Bivši švedski tenisač Robin Söderling otkrio je kako je prije desetak godina vodio tešku borbu s psihičkim problemima.
Patio je od anksioznosti, imao napade panike, a situacija je na trenutke bila toliko loša da su mu glavom strujale suicidalne misli.
Söderling je u najboljim trenucima karijere bio 4. igrač svijeta, a proslavio se pobjedom protiv Nadala u Roland Garrosu 2009. godine. Postao je tako prvi igrač koji je Španjolca svladao na French Openu, a te i sljedeće godine igrao je finale na tom turniru, oba puta je poražen.
– Stalno sam bio anksiozan, to me izjedalo. Sjedio bih u stanu i gledao u prazno, zbog najmanjeg zvuka bih počeo paničariti. Jednom prilikom pismo je palo na otirač ispred vrata, a ja sam se toliko uspaničario da sam se srušio na pod. Kada je telefon zazvonio, tresao sam se od straha – ispričao je svoju dosad nepoznatu štoriju za Radio Sweden.
– Postojala su samo tri igrača od kojih sam smio izgubiti, a ostale sam smatrao da moram uvijek pobijediti. U suprotnom bih se osjećap loše, kao propalica, gubitnik…
Zanimljivo je poslušati i da se jako loše osjećao nakon osvajanja posljednjeg naslova. Tik prije nego mu je dijagnosticirana mononukleoza, zbog koje je bio prisiljen prekinuti karijeru s 26 godina, razbio je Davida Ferrera (6-2 6-2) u finalu Bastada. Ispostavilo se da je to bio njegov posljednji od okruglih 10 naslova u karijeri.
– Počeo sam paničariti, plakati. Nisam mogao prestati plakati. Bacio sam se na pod u hotelu, a svaki put kada bih pomislio da izađem na teren, počeo bih paničariti. Prvi put mislio sam da ne mogu, koliko god želio, čak i da mi netko stavi pištolj na sljepoočnicu.
Sada dolazimo i do najšokantijeg dijela ove ispovijesti. Söderling je, naime, otkrio da je u jednom trenutku ‘guglao’ kako počiniti samoubojstvo. Smatrao da je da mu je život pakao te da je sve bolje od toga. Ipak, naglasio je da nikada nije zaista namjeravao počiniti suicid…
– Vrlo rijetko govori se o psihološkim problemima s kojima se suočavaju izvrsni sportaši, zato sam ja odlučio napraviti iskorak i progovoriti. Onima koji se cijelim bićem posvete svojem sportu i cijeloj njihovoj okolini sada govorim da treniraju naporno, ali da budu opušteni. Kažem im da igraju sport zato što se osjećaju ugodno kada to čine, a ne zbog pritiska. Ako ste uspješni, pokušajte zadržati stvari u perspetivi, ne smijete dozvoliti da to previše utječe na vas. Ako vam to uspije, sve će biti u redu – zaključio je Söderling.