Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRCZnamo da je prošao siječanj i da smo već dobro zagazili u veljaču, ali mi na Sport Klubu ne zaboravljamo tako lako uspjehe naših hrvatskih sportaša. Zato su se u studiju našoj Ines Švagelj pridružili Filip Glavaš i Luka Lovre Klarica da vas podsjete na broncu iz Danske s Europskog prvenstva.
Luka, za početak tebe da pitam. Prošlo je već više od tjedan dana od te bronce u Danskoj. Kad se malo ohladila glava, kakvi su osjećaji? Jeste li svjesni koji je to zapravo uspjeh?
“Bilo je sve na kraju fenomenalno. Ponovno smo napravili jedan veliki uspjeh. To je nešto što smo se priželjkivali nakon onog srebra prošle godine. Nekako smo to potajno i najavljivali da želimo ponovno ostvariti velik rezultat i pokazati da smo tu na vrhu. I to je tako ispalo ponovno. I zapravo smo dokazali prvo sebi naravno da je to to da smo u samom vrhu, a na kraju i svima drugima.”
Filipe?
“Što dodati na ovo? Lijepo, stvarno. Lijepo, mislim. Dvije medalje zaredom. Što je rekao Luka, priznanje za sve nas da vrijedimo, da smo vjerovali od prvog trenutka u nas, da imamo jedan kolektiv koji nas krasi, da smo obitelj na terenu i van terena i da nam se to vratilo na najbolji mogući način uz potporu naših predivnih gledatelja koji nas prate, došli su i u Dansku i ovaj predivan doček što je bio i u rodnim gradovima i u Zagrebu. Ujedinili smo naciju ponovno i ja mislim da smo svi sretni i zadovoljni”, kaže Glavaš.
Sport uvijek ujedinjuje naciju. Jeste li sada svjesni koliko je to zapravo velik uspjeh za hrvatski sport, ali i za hrvatski rukomet?
“Pa da, mi smo nekako navikli, ja mislim pogotovo rukometaši, država i sve da se osvajaju medalje. Malo je to nedostalo zadnjih godina, ali evo kažem, ponovno smo se vratili i mislim da imamo stvarno sjajnu generaciju. Možemo još skupa igrati desetak godina i to je nešto jako pozitivno. Kao što je i Filip rekao, stvarno smo jedna super ekipa i vidite da živimo za taj dobar rezultat”, kaže Klarica.
Gdje vam je kraj?
“A vidjet ćemo, neka potraje još”, poručio je Glavaš.
Mislite li da ste pomogli bar jednom djetetu da odluči da će početi igrati rukomet?
“Pa ja se nadam, ja mislim da je to zadaća svih nas sportaša, prvenstveno, da približimo taj sport djeci, općenito svaki sport, da se tu rađaju novi Klarice, novi Martinovići, Duvnjaci i tako dalje. Evo, ako je jedno dijete uspjelo radi nas, mislim da smo bi naš posao napravili”, poručuje Glavaš.
Koja je tajna uspjeha reprezentacije Hrvatske? Stalno te neke medalje. Pratimo vas svaki siječanj, svaki siječanj nas stresirate, ali se na kraju veselimo…
“Pa ne znam koja je tajna. Jednostavno to neko zajedništvo nas je stvarno krasilo. Malo smo i loše ušli u taj turnir, ali dizali smo se iz utakmice u utakmicu. Vjerovali smo u to što smo se dogovorili, što radimo. Mislim da je jednostavno ta nekakva momčadska igra stvarno odlučila to hoćemo li mi ići dalje ili nećemo. Jer realno bilo je jako teško, pogotovo ta druga grupa gdje je stvarno bio intenzitet strašan. I onda ta neka psihička volja, mislim da je to sve nekako odlučilo. Bili smo stvarno jaki mentalno”, poručuje Klarica.
POVEZANO
Ta prva utakmica protiv Gruzije, tri minute prije kraja prednost Hrvatske… Dosta ste nas istresirali, rekao je i Duvnjak da nije bilo lako gledati?
“Ima ona slika gdje se Dule moli haha. Plavi dizel, malo smo lošije ušli, sporije u turnir. Međutim, na kraju držimo se onog što se dogovorimo. Bilo dobro, bilo loše. I ponavljam, to zajedništvo nas krasi i na taj način ne bojimo se nikoga. Znamo da će doći naših pet minuta. Bilo to u prvih pet ili zadnjih pet, gdje smo mi stvarno mentalno jaki. Izvučemo deblji kraj jer vjerujemo jednim drugima. Na taj način, Gruziju smo svladali, a onda ostatak”, kaže Glavaš.
A onda ide sve lakše… Koja je utakmica teža – prva ili ona zadnja za medalju?
“Dobro pitanje”, kaže Glavaš.
“Nisam o tome nikad razmišljao. Pa jako je nekako bilo, ja bih rekao iz neke svoje perspektive, pretpostavljam da je i Filipu tako. Teško je ući u turnir. Ne znaš ni sam, gdje si možda još, ni kako će sve to biti. A i vidjelo se po rezultatu. Prvu utakmicu gubili smo 6-7 razlike od Gruzije, ne podcjenjujući ih stvarno su igrali i oni jako lijepo, ali trebali smo probiti led i onda je bilo sve lakše. Rekao bih da smo u toj utakmici za treće mjesto stvarno igrali jako, jako dobro. Je bilo psihički teško, nismo ušli u finale, bilo je dosta umora i tih nekih sitnih ozljeda. Ali ispalo je bilo stvarno super. Na kraju smo malo naravno mi začinili to da ponovno bude nervoza, ali to tako treba biti”, poručuje Klarica.
S vama ne može bez stresa nikako. Uvijek ima tu i kritika. Je li vam sad drago što ste ušutkali te neke dežurne kritičare koji uvijek postoje?
“Pa uvijek postoje. I sad vjerojatno netko kritizira. Nije dobro ovo bilo, nije bilo dobro ono. Mi smo fokusirani baš na sebe. Imamo neki plan što se dogovorimo dečki prije utakmice skupa s trenerom. Mislim da nas za ove vanjske komentare nije previše ni briga. Kritika je uvijek tu. Tako da konstruktivno, nekonstruktivno. Mala zemlja, četiri milijuna izbornika, jel tako…”, poručuje Glavaš.
Tako je, tako je. I u svijetu ih ima. Koja vam je utakmica bilo najstresnija na ovom Euru? Nama su sve bile stresne…
“Ja bih rekao protiv Mađarske. Ta je nekako bila jako teška. Vodili su nas, bilo je i nervoze to prvo poluvrijeme stvarno. I nikako da se smirimo. I onda smo se nekako dogovorili u svlačionici to drugo poluvrijeme, smirili. Rekli smo, rekao je izbornik, okrenuli smo ih i godinu dana ranije u tri minute. Čemu sad nervoza, imamo pola sata, riješit ćemo. Ako i ne pobijedimo, mislim dali smo sve od sebe. Na kraju je ispalo, Bogu hvala kako je ispalo. Ali rekao bih da mi je to najstresnija”, poručuje Klarica.
Kako izgleda poluvrijeme u svlačionici sa Dagurom Sigurdsanom? Što kaže Dagur?
“Pusti nas prvo malo da se ohladimo, ali se mi ne ohladimo baš previše. Bude svega, svakakvih riječi, analiza. Da, malo nervoze. Na kraju malo udahneš, duboko smiriš se. Još je on to dodatno umirio, što je rekao Luka, da imamo još pola sata za ispraviti stvari. Držimo se opet našeg plana, da nije smak svijeta ako izgubimo, da damo samo sve od sebe i to je to. I onda kreneš pa gdje stigneš”, poručuje Glavaš.
Rekli smo malo država četiri milijuna stanovnika. EHF je objavio novi rang, četvrti smo na ljestvici. Koliko vam znači da ste i vi dio tog uspjeha?
“To je realna slika, ako ćemo gledati. Svjetsko prvenstvo drugi, Europsko treći. Ponovno smo tim pokazali da smo na vrhu u prvih četiri, pet reprezentacija. To je jako teško za zadržati. Europsko prvenstvo je još teže nego svjetsko. Stvarno jako puno kvalitetnih ekipa ima. Stvarno se trebamo dokazivati i sebi i naravno naciji. Sada smo ih malo navikli na dobro, sad će biti teško ako bude neki loš rezultat, ali trebamo vjerovati u sebe. I naravno dogodine ponovno pokušati doći do te borbe za medalje”, poručio je Klarica.
Kakva je bila organizacija ovog Eura, ajde iskreno? Da se morate požaliti, na što biste se požalili?
“Hrana, definitivno”, kaže Glavaš.
Jeste li se najeli?
“Ne previše. Hrana je bila baš… Mislim da je suludo da se šesta i sedma utakmica koja odlučuje o prolasku u polufinale igra dan za dan. Gdje ti imaš manje od 24 sata za odmor, da je to izrabljivanje igrača. Kao što je rekao, da smo lanac brze prehrane. Da smo tvornica i samo peri-deri.
Mislim svima je jasno da smo u nekom svijetu kapitalizma. Sve je to biznis. Ponekad iz toga nažalost izađe puno ozljeda. Svi očekuju od tebe da si uvijek na nekoj razini, da daješ sve od sebe, da nastupaš na 300%, da nemaš pravo na grešku, nemaš pravo na ovo. Kad si umoran sigurno da je teže. Nisi robot, čovjek si, ljudsko biće emocionalno. Ljudska greška je najljepša ponekad”, govori Glavaš.
Na što biste se požalili? I je li teži psihički ili fizički umor?
“Da. Ne znam. To se tako nagomilalo da je stvarno bilo u jednom trenu jako teško se i odmoriti za sljedeću utakmicu. Nije stvar ni motivacije. Naravno da ti svaku utakmicu želiš igrati. Teško je poluozlijeđen igrati. Treba piti tablete, treba raditi terapije i sve to. To je neka slika koja ne ide u javnost. Ljudi zapravo to možda ni ne kuže koji nisu u sportu. Složio bih se sa Filipom. Hrana je bila meni osobno katastrofa”, rekao je Klarica.
POVEZANO
Dobro da ste se još bolje najeli tko zna gdje bi došli?
“Dobro je bilo. Sve je to nekako igralo ulogu, ali kako je nama igralo, tako je i drugim reprezentacijama. Nikome nije bilo med i mlijeko. Treba se sve malo razmisliti o svemu tome i neke zaključci donijeti”, dodao je Klarica.
Navodno su najavili neke promjene. Vidjet ćemo, hoće li se to ostvariti. Kapetan Ivan Martinović je rekao kad boli, da idete još jače. Je li to neka tajna hrvatske reprezentacije?
“Da, da zapnemo još više kad je teško. Mislim da kažem, evo, to zajedništvo da nas baš krasi. Stvarno, što nam je teže, to smo mi mentalno jači, to mi ne damo na sebe, to mi vjerujemo jednim drugima. Tko god da igra, tko god da ne igra, unutra je s nama i mislim da je kapetan dobro rekao da smo tada, sigurno, možda i najopasniji. Podcijenili su nas i prije prvenstva pa evo gdje smo došli”, poručio je Glavaš.
Kapetan, kapetanski. Vidjeli smo i Davida Mandića na kraju protiv Islanda, isto sa tim posjekotinama na licu? Ratnici?
“Mislim, meni je malo taj izraz heroji i to možda pretjerano, mi smo ipak dečki koji se bave sportom, nismo mi bili u ratu, ali naravno da volimo i da uvijek igramo maksimalno za reprezentaciju i sigurno je taj neki inat protiv tih koji su protiv nas, onda mi sigurno zapnemo još jače i kad smo podcijenjeni, mi smo takve glave, vjerojatno da dajemo još tu taj nijansu više. David Mandić, mislim, vidjeli ste ga, stvarno igra svaku utakmicu jako, jako dobro. Kao mašina je bio stvarno i svaka mu čast. I to su svi mogli vidjeti”, poručuje Klarica.
Kakav je Martinović kao kapetan?
“Mislim da smo ga maloprije opisali. Dobar, vođa ekipe, miran, bečka škola. Pristojan, jedan divan momak. Ali evo, kad treba zagalami, zagalami.
Kad treba reći nešto, reći. Kad se treba družiti poslije utakmice, popričati o problemima. Sigurno da je tu među prvima koji kaže, ajde idemo se dogovoriti ovo ćemo ovako, ovako. O igraču i kakav je igrač, mislim da ne treba previše govori, mislim da govori on sam za sebe. Drago mi je i čast mi je da sam uz njega”, govori Glavaš.
Veliki hendikep za Hrvatsku je bio i izostanak, ta ozljeda Zvonimira Srne?
“Pa je Zvone stvarno, ja bih rekao možda je i najbolje od svih otvorio turnir. Bio je i obrana i napada, stvarno je vukao. I onda ta ozljeda. Stvarno nema sreće.
Mi smo s njim već 100 godina i igrali smo u Zagrebu dugo skupa i uvijek ga je ta loža mučila kao da riješi taj problem do kraja. Taman je prije prvenstva bio isto ozlijeđen, imao je istu ozljedu. To je stvar toga. Kad nemate odmora, kad ne možete malo doći sebi onda dođe do tih ozljeda jer već si načet. Stvarno šteta. Žao nam je Zvone, ali nadamo se da će se brzo oporaviti. Sigurno je i on sretan što smo mi uzeli medalju na kraju da ipak nije se uzalud ozlijedio”, rekao je Klarica.
Kada pričamo o rasporedu, kako vi vidite taj raspored, kada bi možda trebalo početi prvenstvo? Možda tipa kasnije, ranije? Kako bi vi to riješili da vam bude lakše?
“Nisam spreman za ovo haha. Mislim da bi se trebalo sigurno posvetiti više vremena odmoru igrača i zdravlju igrača. Na kraju dana to te nosi kroz turnir, koliko si ti zapravo svjež. Kada dođu svi ti odlučujući trenuci. Koliko si ti bistre glave i koliko ti fizički nažalost ne možeš funkcionirati. Ja bih volio sigurno da se ima dan više odmora. Da se može odraditi neka teretana, da se vrati neki tonus, da fizići imaju isto malo, da svi stignu, ne samo onaj koji baš mora. Sigurno taj dan odmora više. Možda u nekom, glupo mi je reći ljetnom periodu, jer tad odmaraš od ove sezone. Ili da je svake dvije godine prvenstvo, da se ljudi možda malo zažele. I da imaš možda godinu više da se uigraš”, rekao je Glavaš.
Ma osjećaj onda nije isti…
“Pitali ste što ja mislim koji su moji prijedlozi. Nas igrače se nažalost najmanje pita, mi smo tu samo pijuni. To je tako. Nažalost, u svakom sportu”, dodao je Glavaš.
Izbornika Dagura Sigurssona počeli su ljudi obožavati u Hrvatskoj, vidimo da pomalo i uči hrvatski. Kakav je Dagur kao trener, a kakav je kao privatna osoba?
“Pa miran je stvarno. Mislim da je to i pokazao i kako vodi ekipu. Mislim da smo prihvatili te njegove ideje kako je on zamislio da mi igramo. I stvarno te neke odluke koje je donosio su bile dobre. Mislim da je stvarno pogodio s tim nekim stvarima. Vjerojatno se neki ne bi ni kockali. Evo uzeo je drugu medalju zaredom. Mislim da ne treba puno o tome razgovarati nego podržavati ga. I to je to. A ovako privatno mi pa ni nemamo neki nekakav odnos kako bi se reklo”, rekao je Klarica pa Glavaš dodaje:
“Pa drži distancu od igrača. Mislim da je to čak možda s trenerske strane. Psihološki ono. Ja sam trener, vi ste igrači. Dobri smo si, ali drži distancu.”
Ima nešto u tim Islanđanima?
“Očito ima. I protiv njih”, dodaje Klarica.
Za vas osobno koji je neki najdraži trenutak sa Eura? Ne mora biti utakmica, ali najdraži trenutak, a može i najdraža utakmica?
“Mislim sigurno je osjećaj kad smo osvojili medalju da je svima, mislim, laknulo ono, ajde gotovo je prvenstvo. Opet smo uspjeli. Mislim svi su bili umorni. U tom trenutku je nama svima isto ono pao kamen sa srca i napravili smo ponovno neki uspjeh i mislim da je to bio trenutak gdje smo svi onako sretno, sretno odahnuli. Mislim da je to bio za mene možda i najdraži trenutak”, rekao je Glavaš.
“Ja se slažem s tobom. Pa je, bilo je stvarno teško. Bilo je teško, ja bih rekao. Zadnje dvije, tri utakmice i puno je svega. Svi su čekali, mislim nismo čekali kraj, ali naravno da želiš medalju i kad smo to ostvarili onda je bila erupcija svega, veselja i napokon uzeli smo tu medalju, sretni smo i to je to. Mislim da je to najbolji trenutak”, dodao je Klarica.
Vjerujem da ćete dugo pamtiti taj zadnji gol protiv Islanda za broncu, 34.33. Što vam je tad prošlo kroz glavu?
“Ništa. Trči u obranu. Pa nije, mislim nisu ova 33 druga ništa manje važna, jel tako? Mislim da je to naš posao da u svakom trenutku si želiš dati najbolje od sebe i vratiti ekipi koliko god možeš. Drago mi je da sam to bio ja. Najbitnije je da smo mi donijeli broncu doma. Ovo ostalo je sve manje, manje bitno”, rekao je Glavaš.
Koliko je bilo emotivno i fizičko pražnjenje? Jeste li se bar malo odmorili nakon svega? Evo, prošlo je više od tjedan dana…
“Nemam pojma. Pa znate što, već smo nekako došli u klubove i krenuli smo se spremati za drugi dio sezone. Nije bilo puno, bilo je par dana odmora i morali smo se ponovo vratiti. Pražnjenje je psihološko ogromno, fizičko isto. Još nemamo osjećaj da smo došli ponovo u klubove da kreće sada nova dinamika”, kaže Klarica.
Da, kako se uopće prebaciti s tog Europskog prvenstva i sad na rukomet u našoj hrvatskoj ligi i Ligi prvaka?
“Nekako je zeznuto. Sad smo se navikli da igraš utakmice svaki drugi dan. Nemaš puno ni treninga ni ničega. Naviknut ćemo se. Treba nam par dana. Kad dođe, kad krene prva utakmica sigurno će nam već biti lakše i onda ćemo ponovo ući u taj ritam. To je to tako kod nas sportaša. To je normalno. Moramo se brzo navikavati na nove situacije”, dodao je Klarica.
EHF je izabrao MVP-a Gidsela. Koga bi vi izabrali, njega ili nekog drugog?
“Pa ne. Mislim da je dečko zaslužio da igra fenomenalno već 5-6 godina osvojio je sve živo. Stvarno dominantan. Ja bih isto izabrao Gidsela”, rekao je Glavaš pa Klarica dodao:
“Po svemu se vidjelo da je zaslužio. Statistika je sama sve rekla. Tko god da je gledao utakmice Danske mogao je zaključiti tko će biti MVP.”
Može li se nekako protiv tih Danaca danas? Imali im kraja? Kada će prestati ta dominacija?
“Pa ne znam. Ja sam nadam da ćemo mi stati na kraj”, rekao je Glavaš.
Kada ćete im stati na kraj?
“Da im vratimo za ono prošle godine. Stvarno su fenomenalni. Fenomenalna ekipa, generacija. Stižu ode jedan, dođu drugi. Ulažu jako puno u infrastrukturu, u trenere, u mlade igrače. Mislim da je to neka špranca koja bi se tu trebala primijeniti. Ja se nadam da ćemo im mi stati nekako na kraj ili barem pokupiti ove druge okolne stvari od njih”, dodaje Glavaš.
Što biste uveli kao promjenu u hrvatskom rukometu? Što vama nedostaje ovdje? Zašto je hrvatski rukomet na toj klupskoj razini na kojoj je?
“Uvijek je ista priča što se tiče financiranja klubova. Mislim da su jako na niskim granama. Dečki igraju za jako sitne novce. I onda naravno i netko tko e malo kvalitetniji sigurno neće ostati u Hrvatskoj ako ima neku ponudu iz Austrije koja je realno gledajući 1500 ili 2000 eura. Mislim to je stvarno mizerno za te neke profesionalne sportaše. Mislim da je to glavna stvar, financiranje. A naravno da bi se trebalo da svaki klub trenira u tom nekom smislu da se igra 6-0 obrana, 5-1 obrana. Da onda i kad dođeš do te reprezentacije i do svega da nekako već znaš otprilike, kako sve to treba funkcionirati”, rekao je Klarica.
POVEZANO
“To je pitanje za struku. Mislim da se i u struku treba uložiti jer za budućnost na mladima svijet ostaje. Nećemo mi biti tu dovijeka. Mislim da je to najveći problem. Treneri nemaju profesionalne ugovore. Rijetko koji trener ima profesionalni ugovor, a on doma mora prehraniti obitelj. Nije to baš lako. Pogotovo u ovo moderno doba. To bi se trebalo neke reforme napraviti”, kaže Glavaš pa Klarica dodaje:
“Da, i odustaju. Trener jednostavno odustaju od tog posla jer kako ćeš? Ideš nešto drugo raditi što je financijski bolje jer jednostavno je takva situacija. Ali evo neki je novi zakon za to financiranje koliko smo čuli, možda se malo popravi to.”
Znači ne očekujemo da ćete biti treneri nakon karijere?
“Nema šanse”, poručila su obojica.
Kad ste došli na taj aerodrom u Zagrebu, navijači su vas dočekali usred noći. Jeste li tad shvatili što ste zapravo napravili?
“Da, bilo je malo neobično. Igrali smo u gostima i onda nismo znali zapravo kakav je uopće naboj u državi, Hrvatskoj. Kako ljudi sve to prate, gledaju. Znali smo da gledaju, naravno, ali ono, ipak su nas iznenadili kad su došli na aerodrom u tri ujutro. Mi izlazimo, ne znamo gdje smo, što smo, zgužvani, jedva čekamo spavati, a ljudi su stvarno bili nabrijani sto na sat i svaka im čast na tome.
Respekt tko god je došao, da je bilo dvoje ljudi, svaka im čast, da je došlo dvoje ljudi, a bilo ih je, ne znam, 200-injak i sutradan doček isto je bio jako lijep. Mi smo bili jako zadovoljni, sve lijepo ispalo na kraju. Evo, nadamo se da ćemo ponavljati to”, rekao je Klarica.
Veliku vam je podršku u tijekom Eura dao i Domagoj Duvnjak, koliko vam je to značilo?
“Pa puno. Dule je dio nas, dio naše obitelji. Iako nije više s nama, došao je tamo. Mislim, da je samim tim pokazao koliko i njemu znači i ovi dečki, koje prijateljstvo imamo. I opet to zajedništvo što spominjem, da je na nekom najviše mogućem nivou i sigurno da nam je jako, jako puno značilo. I bilo nam je svima iznimno drago vidjeti ga tamo”, poručio je Glavaš.
Taj doček. Ne želimo miješati politiku, ali bio je to rollercoaster emocija. Prvo, bude dočeka, pa ne bude, pa opet na kraju bude. Kako ste vi to proživljavali sve? Jeste uopće bili svjesni što se događa?
“Pa ono u početku kad je bilo neće biti dočeka, okej. Malo je bilo ono kao zašto ne, bla bla. Na kraju mislim da smo se čak i pomirili. Bili smo s tim, okej, nema dočeka, mi ćemo, proslavit ćemo skupa. Što god bude, bude, okej. Sutra smo se probudili u nekom trenu i već je bilo sve dogovoreno, tako da što nas briga, idemo na Trg, bit će super i kao što je bilo i godinu ranije. Tako da mislim da nismo sad to nešto previše negativno shvatili.
Naravno da nije lijepo i da se ne dočeka bilo koji sportaš. Mislim da svatko zaslužuje da ga se dočeka, makar i u rodnom gradu, dakle tko god da je, tako da mi smo bili stvarno sretni. Mene osobno su dočekali u Zadru i to je isto druga godina zaredom bila. Ja sam se zahvalio naravno i ljudima u gradu, Zadru, jer isto su me lijepo dočekali, nije bilo neko lijepo vrijeme, ali, evo, hvala i hvala naravno svima koji su došli na trgu u Zagrebu”, kazao je Klarica.
Filipe, tvoja razmišljanja?
“Pa mislim, što reći, ima, nema, on je sve rekao. Pomirili smo se ako ne bude da ćemo skupa proslaviti. Držimo se cijelo vrijeme zajedno, pa zašto ne opet. Na kraju je bio doček, bilo predivno. Isto tako, mene su dočekali u Rijeci. Zahvaljujem se na tome gradu, što nas je prepoznao.
Čak nas je dosta iz Rijeke prisustvovalo u ovom prvenstvu. Tako da, evo, sigurno sam iznimno sretan i volim bih to još ponoviti više puta.”
Iduće godine, za početak.
“Ja se nadam.”
Kakve su bile emocije na tom Trgu? Pun Trg Hrvata, slavimo sport, slavimo novi uspjeh Hrvatske?
“Da, iskreno nisam očekivao da će ponovno biti onako kao godinu ranije.
Opet se vjerojatno probudio taj neki inat da će doći koliko treba ljudi na Trg. Bilo je stvarno lijepo. Mislim, predivan osjećaj kad doći kako je bilo 50.000 ljudi. Ne znam, govorim ovako. Možda sam previše rekao. Premalo, nebitno je. Stvarno je, ono, osjećaš se nekako da si povezan sa ljudima i da poštuju taj neki tvoj trud, rad i to što ti daješ za Hrvatsku. Stvarno je, bilo predivno, dočekali smo sjajno i to je to. Nadamo se ponovno”, rekao je Klarica.
Je li vas taj neki inat vodio i kroz Europsko prvenstvo?
“Pa sigurno. Lijepo smo se dogovorili. Otpisali su nas i prije prvenstva, tako da, pa hrana, pa utakmice, pa podloga, onaj led u Malmou, svašta nešto nakupilo se toga i mi smo to iskoristili u najbolju moguću svrhu”, poručio je Glavaš.
Tko je najveseliji u reprezentaciji, a tko se najviše ljuti?
“Najveseliji? Zvone je možda najveseliji”, kaže Klarica pa Glavaš dodaje:
“Pa da. Zvone je emotivac.”
“On ima rollercoaster emocija. Najviše su ljuti, ja bih rekao da je Manda. David Mandić“, rekao je Klarica.
Rekli smo klupska sezona se sad nastavlja, pripreme su počele. Kako je u RK Zagrebu, koji su neki planovi?
“Pa dobro, evo. Sad imamo još četiri utakmice Lige Prvaka. Pariz je u srijedu, tako da nadam se da će doći ljudi u što većem broju, da će se ovaj val uspjeha prenijeti na Zagreb, da pokušamo još napraviti to neko iznenađenje u Ligi prvaka jer još imamo šanse proći. Imamo i domaće utakmice. Novi posao, iz dana u dan”, poručio je Glavaš.
“Ciljevi su uvijek isti, moramo osvojiti prvenstvo i Kup, to nam je prioritet, nismo baš skupili nešto bodova u LP, želja je da se osvoji koji bod u ove četiri utakmice. Mi smo sigurni da možemo, nekako imamo i samopouzdanja nas par koji smo bili u reprezentaciji, dečki su napravili dobre pripreme. Cilj je naravno ostati i zdrav i to je to”, dodaje Klarica.
Mislim da bi za kraj mogli pozvati mlade nade, djecu, da se počnu baviti rukometom?
“Bavite se djeco rukometom, to vam je super, zdravo je..”, rekao je Glavaš.
Nemojte slušati ove loše strane, samo ove pozitivne…
“Mislim da je cijela prednost sporta da se ti izgradiš kao osoba i da shvatiš i da kroz život ne ide onako kako želiš, ali da uvijek daješ sve od sebe i da se na kraju dana možeš pogledati u ogledalo i da je to neka smjernica i u budućnosti i tvojoj djeci i da bi se trebali tako ponašati, uživati i da se igraju i da steknu prijatelje za cijeli život i da ih to prati”, dodao je Glavaš.
Možemo pozvati navijače i u Arenu kad će biti Liga prvaka, ali naravno i na domaće utakmice?
“Pa ja sam siguran da će doći sada jer, neka navala će biti za ulaznice, dolazi Pariz, primamljiv protivnik. Evo ja pozivam navijače naravno da dođu u što većem broju i nama je to dodatna motivacija kad vidimo puniju Arenu i veselimo se novim pobjedama, navijanju i siguran sam da će biti bodova u Areni Zagreb”, zaključio je Klarica.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!