U mjesec dana Hrvatska je uspjela osvojiti dvije vaterpolske medalje. Na Euru održanom kod nas nije uspjela doći do zlata, ali na SP-u u Kataru uspjela je ispraviti propušteno. Međutim, srebro i zlato svakako su veliki i vrijedan uspjeh te definitivno treba biti ponosan na Barakude koje su, osim osvojenih medalja, osigurale nastup na Olimpijskim Igrama. Nema sumnje da će u Parizu učiniti sve kako bi završile među najbolje tri reprezentacije. Inače, ovo je bilo ukupno treće zlato na Svjetskim prvenstvima nakon Melbournea 2007. i Budimpešte 2017. godine.

Zadovoljstvo sigurno nije krio legendarni te trofejni vaterpolski igrač i trener Ozren Bonačić, koji je u razgovoru za Sport Klub prokomentirao zadnji nastup Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, gdje vidi Hrvatsku u Parizu i kakav je vaterpolo danas.

Kako ste vidjeli Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Kataru?

“To je zbilja fantastično i izvanredno. Prvo Euro, a sada Svjetsko. Mislim da nam je zlatna medalja na Euru nesretno utekla. Na Svjetskom prvenstvu imali smo malo sreće jer bez nje ne možete ništa osvojiti. Bogu hvala da smo je imali i mislim da smo potpuno zasluženo osvojili s obzirom da je došla smjena generacije. Ovo su fantastični uspjesi.”

Osvojili smo srebro na Euru i zlato na svjetskoj smotri. Je li se na ovom Svjetskom prvenstvu vidio napredak u odnosu na Euro i ako da, gdje?

“Mislim da su oba turnira odigrana fantastično i to u jednom malom razmaku što je izrazito teško. Ove godine je previše natjecanja, a još je bila korona pa se sve pomaknulo i to je teško za izdržati. Treba čestitati kompletnom stručnom stožeru i savezu te pogotovo igračima, koji su sve ovo izdržali. Žao mi je da na Euru nismo osvojili zlato jer smo ga potpuno zaslužili kao na ovom Svjetskom prvenstvu.”

Kako gledate na to da su Euro i SP odigrani u samo mjesec dana te da se ove godine još održavaju Olimpijske Igre?

“To nije normalno. Strašno je za igrače i tu će biti svakakvih posljedica. Međutim, to je viša sila jer nije se igralo zbog korone pa se sve zgužvalo. Kada sam ja igrao, Olimpijske su bile svake četiri godine pa između toga dođe Euro ili Svjetsko. Ovo što smo napravili u mjesec dana je još veći uspjeh.”

Gdje vidite Hrvatsku na Olimpijadi u Parizu?

“Vidim je u borbi za medalju. Mi smo na Euru osvojili srebro, a mogli smo zlato. Na Svjetskom uzeli smo zlato, a mogli smo srebro. Prije peteraca Talijani su imali zadnji šut i mogli su nas pobijediti. Tu smo imali malo sreće, ali uz borbenost, sreću i zajedništvo na čelu sa izbornikom Tuckom te kompletnim stručnim stožerom mislim da opet možemo osvojiti zlato.”

Vaterpolisti i članovi stožera reprezentacije su srdačno te veselo dočekani na zagrebačkom aerodromu i nakon toga primljeni u palači Dverce kod gradonačelnika Tomislava Tomaševića te u Banskim dvorima kod premijera Andreja Plenkovića. Međutim, onaj pravi doček koji se očekivao na Trgu bana Jelačića nije se dogodio pa je sve skupa bilo nastavljeno u Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Vaš komentar?

“Normalno je da se nastavilo za izbornika u Šibeniku te igrače u Splitu i Dubrovniku s obzirom da oni igraju za Jadran i Jug. Nažalost, moram reći da je Mladost nekada dala najviše igrača, a sada je u stagnaciji. Bila je fenomen i proglašena najboljim vaterpolskim klubom prošlog stoljeća, a sada nema nijednog reprezentativca. To je čudno i zbog toga mi je žao. U Zagrebu je predizborna strka. Pogriješili su za doček i ne treba im zamjeriti jer nisu namjerno napravili, a svi griješimo i sljedeći put to će sigurno ispraviti. Zagreb je uvijek divno dočekao sve uspjehe i normalno je da svi dođu u glavni grad Hrvatske, a onda idu po svojim regionalnim centrima. Vidite da su svaki dan nekakvi prosvjedi te mislim da nismo svjesni kako dobro i mirno živimo u Hrvatskoj.”

Po vama, kakav je današnji vaterpolo općenito u odnosu na prije?

“Teško je usporediti, ali mislim da je bolji i drugačiji. Isto tako mislim da su igrači spremniji i da su fantastični u svim dijelovima igre. Vaterpolo ide prema naprijed.”

Kako vidite rad naših klubova i je li se premalo ulaže u klubove što se financija tiče?

“Vaterpolo je sport, koji nije baš pogodan što se reklama tiče. Trebao bi se promovirati na način da privatnici malo više ulažu, a mi ovisimo o državi i gradu. Mislim da Zagreb dosta daje za sport, a država pogotovo. Isto tako mislim da mi ne stvaramo dovoljno igrača i da treba više ulagati u trenere, koji stvaraju igrače.”

Kako je u mirovini? Je li vas treneri zovu za savjete?

“Sa nekim trenerima se često razgovaram, a pri tome bili su mi asistenti ili igrači. Puno ih ima, ali mislim da oni znaju više od mene.”

Koji je vaš najbolji i najnesretniji trenutak u vašoj igračkoj te trenerskoj karijeri?

“Znam da mi je najnesretniji to što nisam bio izbornik. Bio sam dva puta predložen i nisam prošao te mi je zbog toga jako žao. Najsretniji je kada osvojite zlato na Olimpijadi. Imao sam sreće da smo to osvojili zbog izvanrednih suigrača i vodstva. Šest puta bio sam prvak Europe, od toga pet kao igrač i jednom kao trener. To mi je teško izdvojiti vezano za trenutak. To je kao da kažete koji prst vam je najdraži, a svi su vam dragi.”