
Svi u životu, a posebno u sportu, vole kazati kako je prije bilo bolje. Međutim, nije teško dokazati kako je zapravo kvaliteta većine sportova u porastu, barem što se tiče prosječne razine, a tu se najviše ističe “bijeli sport”. Pripremio: Rafael Spajić
Roger Federer, Rafael Nadal i Novak Đoković su za moju generaciju, a i onu stariju bili sinonim za tenis. Svi oni, a ponajviše elegantni Švicarac zaslužni su za to da je tenis jedan od najpraćenijih sportova na svijetu. Njihova karizma i kvaliteta na teniskim terenima nešto je što će se u budućnosti teško ponoviti.
Tenis se širi igrački, ali nešto mu nedostaje
Iako će se teško u budućnosti pojaviti netko tko će srušiti njihove uspjehe neupitno je da tenis napreduje. Osim što se povećava broj turnira koji se igraju, raste i bazen igrača. Tako se sve teže tenisači probijaju po ATP ljestvici, posebno kada je riječ o ulasku u TOP 100.
Baš zbog tog povećanja bazena ATP se posljednjih godina odlučio na proširenje određenih Masters turnira, a jedan od njih je i Madrid čiji mečevi glavnog ždrijeba počinju u srijedu. S prijašnjeg ždrijeba u kojem je sudjelovalo 56 igrača ATP je brojku povisio na 96. Tako lošije rangirani igrači na Mastersima dobiju sličnu priliku kao na Grand Slamovima.
Oko te odluke se često lome koplja jer fanovi sporta smatraju kako se kvaliteta razvodnila te kao primjer daju recentni turnir u Monte Carlu gdje smo već u prvom kolu gledali mečeve Danila Medvjedeva i Karena Hačanova te Tallona Griekspoora i Arthura Filsa. Iako su to mečevi vrijedni četvrtzavršnice na Mastersima ne znači da u Madridu nećemo gledati kvalitetan tenis u ranoj fazi. Realnost je da je floskula “svi danas igraju tenis” itekako istinita pa tako u svakom meču, koga god gledali, možete očekivati sjajne poene.
Gdje tenis može naći spas?
Jedina “mana” povećanja kvalitete tenisa je ta što navijači možda neće vidjeti dominaciju jednog tenisača, a to je uglavnom ono što donosi praćenost sportova. Nije čudno da je pikado popularnost stekao pojavom Phila Taylora pa potom Michaela van Gerwena te sada ponovno cvjeta pod Lukeom Littlerom.
Tako se tenis mora osloniti na Carlosa Alcaraza i Jannika Sinnera koji, unatoč svojim uspjesima, moraju još stasati ne bi li dosegli veliku trojku. Dvojica sjajnih mladića već su stvorili veliko rivalstvo kojem ipak nedostaje jedan segment. Ono što tenisu treba povratkom Sinnera nakon suspenzije su sve češći susreti između njih dvojice.
Iako su u kratkoj karijeri odigrali već deset međusobnih susreta, tom rivalstvu nešto fali, a to su značajni susreti. Tu se ponajprije misli na Grand Slam finala gdje se još nijednom nisu sreli. Za usporedbu je najbolje uzeti Federera i Nadala koji su se u toj fazi natjecanja susreli čak devet puta. Isto toliko puta sreli su se Đoković i Nadal dok su se najmanje puta u finalima Grand Slamova sukobili Srbin i Švicarac koji su za titulu na najvišoj razini igrali pet puta.
Neizbježno je kako će se dvojica talentiranih igrača suprotnih stilova minimalno jednom sresti u finalu. Kad se to dogodi onda bi se tenis mogao vratiti na stare staze slave gdje bi se mečevi onih najboljih danima prepričavali.
Talijan i Španjolac su nam nestvarnu razinu tenisa prikazali u Pekingu prošle godine. Tada je, kao i svaki put u 2024. godini (osim na neslužbenom Six Kings Slamu) slavio Alcaraz, a ono što smo vidjeli u tie-breaku trećeg seta moglo se mjeriti s famoznim finalom Wimbledona iz 2008.
Djelić tog meča dao nam je nadu u “bolje sutra” gospodskog sporta. Sada nam samo preostaje čekanje da se dvojica neizbježnih sretnu u velikom finalu pa da tenis ponovno dosegne staru slavu.
Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!