Na današnji dan 2001. godine odigrano je najluđe finale Wimbledona u povijesti. Ne pišemo to zato što je te godine titulu odnio jedan od najboljih hrvatskih tenisača u povijesti Goran Ivanišević, nego zato što je to bilo posljednje finale u povijesti koje je odigrano u ponedjeljak. Nakon tog finala 2001. godine kiša više nije odgađala mečeve, a 2009. je zbog izgradnje krova postalo nemoguće da se muško finale igra bilo koji dan osim u nedjelju.

Tako je Goran Ivanišević, 125. tenisač uoči turnira, morao dobiti pozivnicu te je to i opravdao postavši prvi igrač u povijesti koji je Wimbledon osvojio s pozivnicom organizatora. Na putu do titule padali su Fredrik Jonsson, Carlos Moya, Andy Roddick, Greg Rusedski, Marat Safin, Tim Henman i u ludom finalu Patricka Raftera.

Splićanin je u tom meču kidao živce svim Hrvatima, a posebno svojim sugrađanima, te je na kraju iskoristio četvrtu meč loptu u svom četvrtom finalu Wimbledona za svoj prvi naslov.

Ivanišević je tada ispunio svoj san, a nije ni slutio da će 25 godina nakon toga jedan Britanac doći na dva koraka od ponavljanja njegovog uspjeha u All England Clubu. Riječ je o 23-godišnjem Arthuru Feryju koji se već londonskoj publici predstavio prije tri godine kada je neočekivano osvojio set ruskom tenisaču Daniilu Medvedevu. Njegov napredak nije nakon toga bio na željenoj razini jer je paralelno igrao i sveučilišni tenis, no imao je i ozljede koje su ga usporavale.

Tako je tek ove godine “procvjetao” na teniskoj razini. Na Australian Openu prošao je kvalifikacije gdje je pobijedio i Dina Prižmića (2-0 u setovima) da bi u prvom kolu s 3-0 u setovima slavio protiv Talijana Flavija Cobollija. Istog tog igrača pobijedio je na putu do polufinala Wimbledona i to identičnim rezultatom od 3-0 u setovima.

Dva puta se na tom putu Fery provlačio i izvlačio nemoguće. Protiv Zizoua Bergsa okrenuo je dvostruki break zaostatka u četvrtom setu i 4:1 zaostatak u petom setu, a onda je kolo kasnije Grigora Dimitrova okrenuo nakon što je gubio s 2-1 u setovima i s breakom zaostatka u četvrtom setu. Nakon toga pao je već spomenuti Cobolli čime je postao tek drugi igrač u povijesti Wimbledona koji je s pozivnicom organizatora stigao do polufinala Wimbledona.

Međutim, iako je 23-godišnji Britanac teniski gledano autsajder, životno se to baš ne može reći. Naime, Fery je prije 23 godine rođen u Francuskoj od francuskih roditelja Olivije i Loica. Njegova majka bila je profesionalna tenisačica koja je 1991. godine nastupila u parovima Roland Garrosa dok je njegov otac znatno veće ime.

Loic Fery je biznismen koji je 2009. godine postao vlasnik francuskog prvoligaša Lorienta te je i dalje predsjednik tog kluba iako ga je službeno prodao 2026. godine. On je 2009. zajedno sa svojom tadašnjom ženom Olivijom odselio u London gdje je na kraju mladi Arthur i odrastao. Iako je predstavljao Francusku neko vrijeme, poveznica njegove majke s Lawn Tennis Associationom (Britanski teniski savez), na kraju ga je dovela do predstavljanja Velike Britanije s kojom je i ostvario uspjeh.

Priča 23-godišnjeg Arthura posebna i tek je dvaput viđena u povijesti, no njegov put do ovog uspjeha nije ni blizu filmski kao što je to bio onaj Gorana Ivaniševića davne 2001. godine.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na A1, Hrvatskom Telekomu, Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u, te preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.