Legendarni hrvatski tenisač Goran Ivanišević uoči finala ATP turnira u Umagu osvrnuo se na aktualna sportska zbivanja, s posebnim naglaskom na nastup hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, ali i na trenutačno stanje te budućnost domaćeg tenisa.

Komentirajući ispadanje Hrvatske od Portugala u nokaut-fazi SP-a, Ivanišević je za Sportske novosti otvoreno kritizirao nerealna očekivanja domaće javnosti:

“Mi smo nezahvalna nacija. Zaboravljamo da i drugi ulažu, da su i drugi talentirani, da igraju, nismo tu samo mi. Mi se kao iznenadimo kad vidimo da mogu i drugi. Evo, naši nogometaši naviknu da su drugi i treći na svijetu na dva SP-a uzastopno, u međuvremenu se kvalificiraju za sva natjecanja, budu drugi u Ligi nacija. I da, izgubimo od tog Portugala, od kojega se uvijek može izgubiti. Ovaj put zbog gela i kose, iako ne bih tu ulazio u teorije zavjere, ali da je to na kraju bilo malo čudno, jest, bilo je.”

Ivanišević zapeo na aerodromu: Zbog problema s avionom neće igrati u Međugorju

Tenis

14. srp 2026 0

Tenis

14. srp 2026 0

Britanac je ponovio Ivaniševićev uspjeh iz 2001., evo zašto njegova priča nije autsajderska

Tenis

9. srp 2026 0

Tenis

9. srp 2026 0

Ivanišević je naglasio kako Hrvatska bez obzira na sve ostaje blizu samog vrha zahvaljujući prepoznatljivom mentalitetu, ali je poslao i jasnu poruku navijačima:

“Mi smo tu, blizu najboljih. Imamo taj naboj, postoji taj naš DNA, taj kult koji je ostao. Malo moramo biti umjereniji i veseliti se malim stvarima da bi se jednom dogodile i one velike.”

Na novinarsko pitanje o tome da se u teniskim krugovima već naznačuje velika “rupa” te da hrvatskih igrača nema na juniorskim Grand Slamovima, Ivanišević je ponudio vrlo realnu i prizemljenu perspektivu:

“Možda smo svi skupa i malo nerealni. Nekada se trebamo zapitati tko smo to mi? Ima nas tri i pol milijuna, Englezi troše više na lopte nego mi na igrače i trenere. I stalno se netko pojavi, a kad se dogodi mala rupa, očajavamo. Nije to baš tako, evo, imamo Petru Marčinko, tu je i dalje Donna, tu je i Ružić. Dino Prižmić se jako dobro razvija i bit će odličan igrač, a Luka Mikrut bi već sada bio u Top 100 da se nije ozljeđivao. I imamo neke klince od 12, 14 godina koji dolaze. Teško je imati stalno nove Čiliće, Ančiće, Ljubičiće…”

Kao bivši trener Novaka Đokovića, osvrnuo se na to kako je sportašima u pojedinačnim sportovima znatno teže održavati motivaciju u kasnim tridesetima u usporedbi s kolektivnim sportovima poput nogometa ili košarke, gdje zvijezde poput LeBrona Jamesa ili Luke Modrića imaju pomoć suigrača:

“Razlika je tu, jer LeBron ima još četvoricu uza sebe, Messi desetoricu. Novak mora sam sebe gurati, probijati limite, dolaziti na treninge i opet prolaziti kroz udarce koje je opalio osamdeset milijardi puta. I ponekad se mora postaviti pitanje, ‘koji mi to k…. treba’. Opet te vuče, znaš da možeš, ali, kažem, lakše je u kolektivnom sportu.”