Bivši izbornik Gane samo za SK: Hrvati imaju recept – izbornik + kapetan su sve stvorili

FIFA World Cup 2. lip 202613:16 > 13:21 0 komentara

Hrvatska reprezentacija u lovu je na novo čudo, na treću uzastopnu medalju sa svjetskih prvenstava. Naš Denis Draganović u Mundijal Specijalu razgovarao je s 48 gostiju koji su predstavili sve reprezentacije koje će se natjecati ove godine na SP-u u Kanadi, Meksiku i SAD-u. Ganu je otkrio bivši izbornik Milovan Rajovac

Ako je Panama reprezentacija koja bi trebala biti lakši zalogaj, nogometaši Gane mogli bi stvoriti probleme Vatrenima ako ne budu na svom maksimumu. Milovan Rajevac, čovjek koji je napravio najveći uspjeh u povijesti reprezentacije Gane javio se za Sport Klub. Čovjek koji je bio izbornik Gane u dva navrata i, naravno, svi se sjećamo onog povijesnog Svjetskog prvenstva i Mundijala. I nažalost, ruke su vam srezane u jednom trenutku, ali i toga ćemo se dotaknuti.

POVEZANO

Gospodine Rajevac, počet ću sa Simpozijem, jednom sjajnom manifestacijom koja je održana u Novigradu. Susreli ste se tamo i s izbornikom Hrvatske Zlatkom Dalićem. Hrvatska i Gana igraju u istoj skupini, sigurno je bilo zajedničkih tema. Kako komentirate i predviđate taj susret koji će sigurno biti u fokusu cijele hrvatske javnosti?

“Pa jesmo, baš smo pričali. Na tom simpoziju bili smo Dalić, Kek i ja, pa smo dosta razgovarali o prethodnim Svjetskim prvenstvima. Dobro, Kek i ja smo bili 2010. godine – on sa Slovenijom, ja s Ganom. Pričali smo i o tome što Gana sada ima novog izbornika. Ono što je prethodno radio bivši trener, koji je bio moj suradnik, vjerojatno će s novim izbornikom sada izgledati malo drugačije. On će sigurno namjestiti svoju igru, a zna se da je iskusan i da je odličan trener. To je izuzetno bitna utakmica za Hrvatsku jer je to treća utakmica u skupini, a obično se u tim trećim utakmicama sve rješava. Međutim, s obzirom na ovo novo natjecanje, dalje prolaze i najbolje trećeplasirane ekipe, tako da mislim da je tu Hrvatska, ako nećemo reći favorit, onda sigurno među prve dvije ekipe koje s pravom očekuju prolazak dalje. Ali kažem, nije to laka grupa. Svjetsko prvenstvo je takvo natjecanje da jedan gol mnogo znači, a kamoli bod. Pričali smo malo o tome, ali mislim da vlada dobro raspoloženje. Hrvatska je reprezentacija koja zna što hoće i koja nakon srebra i bronce želi probati osvojiti i to jedno zlato, zar ne?”

Da, kod afričkih reprezentacija nije rijetkost da se dogodi smjena na klupi uoči samog prvenstva. Kako komentirate to što je reprezentaciju napustio njihov domaći čovjek Addo, a došao je iskusni portugalski stručnjak Carlos Queiroz? Malo je neuobičajena odluka mijenjati izbornika tik pred Svjetsko prvenstvo, kako vi to vidite?

“Pa dobro, reći ću vam to iz svog kuta. Zašto je, recimo, Zlatko Dalić u reprezentaciji Hrvatske već osam godina? To je pitanje odnosa. Pričali smo malo o tome na simpoziju, a tamo su bili i drugi sportaši, košarkaši, vaterpolisti, nebitno… Svi su se složili oko jedne stvari. Pričali smo o Modriću – bi li, recimo, Real Madrid prošao dalje da Modrić nije bio u svlačionici? Jer kad je takav čovjek tu, mlađi igrači vide svog idola. Čovjek poput Modrića je sigurno legenda i mnogo znači u svlačionici, kao i na terenu. Ja sam, recimo, Stephena Appiaha poveo na Svjetsko prvenstvo iako je bio ozlijeđen, jer mi je držao svlačionicu, držao mi je leđa. On je to fenomenalno odradio i zato smo napravili uspjeh. Zato kažem, kada se promijeni trener, mora proći određeno razdoblje adaptacije da bi krenuo rezultat. Obično sama smjena donese pozitivan impuls u prve dvije-tri utakmice, ali nakon toga nastupi kriza. Vi morate početi raditi onako kako vi osjećate i mislite da treba, a dok to sve sjedne na svoje mjesto, potrebno je nekoliko utakmica. Meni se u praksi pokazalo da duljina te krize ovisi o tome kako radite – hoće li trajati dvije, četiri ili pet utakmica, nebitno je. Tek nakon toga vaš rad dolazi do izražaja kroz rezultat. Hrvati imaju taj nacionalni naboj, ali su i napravili veliku stvar jer ne mijenjaju olako izbornika. Imaju kapetana koji to sve drži na okupu i to je, jednostavno, veliki dio njihovog uspjeha.

Engleska i Hrvatska, s obzirom na povijest tih reprezentacija, kulturološke i igračke navike… Što mislite, s kime će Gana imati najviše problema, a tko će joj najviše odgovarati? I ono konačno pitanje, očekujete li od Gane prolazak ove skupine?

“Pa dobro, kao što smo rekli, prolaze prve dvije ekipe i najbolje trećeplasirane. Gana je u ovom trenutku malo nepoznanica. Dobili su neke nove igrače koji su im prije nedostajali, ali s obzirom na to da prolaze i trećeplasirani, mislim da će Gana proći dalje. Ali kažem, ta treća utakmica s Hrvatima… Znate, nekada se dogodi da ne možete stopostotno kontrolirati rezultat. Ovo je novi sustav natjecanja, sigurno će iz te skupine proći i treći, tako da ćemo vidjeti. Ali to je svakako ključna utakmica za obje ekipe.”

Podcjenjuju li Hrvati i općenito europske reprezentacije malo afričke momčadi? Mislite li da se to s godinama ipak mijenja i da Afrika igra sve bitniju ulogu u nogometnom svijetu?

“Ma sigurno da se mijenja, pa pogledajte ih samo u svim europskim klubovima. Afrika je golemo područje s nevjerojatnim talentima. Te su ekipe izuzetno jake jer njihovi igrači igraju po Europi, i to u najboljim klubovima. Ako se napravi dobra momčad i ako trener posloži stvari – a oni to već znaju – bit će jako teško igrati protiv njih. Ranije, mislim baš do 2010. godine kada sam ja bio izbornik, na Svjetsko prvenstvo je išlo samo pet ekipa iz Afrike, a ima ih 54 zemlje. Sada na Mundijal ide 12 afričkih reprezentacija. Pogledajte samo Maroko, kakva je to ekipa i kakve je rezultate napravio. Tako da su i ove centralne afričke reprezentacije sigurno jako dobre. Vidjet ćemo, bit će sigurno nekih iznenađenja i vjerujem da će neka afrička reprezentacija otići jako visoko.”

 Kakva zapravo vlada atmosfera u Gani kada igra njihova reprezentacija? Je li to kao u našim državama – ludnica i euforija? Kako oni prihvaćaju uspjehe i neuspjehe?

“Pa znate kako je u Europi, e pa to je puta dva u Africi, odnosno u Gani! To je nevjerojatno, tamo se živi za nogomet. To je takva euforija, to možete i sami vidjeti kako izgleda prije i poslije utakmica. Narod se u potpunosti poistovjećuje s reprezentacijom. To je golemo slavlje. Mene još uvijek boli ruka koliko sam mahao narodu kad smo stigli dolje u Akru. Nevjerojatno je kako oni doživljavaju nogomet, to im je jednostavno stvar koju najviše vole.

Ta 2010. godina je uistinu bila povijesna za Ganu. Poslije prvenstva ste tretirani i dočekani kraljevski. No, kakve su bile vaše trenerske emocije u svemu onome što se na kraju dogodilo? Ruka Luisa Suáreza sprječava čisti pogodak u 122. minuti, a onda Asamoah Gyan promašuje jedanaesterac… Bili ste na najvećoj sceni, ostvarili najveći uspjeh u povijesti Gane, možete li nam malo osvježiti sjećanje na tu 2010.?

“Da, to je doista bio najveći uspjeh. Ali kažem, eto, Dalić je u Hrvatskoj osam godina, a ja sam u Gani u tom prvom mandatu bio dvije godine. Vodio sam i lokalnu reprezentaciju (sastavljenu samo od igrača iz domaće lige) i s njom igrao finale prvenstva Afrike protiv Konga te smo bili drugi. S A reprezentacijom smo također igrali finale Afričkog kupa nacija i izgubili od Egipta, dok smo s U-20 reprezentacijom postali prvaci svijeta nakon što smo pobijedili Brazil na jedanaesterce. I onda smo otišli na to Svjetsko prvenstvo, primili jako malo golova i završili kao peti na svijetu. Koliko je Hrvatska, s jedne strane, imala uspjeha i sreće na jedanaestercima, toliko je nama na toj utakmici s Urugvajem bilo nevjerojatno. Lopta je tri puta bila na crti, ali nije htjela ući. Prije tog detalja, pogodila je Suáreza u nogu kad je Appiah pucao, pa onda glavom, pa ju je tek onda zaustavio rukom… Uslijedio je penal, nismo zabili, i onda smo ispali na jedanaesterce, što je u tom trenutku bila psihološka prednost za njih. Ali to je nogomet.”

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!

Pošalji komentar Pročitaj komentare (0)