Druženje s legendama bijelog sporta tijekom Grand Slam turnira uvijek iznjedri priliku za zanimljive razgovore. Jedan od onih koji se rado odazvao pozivu bio je i Fernando Gonzalez, nekada peti tenisač svijeta.

Razgovarao: Saša Ozmo

Čileanac je u karijeri osvojio 11 ATP naslova, igrao je finale Australian Opena 2007. i polufinale Roland Garrosa 2009.

U našem razgovoru govorio je o aktualnom Wimbledonu, a ‘složio’ je i savršenog igrača.

Fernando, ako biste bili ljubazni složiti savršenog igrača od onih koji se sada natječu na Touru po kvalitetu njihovih udaraca?

“To bi bio igrač koji bi sadržao Đokovićev return, Isnerov servis, Federerov volej, Nadalov forhend, Sinnerov bekhend – a kretanje i borbenost Nadala, naravno.”

Koga vidite kao pobjednika ovogodišnjeg Wimbledona, hoće li biti finale Đoković – Nadal?

“Oni imaju najbolje šanse, iako je pred njima još neizvjesnih mečeva. Imaju najviše iskustva, a Novak žarko želi osvojiti ovaj turnir, to je jasno.”

Spomenuli ste iskustvo – koliko je ono važan faktor za konačnu pobjedu?

“Igrači jako dobro osjećaju razliku kada protiv vas igra netko tko je stotinama puta nastupao na velikim turnirima i osvajao brojne naslove – a vi odigrali tek nekoliko mečeva na tom nivou. Možda se to ne osjeti u samom poenu, ali svakako kroz tijek meča – iz poena u poen.”

U posljednje vrijeme se puno govorilo o kontroverznom ponašanju Nicka Kyrgiosa. Kako vi gledate na to?

“Iskreno, teško je igrati protiv takvog tenisača – ali mislim da je dobro za navijače, jer im je takav igrač potreban – zato što je, između ostalog, različit od drugih. On je u svakom slučaju sjajan tenisač – a da pri tom ima mnogo prostora za napredak – i on dobro koristi ono čime raspolaže da bi ostvario svoje ciljeve.”

Tko bi mogao da bude sljedeći prvi osvajač Grand slam naslova, nakon Medvjedeva na US Openu?

“Sviđaju mi se mladi tenisači poput Alcaraza i Sinnera. Jannika sam prijmetio prije dvije godine i od tada ga pratim. On posjeduje nešto što bih nazvao prirodnom snagom, po čemu me podsjeća na Safina. Čak i ako se ne napne, u mogućnosti je udariti lopticu veoma jako, a to je jako važno u slučaju da igrate duge mečeve. On je također veoma profesionalan, usredotočen na napredak, i već je dospio do četvrtfinala Wimbledona. Iskreno, mislim da on može biti Grand Slam pobjednik – i jedino pitanje je kada će to ostvariti. Isto mislim i za Alcaraza, a mnogi su priželjkivali da se to dogodi na nedavno završenom Roland Garrosu.”

Šta mislite o Zverevu i Tsitsipasu u tom smislu – kako gledate njihovu aktualnu sezonu, i što budućnost nosi?

“Zverev je nevjerojatan igrač, koji je već igrao finale US Opena, a imao je veliku nesreću s ozljedom u polufinalu Roland Garrosa ove godine. Tsitsipas se ističe natjecateljskim duhom, raspolaže sjajnim udarcima, i također je jedan od najozbiljnijih kandidata za Grand Slam naslove u budućnosti. Ono što njemu nedostaje bi bilo malo varijacije u igri – pogotovo što igra jednoručni bekhend. Trebao bi češće ubaci slice-bekhend, ‘promješati’ igru, mijenjati brzinu i visinu odskoka loptice – čime bi postao više nepredvidiv za protivnike. Možete vi savršeno odigravati vaše udarce, ali ste onda predvidivi – što treba mijenjati, pogotovo ako želite ostvariti uspjehe na ovom nivou.”

Koliko Grand Slam naslova bi Đoković mogao osvojiti do kraja karijere?

“Onoliko koliko bude želio, ha-ha. Ne mogu vam dati točan broj, ali će ih sigurno biti još nekoliko, po mom mišljenju. Lako je to reći, ali veoma teško ostvariti, što vi dobro znate.”