopćenju pisao i objavio zaboravio je da je ta slika iz Splita, slučajno sa utakmice koja je bila prije ne znam 15 godina kad su svi stajali u redu i čekali da se slikaju s Mamićem tad. Sad svi skoče u jarak kad vide da on prolazi i kad se o njemu priča. Ja sam tamo bio formalno i službeno kao četvrti sudac stajao gdje je naišao on i fotografi kojih je tamo bilo puno su rekli ‘jel može jedna slika’ i uslikali smo se. I baš u Splitu, evo, nisu znali, i to je bila slika sa stadiona ne Hajduka, nego baš Splita i s prvoligaške utakmice. Ja sam bio tad četvrti sudac i naravno da su se susretali tad s njim svi koji su bili u nogometu jer je čovjek bio svaku utakmicu, kako je Dinamo igrao bio je tamo. Ja sam osjetio u tom trenutku, budući da su se počeli preko mojih leđa lomiti koplja oko utjecaja klubova i pritisak je počeo na HNS. Meni stvarno u životu ništa osobito nije značilo vršiti dužnost kontrolora suca osim što mi je bilo naravno drago da budem u okviru nogometu, ali ne u takvoj mjeri da bih ja bio teret. Jer, činjenica da se ne priča o nogometu, i da je 100 članaka, službena priopćenja kluba, znači koja su na nivou mog Daruvara, a ne prvoligaškog kluba koji tendira biti ozbiljan klub, rade se priopćenja s nekim fotografijama koje su više passe jer je nebitno i stvara se pritisak na hrvatski nogomet i HNS. Moja odluka je bila isključivo zbog toga da im ne dam mogućnost da se brane svoju situaciju i svoje funkcioniranje s nekakvim pričama o meni. Mene sad nema, ne mogu više biti zalijepljeni na mene, ne može više biti priča oko Brune Marića i mog pojavljivanja na bilo kojem mjestu. Radiš svoj posao, ne znam tko će biti druga žrtva i tko će biti kriv za propuste i potencijalne neuspjehe.”
Pričamo o tome priopćenju Hajduka, jedna od stvari koje piše u tom priopćenju jest “fabriciranje VAR snimki, očigledni propusti sudaca, dvostruki kriteriji te javni napad na suvlasnika Hajduka više su nego dovoljni razlozi da Bruno Marić nestane iz hrvatskog nogometa, zauvijek.” Kako to komentirate?
“Mogao bih sat vremena pričati o tome, ali reći ću ovako kratko. Taj gospodin u tom svom priopćenju kad to objavljuje prije svega mora razumjeti da – napao sam suvlasnika Hajduka? To su oni procijenili jer ja nikad nisam u životu imenovao i napao nikog službeno. Znači nađeš se ti u tome ako si ti s tim karakteristikama taj, onda ti misliš da si evo takav.”
POVEZANO
Želite reći da niste napali Udrugu Naš Hajduk?
“Želim reći da nikad u životu nisam nikad u javnom prostoru imenom prezimenom bilo kojeg suvlasnika, bilo koju navijačku skupinu ili udrugu spomenuo imenom i prezimenom. Oni su se očito našli u tome. Praktički ja nisam pričao o tome, ovo je prvi put, osim u svojoj obrani koja nije naišla na razumijevanje disciplinskog suca, odnosno disciplinske komisije. Ja nikad nisam spomenuo njih u životu. Ali kad ti netko opiše karakteristike, crna majica, moja prekrasna frizura, vjerojatno će netko pomisliti da se priča o meni, ili nas petero da sjedimo tu mislit će da se priča o meni, tako su se vjerojatno i oni našli. Fabriciranje snimki, bio sam u velikoj dilemi da tužim njega i gospodina, ali obzirom da je službeno priopćenje onda bih se opet morao uplitati u priče u koje nisam htio posebno apostrofirati. Nisam htio ponovno ući u medijski prostor s nekim negativnim stvarima. Pustit ću vas na miru, idite svojim putem i vi furajte svoj film, bio sam u velikoj dilemi da ih tužim zbog klevete koju su izgovorili u tom priopćenju. Dvostruki kriteriji i te priče o tome, to već i ptice na grani znaju da je deplasirano pričati o statusu ili o greškama koje su išle na štetu ili korist Hajduka. Statistika je vrlo nemilosrdna često, posebno u ovim situacijama kad raspravljamo o tome tko je najviše oštećen. Mislim da cjelokupna hrvatska sportska javnost nije uopće u dilemi da to nije istina. Tako da to nisam morao posebno braniti, nekakve takve gluposti ne moram ni braniti. Ovo sam jedino bio u dilemi, ali sam odustao, nisam htio jer mislim da je Hajduk institucija, najvažniji klub u Dalmaciji i jedan od najvećih klubova u Hrvatskoj i institucija koja ne bi trebala imati nekakvu lošu energiju od bilo koga tko je dio nogometa, pa tako ni od mene tako da sam od toga odustao. Ali, taj gospodin koji je predsjednik Hajduka je tamo se potpisao, predstavlja instituciju, tako da je to bio razlog zašto sam odustao. Ali, da je to sam negdje izgovorio, ne bih sigurno.”
U toj Instagram objavi niste nikog imenovali, ali nakon te objave stigla je i suspenzija?
“Jel vam se sviđa objava? Pa gledajte, to je moj privatni Instagram, izjavio sam svoje mišljenje. Nijednu riječ ne bih promijenio u životu.”
Koga ste onda nazvali ‘bagrom’ i ‘gadljivom manjinom’?
“Njih. Te koje sam tamo prozvao, prepuštam svima da se nađu u tome. Ja ne znam tko se našao u tome, možda se i netko drugi našao. Bio sam još malo i blag.”
Bila bi još veća suspenzija?
“Da. Ma nije mi nikakav problem. HNS…”
Zašto onda HNS nije stao iza Vas?
“Pa gledajte oni su procijenili da je moja uloga u to vrijeme još uvijek bila vrlo važna, da ja kao netko tko predstavlja HNS ne bih na taj način trebao pisati na privatnim ili na bilo kojim drugim mrežama. Zato ja tu kaznu prihvaćam, nisam bio ljut na HNS što me kaznio ni na Disciplinsku komisiju. Ja sam pokušao u svom odgovoru na prijavu, očitovanju koje sam dostavio pokušao sam objasniti zbog čega mislim da me ne treba kazniti i naravno napomenuo sam da nisam nikog imenovao i da time nisam učinio ništa loše, a osobito što sam to radio na svom privatnom Instagramu na kojem sam se stvarno rijetko i oglašavao. Vidio sam da je to izazvalo određeni interes, određene probleme. HNS je procijenio ok, ti radiš u hrvatskom nogometu, HNS-u, ponašaš se po pravilima koja mi određujemo, koja su stroža nego su propisi. Sigurno da smo došli na neki institucijski dio sigurno je da ja ne bih odgovarao jer nisam imenovao nikoga, ali HNS kroz svoja disciplinska tijela ima to pravo, ja to prihvaćam. Ja sam kaznu prihvatio, odradio i taman kad sam se počeo nadati da će me pustiti na miru, op, opet ide priopćenje i opet sam im ja problem. Zbog toga, da ne budemo teret HNS-u i hrvatskom nogometu, da se ne priča o aferama, izmišljenim i neizmišljenim, da se bave svako svojim poslom pa ćemo vidjeti kad dođu rezultati i kad se bude to moralo odlučiti tko je kriv i zaslužan, ja neću biti u toj priči.”
Smatrate li da ste problem hrvatskog nogometa, zamjerate li si išta?
“Zamjeram, naravno. Nisam od onih tipova koji kažu da sve što sam u životu radio, radio bih na isti način. I kad sam bio sudac ja sam jasno govorio da bih neke odluke drugačije donio da sam mogao jer ne bih imao problem. Pristupio bih drugačije nekim stvarima. Ali, generalno, iznimno sam ponosan i na svoju sudačku karijeru, a osobito sam ponosan i na VAR koji sam uvodio u Hrvatsku, jer VAR u Hrvatskoj koliko god se kite da su uvodili VAR u Hrvatskoj… U Hrvatsku su uvodili VAR četiri čovjeka, dva tehničara iz Croatela koji su bili permanentno angažirani na uvođenju VAR-a i gospodin Tomislav Šetkaj i ja, i tu vrijeme Ante Kulušić, predsjednik Sudačke komisije i član Izvršnog odbora koji je dao nama sav support, rekao bih petero ljudi koji su bili najuže bili povezani s uvođenjem VAR-a. To je bilo jako teško, mi smo bili pioniri u ovom dijelu Europe i moja suradnja je super s ljudima iz Uefe i Fife koji su surađivali na tome. Bio sam i pomagao i pomažem još uvijek i u drugim zemljama kad je u pitanju VAR, iznimno sam ponosan na to. A onda ne znam na koji bih način mogao opisati ono što sam radio kao predsjednik sudaca, baš u svemu. Naravno da bih neke stvari promijenio jer bi nam bilo lakše, ali ako pričamo o onim esencijalnim stvarima, motiv, način, želja i rekao bih naideja koju smo provodili ja i moji suradnici. Prvo sebe stavljam na prvo mjesto jer ja sam bio prvi, na to sam jako ponosan. Nisam mogao upravljati nekim stvarima i odlukama pojedinih ljudi, ono što ne bih nikad dopustio je takva demokracija. Reći ću još jednu stvar koju nitko nije rekao u javnom prostoru, a ona je istinita. Ja sam duboko razmišljao nakon mog predsjednikovanja gdje sam pogriješio, što bi bilo lakše, što bi bilo bolje i to sve. Odluke zbog kojih su mene napadali, ja sam bio protiv njih. Ja sam mislio da ih treba drukčije javno objaviti. Ali sam imao Komisiju, mi smo glasali i tako smo izglasali. Bile su dvije odluke koje su bile konfuzne za javnost, one su dvojbene i ne mogu se proglasiti crnim ili bijelima, ali smo ih mi tumačili jer smo morali tako tumačiti. Tu smo mi raspravljali i donijeli smo tu odluku i ja nikad nisam ušao u javni prostor i rekao ja sam protiv te odluke. Tad sam možda trebao presjeći, jer sam znao da će se meni najviše obiti o glavu. Ja sam prvi, po meni pucaju, po meni udaraju, meni prijete, mene čuva policiju, a odluku donesemo zajedno. Da bude stvar gora za mene, ja sam bio protiv te odluke, odnosno ja bih je drukčije tumačio. E to bih recimo promijenio rekao bih ok, hvala lijepo na vašem mišljenju, ako ćemo s ovim ići van, ako će to meni biti po glavi, onda ćemo tumačiti onako kako ja kažem. Ali da se vratim na bitnu stvar, najbolje suđenje u Hrvatskoj otkako sam ja i sudac i dužnosnik u suđenje je bilo kad je Ante Kulušić bio one man show. To je kratko trajalo, ali tad je on, ne mora se dogovarati ni s lijevim ni desnim, dobio si zadatak, napravi sve najbolje, i on je stavljao suce koji su tad bili u najboljoj formi, i tad nije bilo problema. Pet sudaca se vrtjelo i to se odradilo tad. Jer je bila izazovna završnica sezone i tako je dobro i završilo. Tad bih rekao da je bilo najbolje. To je ustvari jedan pokazatelj da je dobro imati one man show ako je čovjek dobro angažiran, motiviran i ispravno, a osobito ako je stručan. Onda je to dobro. I to najbolje može proći. Ovo sad kad imaš sedam članova Komisije, pa svatko ima svoj stav, a odgovara onaj… Jel se sjećate vi koji su još šest članova Komisije bili uz mene? Nemate pojma, nitko nema pojma…Svi znaju mene. I onda ako donesemo krivu odluku, tko je? On. Formalno, mi imamo Komisiju koja donosi odluku. Komisija odgovara, ne predsjednik Komisije. Ja kad sam otišao nije otišla i Komisija. I nije ni trebala, ne govorim da je Komisija nešto loše radila, dapače, ali ja sam dobio metlom po glavi.
POVEZANO
Da se osvrnemo na Vaše ostavke u HNS-u. Ovo nije prvi put da ste dali ostavku, prva je bila 2019. kada je bila priča oko Splita i reprezentacije, tada ste popustili zahtjevima. Kako gledate sada na to, biste li i danas napravili isto? Što je bilo tada?
“Bi, bi, bi, kako ne. To bi napravio isto. Ja sam dragovoljac hrvatskog domovinskog rata, hrvatska reprezentacija je svetinja. Kroz hrvatsku reprezentaciju smo napravili sve najviše u hrvatskom nogometu i napravili smo najviše za imidž hrvatskog nogometa kroz hrvatsku reprezentaciju. U to vrijeme, jedan od uvjeta, bolesnih, je bilo da ja ne budem var instruktor, glavni var instruktor. I ja sam naravno procijenio da je to premala cijena da se ne bi platila. I ja sam to napravio i zbog toga sam ponosan. Nije mi bilo lako, jer je to totalno glupo, nebitno. Ali ako će to pomoći u tom trenutku, ja sam tako razmišljao i onda sam tako i odlučio. I zahvalili su mi se svi oni koji su bili inovirani u to. Uspjeli smo dovesti hrvatsku reprezentaciju u Split. Ja ne, nego Hrvatski nogometni savez Moja žrtva je bila minimalna, ako gledamo široku sliku. Za mene najveća, jer je mene to najviše boljelo. Meni je drago da je hrvatska reprezentacija došla u Split, jer tamo ih ima jako puno vatrenih koji navijaju za Hrvatsku.”
Na Poljudu i dalje niste dobro došli?
“Pa nisam dobro, kako ću dobro doći? Naravno da nisam, kad gledaš i s nekog ljudskog aspekta, toliko laži je napisano o meni, toliko neistina, difamacija, da netko koji je običan navijač Hajduka ako 500 puta pročita da sam ja najveći zločinac kad je u pitanju Hajduk, i on to povjeruje jer ne arbitrira o tome, on čita stalno isto. Kad idu demantiji i opravdanja, onda su na stranicama koje se ni ne vide. Ja sam imao tužbu i sa Uefom, imao sam 2200 članaka lažnih o meni. Znači, to ne može više nitko oprati. Bez televizije, bez radija. Samo te članke smo predali knjigu. I kad sam dobio taj sud, je li vi znate da sam ja dobio taj sud? Zato što ste novinar pa znate, ali pitajte od sto ljudi, oni će vam reći pa je li to onaj što je imao aferu, a neće nitko reći da, on se opravdao, platili su mu to, znači je pobijedio je. To neće nitko reći.”
I onda ta ostavka nakon te afere VARgate. Kako gledate na to? Jesu li suci toliko bezgrešni koliko vi to tvrdite u svojim izjavama?
“Pa ne, možda je pretenciozno reći da su oni bezgrešni. Naravno da nisu i naravno da ja nisam sretan. Ali reći ću i vama, a iako sam to već rekao u javnom prostoru, iako sam bio dosta tih o tome, ne znam ni sam zašto, ili bi zaboravio ili nemam pojma, ali je jako bitno. Mi smo imali 31.1. seminar Sudaca u Medulinu prije početka sezone. Mjesec dana nakon toga ide VAR afera. Sve klipove, ili gotovo sve klipove, ja dva sata predajem. Moja tema se zvala komunikacija. Ja sam doktorant. Između ostalih sam radio još jedna rad na tu temu. Moja tema se zove komunikacija, interna i eksterna, što znači komunikacija unutar VAR sobe i komunikacija sa timom na terenu za igru. Pri tome prikažem sve ovo gdje psuju. Pitam, dobro, jeste normalni? Što ako to izađe nekad van? Kao da smo osjetili nešto. Bili su i novinari, snimala je i televizija unutra. Ima to i neki dokaz. Ne pričam ja bezveze. Znači, ja to predajem i za mjesec dana ja sam kriv jer sam ja rekao ono što su rekli oni koji su to čuli. Jer u principu, da se ne lažemo, od VAR afere imamo samo psovanje. Ništa drugo. Od sve tih velikih priča nije se dogodilo ništa. Nisu se utvrdile nikakve manipulacije, nikakvi cirkusi, ništa. Nego samo neprimjerena komunikacija. To je jedino što smo mi tamo vidjeli. A ja sam na to upozoravao, ali ne mogu ja biti s njima svaki dan u sobi. Ne mogu ja svaku utakmicu slušati, poslije utakmice. To nema teorije.”
A zašto je to onda uzburkalo tako duhove u javnosti ako je to samo ta “nepristojna komunikacija”?
“Prije svega je uzburkalo duhove u javnosti zato što nikad u povijesti nitko nije pustio VAR snimke. Taj kriminalac, taj miš, koji je pustio to van i ukrao, i neprimjereno, i neovlašteno distribuirao kome treba zato da bi napravio nešto loše sudačkoj organizaciji ili Hrvatskom nogometnom savezu. Ustvari je vjerojatno previše glup da bi shvatio kako je napravio najveću štetu hrvatskom nogometu u cijelosti, imidžu Hrvatske jer cijeli Balkan u najmanju ruku i Europa. Svi znaju za VARaferu. Koja je korist od toga? Nismo dobili ništa. Niste vi nikakvu pravdu našli. Nego ste vi samo srušili ugled hrvatskog suđenja i hrvatskog nogometa. Baš cijelog nogometa. Jer tome znaju svi i pričaju tome. Umjesto da mi sad pričamo onome što je dobro, mi moramo pričati onome što je loše, moramo se braniti, objašnjivati zašto je nešto bilo ovako ili onako. Ja sam jasno prvi predsjednik i na to sam ponosan jer sam ja radio prvi, prije sezone dođete novinari, ajmo svi, tražimo ovlaštenje da pustim snimke. Puštam snimke unutra, kažem nemojte snimati to, nećemo ići van s time. Daj da vidite kako je teško raditi u var sobi. Pokazujemo snimke, ajmo pričati odluka, ova odluka, ova šta kažete na odluku tu. Sportske direktore i trenere, njih zvao. Sportske direktore, trenere i novinare. I ajmo sad pričati. Ok, vi smatrate da smo mi prestrogi u dodjeljivanju crvenih kartona. Ajmo to promijeniti, spustiti level, niže. Smatrate da smo prestrogi u upotrebi ruke kod opominjanja, kod žutog kartona. Ajmo to promijeniti. Ajmo se dogovoriti o čemu god hoćemo jer mi sudimo za vas klubove i za nogomet. Jer suci su servis, ja sam tu uvijek govorio. Ja sam nogometaš izvorno, a sudac posljedično. Jer nisam bio dobar nogometaš očito pa sam onda postao neki sudac. E, ali interes nije poslije bio onaj da mi napravimo nešto dobro, nego da mi samo rušimo. Jer interes VAR afere nije da nešto sagradi, da nešto popravi, da ispravi nečije greške, nego samo da ruši. To je bio interes.”
Pa, rekla bih i da je interes VAR afere da se i sazna što se radi, što to hrvatski suci rade. Pa mogu li ste i vi na tome nešto i naučiti, što ne?
“Ne, ne, naravno. Pa ja, recimo, primjer. Evo, vi radite, ja sam vam šef i mi danas imamo seminar u kojem ja kažem ne smijete psovati. Ne možete na utakmici psovati. Znači, imamo točno kako se mora komunicirati. Jer se u VAR-u mora striktno i jasno komunicirati. Zato što moraju biti brze odluke. Jako je teško biti u VAR-u. I ja imam seminar, dva sata vam predajem. I dolazite vi sutra, i vi sutra psujete u VAR sobi. Iziđe to da ste psovali što da ja radim. Ja ne znam više što ja mogu napraviti. Ja sam sve svoje napravio. Ali ja sam kriv. Jer nisu, je li tako, oni koji su psovali u sobi, oni su i dalje u VAR sobi. “
Znači samo Vas nisu slušali?
“Pa nisu slušali, ali su oni mislili, jer su znali da ta snimka nije javno objavljena. I btw, da odmah spomenem i to. Znači, od ovih velikih koji se busaju u prsa. Znači, sa tih seminara, imate prije dvije i pol godine seminar, moj intervju, gdje ja kažem da ja zazivam javno, javno puštanje snimki.”
To se vani radi, tako je.
“Vani se radi sad, ali ja sam bio avangarda. Ja sam govorio to prije dvije i pol godine. Prije tri godine sam govorio da mislim da je to super. Ja sam o challengeu pričao prvi, javno govorio. Znači, i o tome sam pričao. Ja sam isto tako govorio da treba staviti kameru sucu na tijelo da se vidi perspektiva iz koje on sudi. Jer ja vam mogu pričat bezbroj situacija u kojima ne možeš nikome objasniti da ti si krivo vidio. Znači, tako je izgledalo i ja sam to govorio. Pa ide i sad ta priča. Ne mislim ja da sam ja pametniji, ali ja vam govorim da smo i mi to isto tako i barem ja sam to u javnom prostoru govorio, upravo zbog toga što sam htio naći način kako možemo sucima olakšati. Jer mi u Hrvatskoj radimo sa šest kamera utakmice najviše. Sad radimo derbije sa osam, jel tako? Sad ih možda ima negdje i više. (25:32) Ali mi smo radili sa šest kamera. Esencijalno, utakmice radimo sa šest kamera.”
Koliki je to problem? Zašto HNS ne želi uložiti ili ne može ili što god? Zašto je HNS-u preskupa, naprimjer, gol-line tehnologija?
“Mi smo rasli. I uvođenjem VAR-a smo napravili već veliki korak. I HNS je sad uveo kamere koje sam ja tražio. I HNS ima te kamere, o njima sam pričao još je gospodin Kulušić bio predsjednik, a ja VAR instruktor gdje imamo jasne tragova mailova, gdje ja pišem, gdje smo mi napravili i analizu na utakmici zajedno sa Croatelom, stavili smo tu kameru i napravili. Nismo je pustili u prijenos jer ne smijemo. Ono što se na televiziji prenosi smije biti u VAR-u i ono što se u VAR-u prenosi smije biti na televiziji. Ne može biti više ili manje na jednom ili drugom. I mi smo tu napravili probu. Vidjeli smo da je to super. Jer perspektiva, osobito kod offsidea, kod zaleđa, s ove strane pokazuje puno bolje. Jer mi nemamo automatski offside ili semi automatik jer je to skupo. To je jako skupo. To je inače jako skupo, ali ovo je dovoljno. Ovo je sasvim dovoljno da možemo biti točni. Jer, da vas pitam, u nogometu, mi pričamo, mi ćemo sad izmjeriti šta, 5 cm ili 7 cm, 8 cm. Da li je to stvarni utjecaj na pogodak? teško je reći da je. Ali kad možemo izmjeriti, onda izmjerimo. Ali ako ne možemo izmjeriti 3 cm, nema veze. Ja mislim da to nije problem za nogomet. Ja mislim da je veći problem, odnosno veća korist nogometa jer zaleđe je sad stvarno bilo potpuno jasno. Osim ako se napravila neka baš greška u VAR sobi. I toga je bilo. Ali ne u Hrvatskoj samo, nego u Premiershipu.”
Dobro, evo naprimjer, situacija sa zaleđem, Hajduk – Lokomotiva na Poljudu?
“Pa dobro, neću to komentirati kad nisam se bavio s tim, pa nemam uvid u to što su dečki radili unutra, kako je to bilo i to sve. Teško mi je znati. Ali meni se činilo tamo da je ispravna odluka. Ovako, ja kažem bez nekakvih dokaza, nego ono što sam i ja gledao kroz javni prostor, kroz klipove na televiziji ili na portalima. Ja bih rekao da tu Hajduku ništa nije poklonjeno. Opet, ograđujem se, ne znam da li je tako, ali takav mi je dojam.”
Ali dolazi do tih spornih situacija, do tih priča u javnosti?
“Da, da. Ali zato što, gledajte, tamo su se dogodile dva zaleđa u jednom napadu. I tamo oni koji rade prijenos snimke, tamo sudac u VAR sobi i tehničar moraju reći režiji da pusti obje jer ova prva je bila nesporna. Odnosno druga je bila nesporna, prva je bila sporna.”
Okej, znači opet nije do sudaca, nego do toga koji je pustio snimku, to želite reći?
“U ovom slučaju, ja opet kažem ne znam jer nisam bio unutra, ali mi se znalo dogoditi. Recimo primjer dok sam ja imao mogućnost da pregledam sve, da je naš sudac rekao tu kameru pusti u prijenos i da ta kamera nije puštena. Ona je bila apsolutno jasna i dokaz da se to dogodilo kako treba. Dakle, tu mislim da je bilo problem oko komunikacije, odnosno doveli smo u sumnju odluku bezveze. I onda još nismo o njoj pričali tri dana. A tri dana ste vi, novinari, pričali o tome. I onda šta se događa? Ili klubovi ili ne znam tko, onda se stvara negativa, ne?”
Pa dobro, mi pričamo sve što je javnost zanima, tako da…
“Pa da, znam, normalno.”
Kada ste otišli nakon te afere, rekli ste da je to bilo zbog prijetnji? Je li bilo nešto izvan toga ili su stvarni razlozi samo te prijetnje vama i vašoj obitelji? Ima vjerojatno više razloga.
“Ako kažem da se ne bojim nikoga, onda će ti kreteni i majmuni opet najašiti na mene da malo pokažu da bi se ja trebao bojati. Da, idu mi već na živce. Dobro, sad već manje, manje jaše po meni, ali ne mogu protiv sebe. Ne bojim se ja tih nesretnika, tih papaka koji mi pišu i prijete. Ja ih se stvarno ne bojim. Ne da ih se ne bojim, prezirem ih. Baš ih prezirem. Iz mraka šalju poruke, prijetnje degutantne od obitelji do svega. To nije za pričati. Ma išli su mi već na živce. To sve ono stalno i razmišljao sam i ono. Ja sam stvarno u jednom trenutku se zapitao – pa okej, svi ovi ljudi koji rade u hrvatskom nogometu, predsjednik Kustić i njegov Izvršni odbor i svi drugi, što sam ja, jesam li ja toliko bitan da ja moram tu biti da će se stalno netko radi mene tući i boriti? Okej, onda ću se maknuti. I tad sam već počeo razmišljati o tome. U jednom trenutku mi je bilo žao što sam podnio ostavku na mjestu predsjednika sudaca.”
Zašto?
“Zato što sam bio odličan u tome i zato što smo radili super posao i ovo sad što se hvale to su velikim dijelom, 90 posto ono što smo radili Komisija i ja. Ne mislim tu samo na sebe jer sam imao odlične suradnike. Mentorski program u Hrvatskoj, gdje su Ante Vučemilović, Tomo Petrović, Šime Vukić, Vlado Svilokos i Miro Grgić, to je bilo avangarda i to je na svjetskom nivou. Kroz to su se radili suci. I onda bismo naravno mi procjenjivali koji je dobar, koji je bolji, ali kao što se odgaja dijete, tako su se odgajali suci. Oni su napravili sjajan program. I mi smo to zajednički gurali, radili i sve to. Mene su zvali i u druge zemlje da radim i da budem predsjednik sudaca i tražili su me da donesem taj posao tamo. Ali, meni se ne da, jer ja dobro živim Hrvatskoj, imam svoj posao i nisam htio ići izvan Hrvatske. Ali, to je pokazatelj u kojoj mjeri je to dobro, oni su napravili sjajan posao, a ja sam to samo nadograđivao i sad kad pričamo koji suci sude prvu ligu, pa to su sve proizvodi dok sam ja bio predsjednik. Naravno da sam zato ponosan i zato mi je žao. S druge strane gledam kod kuće utakmicu i jedem janjetinu. I ne zove me nitko na telefon, nijedan sudac, nijedan predsjednik, nitko me ne zove. Bilo mi je u tom trenutku razumljivo da predsjednik Kustić koji me dobro poznaje, i zna kakav sam posao radio. Teško mu je reći – e, daj imam problem zbog tebe. Onda sam mislio da je pošteno da to kažem ja, ne želim da ti imaš problem zbog mene.”
Je li Vam se Kustić nekad uplitao u posao, govorio Vam što trebate, kako trebate? Znam da ste u dobrim odnosima…
“Bravo, odlično pitanje. Ne znam tko će nas gledati, ali… Ma ja ne komuniciram nešto posebno s Kustićem, nemam nekih potreba za tim, nisam taj tip koji dolazi tamo. Ne sjećam se kad sam zadnji put bio, nemam ja nikakav problem s time. Kustić je doveo sve potpredsjednike Saveze i parkirao ih je pred mene, jer smo mi došli zajedno u Savez, i ja sam rekao da smatram da ukoliko me bilo tko nazove od njih s bilo kakvih intervencijama što se tiče lobiranja za suce ili bilo kakva pitanja oko nogometnih utakmica, da ću ih prijaviti. A Marijan Kustić je rekao na to, ako te nazove bilo tko, uključujući i mene, obavezno ih prijavi, neće s nama sjediti ovdje nitko tko bude vršio pritisak na tebe na bilo koji način. I zbog toga, najviše zbog onog što sam rekao, ali i zbog ovog što je Kustić napravio, ja sam podnio ostavku. Jer je on to zaslužio. Nijedan predsjednik to nije napravio. Jer oni ako mu okrenu leđa, on ima problem, da se ne lažemo, a on je to rekao. Nikad me nitko nije nazvao. A ti ljudi, i danas se čujem s njima, super sam s njima, ako se čujemo/vidimo, i ponosan sam na sve odnose koje sam ostavio i u Izvršnom odboru i u Predsjedništvu, odnosno tom uskom timu HNS-a. Stvarno, nikad se nisam ni dovoljno zahvalio Izvršnom odboru koji mi je bio bezrezervna podrška. Jer ja da nisam podnio ostavku na mjestu kontrolora, oni me nikad ne bi smijenili i nikad me ne bi maknuli. Jer nemaju razloga za to. Ali ja sam znao da to neće biti i onda će opet jašiti po meni i po njima i okej jer oni uvijek nađu nekoga.”
POVEZANO
Svaki put ste otišli zbog tog “mira u HNS-u” pa ste se vraćali?
“Da. Ako ste pratili to i kad sam ja podnio ostavku da se utakmica igra u Splitu tko bi rekao da ću ja biti predsjednik. Tko bi rekao da će u Varaždinu pred 70 ljudi koji su stajali sa desne strane, imam čak i tu fotku, netko me snimao na videu i staje Jakobušić, bivši predsjednik Hajduka, staje s autom i meni kaže “bravo Bruno”. Tko bi rekao da će to meni predsjednik Hajduka nakon utakmice Varaždina i Hajduka to meni viknuti? Okej, on je kasnije zazivao moju ostavku stalno, ali tad mi je rekao bravo, jer je tad valjda smio pričati što misli. Jer ja inače za njega mislim da je pametan i sposoban, ali je problem što ne može pričati što misli.”
Dotaknuli ste se Jakobušića, upravo je on rekao u jednom trenutku da je Sudačka komisija “nebitna” i da “nema kredibiltet”. Kako vidite tu Komisiju sada s jedinim u njoj, Bertrandom Layecom? Je li to još uvijek potrebno?
“Ja nisam smatrao potrebnim, na taj način kako oni rade. Morate razumjeti da bi sad bilo malo bezveze da ja pričam o Layecu i Komisiji jer sam otišao, ali mislim. Ne pratim i ne znam kako trenutno radi unutra.”
Ok, ovo sve što vidite izvana, te sve sudačke analize koje izađu u javnost?
“Pa promijenio bih ih jako puno. U vrijeme dok je on puštao neka objašnjenja, s puno njih se nisam slagao, ako me to pitate. Mislim da su bila neprimjereno loše sročena. Naravno, imajuči u vidu činjenicu da je čovjek iz Francuske, priča francuski i engleski jezik, možda je nešto stvarno krivo prevedeno. Kad bi netko meni netko krivo preveo, ne bi više sjedio sa mnom, opalio bih ga nogom u guzicu sutra. Ne znam, ako mu je prijevod bio kriv, ali sumnjam. S obzirom da znam tko prevodi u HNS-u, mislim da je preveo od riječi do riječi kako je on rekao. Tako da ne slažem se s nekim tim objašnjenjima, ali ne bih htio posebno u neku analizu ulaziti jer se osjećam neugodno kao da kritiziram ili kao da plačem nad svojom sudbinom pa sad onaj tko je naslijedio nije dobar. Ja mu želim svu sreću, sviđa mi se njegova energija, njegovo razmišljanje o suđenju je vrlo slično mom, kriteriji i put kojim bi trebalo ići je slično mom, ali mislim da je moje vrijeme Komisije i mog predsjednikovanja, usporedba nemoguća jer smo mi bili televizor u boji.”
Ja bih rekla da se Komisiji sve više ne vjeruje? Može li se sve to raspustiti, da nema više ni predsjednika, tih analiza?
“Mi kad smo pričali mi nismo htjeli više te analize, ali rekli su dajte to javnost zanima. Hoće znati što vi mislite o toj i toj odluci. Razgovarajući s visokim dužnosnicima Uefe oni su nam rekli da smo pretjerivali, da ne trebamo biti toliko transparentni. Ali, u Hrvatskoj ako nisi transparentan onda si lopov. To je dvosjekli mač. S jedne strane dobro je pričati o tome, a s druge strane stvaraš sebi problem. Konkretno, Vukovar – Dinamo i poništen prvi gol Vukovara. To je situacija koju je iznimno teško objasniti, nemoguće je teško objasniti da su svi zadovoljni, situacija koju sudac kad ide suditi moli Boga da mu se ne dogodi. A kako god tumačiš, imaš elemenata da si u pravu i kako god tumačiš imaš i elemenata da nisi u pravu, jako je nezgodno. Ali kod nas je uvijek teorija zavjere i zašto nešto, ali moje je da ja kao netko tko nisam ništa u hrvatskom nogometu, kažem ovako, živcira me da je 100 članaka koji su naslovnice “odluka koja je digla veliku buru u javnosti”, recite što bi se dogodilo da nije Dinamo u pitanju, da je netko drugi. Stalno se provodi neka lažna potpuno pogrešna tvrdnja da je Dinamo klub koji se favorizira kroz suđenje. To ne govori ni statistika ni istina. Ja sad to mogu govoriti. I sad kad kažem o ovoj situaciji, kako tumačite? Situacija je takva. Prije svega idemo od VAR-a, VAR se ne može uključiti kako god sudac tu presudio, jer je to dvojbena odluka, siva zona. Sudac je izvanredno postavljen, odmah komunicira, imate sad javno jer je za njega to faul, ali pušta da završi situacija. Znači radi sve po VAR protokolu. Njemu je dojam da je to prekršaj. Uefa ima uputu, mali kontakt, veliki utjecaj. Dakle igrač je u zraku, mali dodir je dovoljan da on izgubi ravnotežu. Ali s druge strane, je li taj prekršaj dovoljan da poništimo pogodak, najveću stvar u nogometu, zbog pogodaka se igra. Ja bih rekao ovako, za mene sudac je donio odluku kakvu je donio, nikad mu ne bih zamjerio, iako bih bio sretniji da nije poništio pogodak. A osobito u svjetlu toga da je Dinamo tad bio smiješan, a Vukovar bolja ekipa. Iako su tad oni bili zadnji, a Dinamo prvi. I moraš tad imati i socijalnu i nogometnu inteligenciju i široku sliku pa s te strane promatraš. Ali zamjeriti sucu i dovoditi u pitanje je li to nekakva odluka koja je ne znam s čim povezana je zločesto i protunogometno. Jer sudac je donio odluku, vidio je guranje, ja vas uvjeravam da nigdje ne bi imao problem s tom odlukom, iako bih ja bio sretniji da je on drugačije dosudio. Bila bi ta odluka mrvicu pravednija, ali ne znam što bih ja dosudio da sam unutra. Možda isto to.”
Kad pričamo o Dinamu, je li vam smetalo kada su vas navijači nazivali 12. igračem Dinama? Sigurno ne navijači Dinama. Znate da se Vi vežete uvijek uz Dinamo…
“Ja to nisam čuo, to je možda ovo desno krilo neke navijačke skupine. Nisam to čuo. Ne vežem se ja uz Dinamo, nego me vežu oni kojima je u interesu, da kroz medije plasiraju, jer kontroliraju veliki dio medija, plasiraju laži. Odgovor na ovo pitanje je, ne može mi smetati kad sam četiri godine izabran za najboljeg suca Hrvatske po izboru svih igrača klubova, svih klubova i svih trenera u Hrvatskoj. I gdje su i Hajdukovi igrači glasali za mene, pa mi je teško vjerovati da tu ima istine. Tako da ne mogu sebi zamjeriti takvu neprimjerenu izjavu, ali kad te četiri puta izaberu zaredom, da sam još sudio izabrali bi me još jer sam u svojim sudačkim poznim godinama još uvijek bio najbolji.”
Pričali smo na početku o objavljenoj slici Vas sa Zdravkom Mamićem koju je objavio Hajduk. Rekli ste jednom prilikom da se ne biste odrekli dobrih odnosa sa Zdravkom Mamićem. Koliko je njegova era u Dinamu utjecala na hrvatski nogomet, na sudačku organizaciju, HNS-u, konkretno?
“Njegovo ime i prezime, čim mi pričamo i na ovaj današnji dan o njemu, a on već nije u hrvatskom nogometu ne znam koliko, to govori o njemu, o njegovoj eri. Govori i u prilog tome da je napravio jako puno dobrih stvari u hrvatskom nogometu, za reprezentaciju, igrače, kroz klub i to sve. Znam da je to interesantna tema i oni koji budu radili HL iz naše emisije će se najviše nalijepiti na Brunu Marića i Mamića. Ali znate kako ja funkcioniram u životu? Ja bih prije tu crkao i pao pod stol da ja sad kažem da imam drukčije odnose kad sam bio sudac i imam danas. Oni su ništa posebno. Nit se ja čujem s njim nit se vidim. Ali, da se vidim s njim ne bih skočio u jarak nego bih ga pozdravio. A oni koji su stajali u redu i tražili ga pare, usluge, da mu ne znam operira grbu od sestrične pa da dobije mirovinu, takve su ga stvari tražili, ja ga nisam ništa tražio, ali neću reći ništa da sam drugačije, nemam razloga. Nisam taj tip. Ne mogu to podnijeti i jako me u životu rastužuju ljudi koji su ustvari na taj način cijelo vrijeme funkcionirali. Slinili su oko njega, a sad su ga se odrekli. Ja nikad u životu nisam slinio oko njega, nikad mi u životu nije ušao u svlačionicu, nikad u životu nisam imao nikakav pritisak od njega i nemam ništa loše na tu temu govoriti. A slika tamo s njim, a bili su tamo i novinari ili neki, i bili su tamo svi u njegovom društvu pa su se uslikali, a to nije problem, problem ako je Bruno Marić uslikan. Stoput mi je bilo kad se nađem u nekom društvu pa mi kažu, kad si se slikao u Dinamovom dresu. Nikad u životu se nisam slikao u dresu Dinama! Znači samo ste napisali u novinama 5 milijardi puta Bruno Marić se slikao u Dinamovom dresu, ali ajde nađite na internetu, ne postoji slika, internet sve pamti. Ako oni kažu da je objavljeno, da. Kako zna neki tamo tko me sretne u Varaždinu ili Sisku, zato što se stoput napisano da je Marić slikan u Dinamovom dresu. Nisam se u životu slikao u Dinamovom dresu jer sam vodio brigu jer sam sudac, čak ni prije nego sam sudio prvu ligu kad nisam Dinamu ni sudio, jer sam ja znao da ću suditi najveće utakmice. Čim sam počeo suditi, ja sam to napisao. Imam dnevnik, tamo sam napisao da ću suditi Dinamo – Hajduk. Tad sam znao da se ne smijem slikati ni u jednom dresu.”
Imate dnevnik? To bi bilo zanimljivo za pročitati.
“Au, što bi to bilo. A nikad se ne zna, ako mi ponestane investicija onda ću investirati u to jer to će biti sigurno bestseller. I o onim velikim herojima bih mogao puno reći da ih prikažemo kako nisu heroji. Istinu da prikažem o njima jer ima puno heroja koji to nisu, a ima i heroja za koje se ne zna. I sad me žaloste priče o ljudima u hrvatskom nogometu, a nisu ni blizu takvi kakvima se prikazuju.”
Rekli ste jednom da ste imali VAR da Vam se ne bi dogodilo ono u Stobreču, dogodilo se slično kasnije i Bebeku u Sinju… Kako sada gledate na to, niste sudac, niste u HNS-u, živite li slobodnije? Treba biti rekla bih pomalo i lud da postanete sudac u hrvatskom nogometu?
“Da, malo je mazohistički biti hrvatski nogometni sudac. To je sada puno civiliziranije, barem nego što je bilo u moje vrijeme sigurno. Nitko još nije dobio po tamburi, nadam se da ni neće, takvima je mjesto u najdubljim zatvorskim rupama. Gledam na to, da sam imao VAR, stvarno bih promijenio tu odluku na derbiju. Odnosno VAR bi me zvao i bilo bi puno manje problema u mom životu. Jedna odluka ti promijeni cijeli život, imidž među ljudima i meni se često događa kad mi dođu u moje Daruvarske Toplice, pa kaže ja sam iz Splita, sad sam te upoznao, pa ti si super tip, imao sam sasvim drugo mišljenje o tebi jer tamo si persona non grata, ti si osoba o kojoj se ne smije uopće pričati naglas. To je nešto što moraš nositi na leđima, meni je Bog dao to, ja to moram nositi i nemam s tim problem. Nisam se ja ni tad bojao, a kamoli sad.”
Nije Vam teško tad bilo doći u Split, čuvala Vas je tad i policija?
“Pa da. Čuvali su sve, sve suce čuva policija i sad na tim utakmicama, u Splitu je najveće osiguranje i ti policajci su super, pozdravljam ih.”
Strani suci u HNL-u? Jesu li naši toliko dobri da ne trebamo strane suce?
“Što se tiče toga trebamo li strane suce, ako je u pitanju kvaliteta, ne trebamo, apsolutno ne trebamo. Mi smo strane suce trebali u jednom trenutku zato što smo morali vratiti povjerenje javnosti bio je aktualan moj odlazak i Komisija i taj potez se pokazao dobrim. Iako sam ja protiv toga i Uefa je protiv toga ni oni ne misle da je to način da se rješavaju problemi u nekoj ligi. Ali, ja sam prvi predsjednik u Hrvatskoj koji je doveo strane suce, na način da sam napravio razmjenu sudaca i potpisivao ugovore prve godine, a onda je kasnije bila i Uefa pokrovitelj, ali to je razmjena. To je dobro. Vi sudite u Hrvatskoj, a Vi sudite recimo na Cipru. To je dobro za nas. I ovo što je Kustić kako čitam isto potpisao s Japancima da oni dolaze u našu ligu i da naši odlaze u Japan suditi. Ali, da mi vidimo koliko su naši dobri.”
Ne znamo ni koliko su ti strani dobri?
“Upravo to. Ali, kad smo imali te strane suce kad se rješavalo tko će biti prvi, Dinamo, Hajduk ili Rijeka, imali smo savršeno suđenje u Splitu. Zašto? Zato što je pristup. Kad trener priprema u Splitu na Poljudu svog igrača, idemo agresija, ako sudac krene vas pet, ne može dati pet žutih kartona. A kad dolazi suditi James Bond, onda kažu – slušaj, ne smiješ zucnuti sucu. Sucu ne smijete prići, to je različita priprema. Naravno da je njemu lakše suditi. I njega baš briga što se piše u nekim novinama ili na televiziji. On dođe, odradi po pravilima nogometne igre, dobije naknadu koja je i adio. Zato je lakše. Mi smo imali situaciju Rijeka – Hajduk u kojoj je sudac ozbiljno oštetio Hajduk, ali nije bilo neke vatre posebne u medijima od strane Hajduka, da je bio hrvatski sudac, teorije zavjere. A možda je zbog toga izgubio prvenstvo. Jako je teško biti hrvatski sudac, povjerenje je narušeno.”
E pa zašto je narušeno to povjerenje, kako to povjerenje vratiti?
“Narušeno je dijelom opravdano, dijelom neopravdano. Manifestirale su se onda priče kroz medije koje nisu bile primjerene i onda se o tome govorilo više nego što se treba pričati. Igraju Dinamo i Hajduk i nije bitno gdje i kad igraju već tko sudi. Počela se davati velika važnost tome. Pritisak na suce, i onda kad si pod pritiskom pogriješiš. Kad pogriješiš onda si bandit i onda ide priča ponovno o tome. Vukovar – Dinamo. Mislim da je bilo jednako članaka o tome kako je Vukovar super igrao i jednako o tome kako je ta odluka bila… Glasali su ovi, a odluka je ovako. Pa ne treba to. To je problem i zbog toga je loša atmosfera, a i suci su dio hrvatskog nogometa i oni su važni. Ako kažemo da je naša liga napredovala, pa nije napredovala samo zbog nogometaša i HNS-a, nego i zbog sudaca.”
Kako vidite naše mlade suce, Erceg, Kolarić? Koliko je to opterećenje suditi Dinamu i Hajduku kad si mladi sudac, i te predrasude koje postoje?
“Naravno da je opterećenje jer sudiš vrlo važnu utakmicu osobito zadnjih godina kad one imaju i natjecateljski žar. Mogu odlučivati i o prvaku na polusezoni ili na kraju i jako su bitne utakmice. Mislim da su one izrazito dobre kvalitete. Ja sam zajedno s povjerenikom za određivanje sudaca, nakon treće utakmice smo Kolarića stavili na derbi Dinamo – Hajduk. Odlično ga vidim. Odličan je.”
POVEZANO
A Erceg?
“Vrlo dobar. On je imao sad zadnji derbi, i zbog svjetla odnosa Dinama i Hajduka koji nisu bili u tako velikom žaru i dominacija jedne ekipe, rekao sam da treba misu uplatiti kakve je derbije imao jer mu nije bilo tako teško suditi, iako svaki derbi je teško suditi, pa tako i taj. Svjedočili smo velikim derbijima, ja sam bio u Splitu dvaput kontrolor i Belu i Pajaču na derbijima Hajduk – Dinamo, tad sam bio dobro došao iako je to bilo prije dvije godine, bilo mi je baš lijepo tamo. Tad su čak bile i naslovnice da je sudac igrač utakmice, bilo je 0:0. Bio sam zadovoljan, najčešće u tim derbijima i nema puno grešaka, najfokusiraniji su, najveća je frka oko toga i tu najčešće i pobijede. Dokaz tomu da naši suci vrijede je i Igor Pajač koji je sudio Ligu prvaka.”
Nakon 10 godina. Zašto nismo imali nekog u Ligi prvaka deset godina?
“Bezbroj razloga. Ali ovo je temeljni razlog zašto je Igor Pajač sudio Ligu prvaka. Prvo sudio je Ligu prvaka jer je to zaslužio svojim odličnim suđenjem u Europi, ali i u Hrvatskoj. Jer onaj tko odlučuje hoće li Pajač suditi Ligu prvaka, njega zanima kako Pajač sudi u Hrvatskoj. Vjerujte on to dobro zna. Priča o Pajaču, sucu u Hrvatskoj je isto dobra u Uefi i oni je cijene jako dobro, u Uefi je sudio, a onda dolazimo na najbitniju stvar. A to je da je HNS i ugled HNS-a došao na razinu ponovno takvu, najveću u povijesti, jer i Marijan Kustić je član Izvršnog odbora Uefe i kao takav je sigurno osigurao da naši suci dobiju primjerenu ulogu svojim izvedbama. Naravno da je nemoguće da on utječe na bilo što, da on može nazvati pa nešto reći, što se priča u birtijama, ma ne. Predsjednika Komisije nogometnih sudaca Uefe uopće ne zanima nijedan član Izvršnog odbora Uefe, ali on zna da Hrvatska ima dobar ugled i da ne može zakinuti Hrvatsku i o tome razmišlja zbog toga je Pajač dobio utakmicu. Prije svega jer je sudio odlično, jer je zaslužio suđenjem, a sad je dobio jer je dobio support i to je to. To je jako bitno. Najavio sam čak i da će u mom mandatu netko suditi Ligu prvaka, došli smo nadomak sa Strukanom, malo nam je nedostajalo, nismo uspjeli, žao mi je zbog Duje, zbog hrvatskog nogometa i suđenja, ali došli smo sad s Pajačem. I nećemo stati na tome i Pajač će biti odličan i sudio je odlično zahtjevnu utakmicu. I vi svi morate biti ponosni na Pajača i na hrvatsko suđenje jer to je naše. A ne oni, sve je super, samo suci ne valjaju. Ma nemoguće je da sve valja da suci ne valjaju. Suci su dali svoj doprinos da hrvatska liga bude na toj razini na kojoj je.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!