Hrvatski, ali i svjetski tenis nastavljaju dalje nažalost osiromašeni odlaskom Nikole Pilića. Jedan od onih koji ga je dobro poznavao na privatnom i profesionalnom planu svakako je legendarni komentator Mićo Dušanović.

“Kada ode netko s kime ste se sretali u životu relativno često i svaki taj susret dobro pamtite jer je taj čovjek bio poseban, svakako vam je teško. Potresen sam. Ostaje praznina, iako se nismo u zadnje vrijeme viđali i družili, ali od mojih prvih teniskih dana pa do mojih zadnjih profesionalnih teniskih dana bio je prisutan i on”, rekao je Mićo Dušanović za Sport Klub.

Dobili smo ga na Hvaru, gdje provodi veći dio godine. Onako spontano, bez pripreme, Dušanović se krenuo prisjećati kako je sve Nikola Pilić utjecao na njegov život.

“Kad sam počinjao igrati tenis, Niki je služio vojsku u Zagrebu pa sam imao priliku na terenima učiti od njega. Jedno vrijeme sam čak i trenirao s njim što je bilo fantastično. Bilo je to negdje početkom 60-ih godina, imao sam oko deset godina. Služio je vojsku na Borcu jer su tamo bili teniski tereni i mnogi su tenisači ondje služili rok, a zapravo su igrali tenis, to im je bilo omogućeno. Kao mali gledao sam u Nikija kao u Boga. Znao bi nam donositi filmove s raznih turnira i sa svih strana svijeta pa bi mi klinci otišli kod tadašnjeg izbornika doktora Tončića, a Niki i Boro Jovanović puštali bi nam te filmove, objašnjavali nam sve. To nam je bila prilika gledati fenomenalne tenisače i gradove, s njima bismo putovali svijetom kroz te filmove. Bilo je to nezaboravno nama djeci tada.”

Sjetio se Dušanović još jedne anegdote iz tog vremena.

VEZANA VIJEST

VIDEO / Tko je bio Nikola Pilić? Pogledajte kratak film Sport Kluba

Tenis

10:31 0

Tenis

10:31 0

Nikola Pilić za SK svojedobno je otkrio nepoznate detalje iz svoje karijere

Tenis ostalo

11:43 0

Tenis ostalo

11:43 0

“Niko je živio svoj najljepši život dugo godina i morao je doći taj dan. Uvijek je prerano kad nas netko napusti, ali neće se nitko ljutiti ako ovo ispričam… Niki i Boro Jovanović tih su godina bili istaknuti, ali bio je tu još jedan igrač kojeg će se malo ljudi sjetiti, Vlado Prešecki. Njegov je teniski put bio drugačiji, na kraju je štundao, no imao je takav osjećaj za tenis kakav ja nisam nikad vidio. Bio je bome i neko je vrijeme igrao s ovom dvojicom. I sad, u Americi na jedan intervju došla su sva trojica. Niki i Boro počeli su nabrajati svoje uspjehe i koga su sve pobijedili, a imali su što nabrojati, da bi onda novinar upitao i Prešeckog. A on kaže, nisam ja puno išao okolo po turnirima, ali mogu reći da redovito pobjeđujem ovu dvojicu. I svi pali po podu, haha.”

Pilić je, zna se dobro, bio član “Handsome Eight”, tada revolucionarne skupine prvih profesionalnih tenisača koja je postavila temelje profesionalnog tenisa. Godine 1973. bio je suspendiran od strane tadašnjeg teniskog saveza, što je dovelo do bojkota Wimbledona u koji se iz solidarnosti uključio čak 81 tenisač. Sve to pokazuje kolika je ‘faca’ bio.

“Razlog njegove suspenzije nije bio taj što nije igrao za Davis Cup reprezentaciju, već nastup u Južnoafričkoj Republici, koliko se sjećam. Zbog apartheida i svega toga. Kažnjen je, a čim su shvatili da je to bila glupost, povukli su se, no bilo je prekasno. Wimbledon je već bio prošao. Šteta jer je Nikola tada bio u fantastičnoj formi nakon finala Roland Garrosa, za njega je bilo tragično propustiti Wimbledon. Današnji igrači mogu zahvaliti Piliću i njegovim kolegama jer su stvorili profesionalni tenis kakav imamo danas.”

Dušanović, čuveni umirovljeni sportski komentator koji je desetljećima komentirao između ostalih baš tenis, kasnije se i na profesionalnom planu spojio s Pilićem.

“Nakon toga sam pratio njegovu karijeru, odnosno više njegovu trenersku karijeru koja je bila impresivna u Münchenu i kasnije kad je bio izbornik triju reprezentacija i osvajač Davis Cupa. Prolazili su kroz njega Becker, Stich, kasnije i Đoković… Svima je imao što za reći i kako im reći, a svi su oni osjećali da on zna. Zato je bio najbolji. Kad kao igrač osjećaš da taj netko zna više od tebe i zna što ti reći, onda mu slijepo vjeruješ. Nikola Pilić bio je tenis. Ništa drugo u životu nije toliko radio ili volio kao tenis. Naravno, tu treba spomenuti njegovu suprugu koja mu je bila oslonac cijeli život. Bez nje ne bi bio to što je bio. Ona je žrtvovala glumačku karijeru da bi se on ostvario kao tenisač.”

Zadnjih se godina šjor Niko skrasio u Opatiji, ali je stalno bio na terenu. I autor ovog teksta sjeća se kad god bi nazvao gospodina Nikolu, uvijek bi se u pozadini čuo zvuk teniske lopte i reketa. Šušur, mladost, radost. Dobro je bio poznat i njegov dnevni raspored – dva sata treninga, negdje oko 10 do 12, pa malo odmora i onda od 14 sati opet natrag na teren.

Da ne govorimo da bi svaka Pilićeva izjava imala glavu i rep, smisao. Njegov je um bio bistar i britak, a znanje i memorija zapanjujuće.

“Sjećam se kad je Marin Čilić jednom prepričao njegov susret s Pilićem”, kaže nam Dušanović.

“Rekao mu je ‘ajde na teren’, Nikola je uzeo lopte i stao na mrežu. Često bi stajao na mreži jer je onako visok imao super volej i mogao je što je htio s loptom. Nije mu mnogo trebalo da vidi kakav materijal ima u rukama. Svi koji su ga dotaknuli u kampu, sigurno su imali velike koristi. Međutim, on nije bio čovjek koji je kao trener želio putovati po svijetu. Tu su mnogi izgubili jer da se nekome posvetio na taj način, sigurno bi stvorio broj 1 vrlo brzo. Sjećamo se da je bio u loži Wimbledona za vrijeme Goranova Wimbledona 2001. Njegovi su savjeti isto tako utkani u taj Goranov pobjednički mentalitet.”

VEZANA VIJEST

Ivanišević se oprostio od Pilića: Bez vas ne bih napravio stvari koje sam napravio

Tenis

13:38 0

Tenis

13:38 0

Čilić za SK o legendi koja nas je napustila: ‘Nitko nije toliko volio tenis’

Tenis

12:57 0

Tenis

12:57 0

Kasnije su se Mićo i Niko ‘sudarili’ čak i u komentatorskoj kabini.

“Bila je organizirana jedna egzibicija u Novom Vinodolskom (op.a. 2005.) na koju je došao John McEnroe i još mnoga imena. Bio je i Niko, nas dvojica smo prenosili taj događaj. Rekao mi je da mu je bilo zadovoljstvo, a kad sam mu predložio da nastavimo suradnju i u Zagrebu, rekao je da nema problema jer voli raditi s nekim tko zna posao. Bio mi je to jedan od najvećih komplimenata. Ponovili smo to u Zagrebu iako ga nije bilo lako dobiti. No družili smo se te godine i s reprezentacijom na putu do naslvoa u Davis Cupu. Kakve je taj čovjek imao opservacije i savjete, to je čudo. Bio ga je užitak slušati.”

Davis Cup 2005. bio je posebna priča.

“Njegov su oslonac bili Ljubičić i Ančić, bez obzira na to što je i Goran bio tu. Ali Mario i Ivan bili su mladi lavovi, strašno spremni. Te je godine Ljubičić dobio sve singl mečeve osim jednog, a on i Mario su slavili u svim mečevima parova. Mario je dao svoj život i karijeru za taj Davis Cup. Uglavnom, Niki je rekao da njih dvojica moraju biti glavni aduti, bez obzira na autoritet Ivaniševića i Karlovića.”

S obzirom na značaj i utjecaj koji je imao s grupacijom “Handsome Eight”, Pilić bi gotovo sigurno bio svjetska zvijezda u rangu Roda Lavera ili Johna McEnroea, samo da je rođen negdje drugdje. Ne kažemo to slučajno jer, evo, nažalost do trenutka zaključenja ovog teksta na službenim stranicama ATP Toura još nema ni vijesti o Pilićevoj smrti…

“Da je recimo bio Amerikanac, Englez ili Francuz, Nikola bi sigurno zaradio puno više novca. Sponzori u ono vrijeme nisu sponzorirali ljude iz zemalja iza ‘Željezne zavjese’ ili iz Jugoslavije. On nije bio medijski i marketinški toliko zanimljiv, ali je bio jako cijenjen. Stvar je samo u tome što se sam odmakao, bilo mu je dovoljno to što je radio u Münchenu. Siguran sam da će ova vijest odjeknuti u svijetu tenisa i da će velika imena imati što za reći o njemu”, smatra Dušanović.

Usprkos osvajanju Davis Cupa, jesmo li Nikolu Pilića dovoljno iskoristili u hrvatskom tenisu?

“On je jedan od onih velikana u bilo kojoj sferi koje nismo dovoljno iskoristili. Apsolutno ne. Ista je stvar sada s Ivanom Dodigom, novim izbornikom. I on je premalo cijenjen za ono što znači u svjetskom tenisu. Pogotovo kad znamo odakle je krenuo i kako se razvio. On bi trebao biti uzor mladima i dokaz da je sve moguće ako se predaš onome što radiš. I da se vratim na Niku, njegov pogled na tenis odškrinuo bi vam vrata na drugi način, to me oduševljavalo. Izgubio sam čovjeka koji mi je svakim susretom obilježio život.”