Još prije samo nekoliko mjeseci Rafael Jódar bio je tek jedan od mnogih talentiranih tinejdžera na ATP Touru. Tenis je brusio i kroz američki sveučilišni sustav na cijenjenom Sveučilištu u Virginiji, ali je istodobno nastupao i na manjim profesionalnim turnirima. No danas je ovaj devetnaestogodišnji Španjolac apsolutni hit.

U 2026. godinu ušao je kao 168. igrač svijeta. Nakon proboja u Madridu bio je izvan Top 50, u Washingtonu je prvi put ušao među 20 najboljih, a nakon polufinala Mastersa u Montrealu stigao je do 11. mjesta na posljednjoj ATP-ljestvici. Sad kuca na vrata Top 10 društva i izvjestan je kandidat za odlazak na završni Masters u Torino.

Ono što ga čini toliko zanimljivim najbolje se moglo vidjeti na Mastersu u Cincinnatiju koji možete pratiti u programu Sport Kluba. Naime, u odlučujućem setu protiv Denisa Shapovalova Jódar je bio praktički otpisan. Kanađanin je vodio 5:1 i imao dvije meč-lopte, no Španjolac – kojeg je ulovio grč u listu lijeve noge i tražio je medicinsku pomoć – uspio je čudesno preokrenuti meč koji mu je gotovo potpuno izmaknuo iz ruku. Pobijedio je Shapovalova 7:5, 4:6, 7:5 uz dodatak kako, nakon što je šepao zbog boli u listu, uspio dobiti šest gemova u nizu zastrašujućom igrom. Za mladića koji je u ovu godinu ušao izvan prvih sto na svijetu, takva hladnokrvnost pod pritiskom pravo je čudo.

Od Marakeša do povijesnog Montreala

Prijelaz iz sveučilišnog u profesionalni tenis obično traje neko vrijeme, a Jódar je taj korak gotovo glatko preskočio. Znakovi su bili tu još 2024. kada je osvojio juniorski US Open, no prava profesionalna eksplozija krenula je u travnju ove godine, kada je uzeo svoj prvi ATP naslov na zemlji u Marakešu. Teniska je javnost to isprva uzela s rezervom, pripisujući uspjeh klasičnoj španjolskoj školi tenisa, no prava potvrda stigla je vrlo brzo na Mastersu u Madridu. Iako je bio izvan Top 50, pred domaćom je publikom pomeo Alexa de Minaura, prepustivši iskusnom i brzom Australcu samo četiri gema u cijelom meču.

Međutim, pokazalo se da je Madrid bio tek početak još jedne ‘lude’ sportske priče. Uslijedila su četvrtfinala na Mastersu u Rimu i na Roland Garrosu, gdje ga je uspio zaustaviti tek Alexander Zverev koji je u Parizu otišao do kraja i uzeo je svoj prvi Grand Slam u karijeri. I baš kad su dežurni kritičari prognozirali da će usporiti prelaskom na američki beton, podlogu koja ne prašta tehničke manjkavosti u kretanju, Jódar je ubacio u višu brzinu. Odigrao je finale Washingtona te nakon toga polufinale kanadskog Mastersa, čime je postao prvi tenisač rođen 2006. godine ili kasnije koji je stigao do te faze na turniru Serije 1000.

S visinom od 191 centimetra, očekujete igrača koji živi od sirovog servisa i ograničenog kretanja, ali Jódar se terenom kreće nevjerojatno lako, a uz razoran prvi servis, oslanja se i na teške, duboke udarce s osnovne linije. Zanimljivo je da je Jódar tu razornu napadačku igru razvio iz čiste nužde. U djetinjstvu je, naime, bio vrlo spor tenisač. Oni koji su igrali protiv njega znali su da ga mogu pobijediti ako ga natjeraju na trčanje. Zbog toga je očajnički počeo skraćivati izmjene udaraca. Problem je bio riješen, a ta se rana mana pretvorila u njegovo najjače oružje kojim danas probija najbolje igrače na svijetu. Ukratko, preko noći je postao teniska senzacija!

Ono što najbolje objašnjava njegov današnji visoki renking leži u jednoj brojci: ove sezone u odlučujućim setovima ima omjer 14-3. Naime, kad se meč lomi, Jódar igra najsigurnije, što je fascinantno za igrača njegovih godina i iskustva.

Puknute vezice na tenisici ili tek provokacija?

No, postoji i ona druga strana. Naime, nisu svi oduševljeni meteorskim uspjehom mladog Španjolca, a njegov uspon na ATP ljestvici donio je i prve kontroverze. Koliko god ga španjolski mediji obožavali, javnost nakon meča sa Shapovalovim u Cincinnatiju nije bila tako blagonaklona. Čudesni preokret ostao je donekle u sjeni događaja koji su do njega doveli.

U ključnim trenucima trećeg seta, dok je Shapovalov dominirao na terenu, meč je tri puta prekidan. Prvi puta zbog medicinskog time-outa jer je Jodar jedva hodao zbog grča u listu lijeve noge, a sljedeća dva u kratkom razdoblju jer su Jódaru oba puta pukle vezice na tenisicama, prvi put pri vodstvu Shapovalova 4:1, a drugi put pri rezultatu 5:3. Kamere su pokazale kako su vezice zaista pukle, ali odmah se pojavila i ona teorija zavjere ‘da to nije bilo slučajno.’ Prvi je prekid bio relativno kratak, dok je drugi potrajao dulje zbog problema s uloškom i dodatnom promjene tenisice koju nisu mogli odmah pronaći.

Pauze su se otegnule pa je Kanađanin potpuno izgubio ritam, a Španjolac iskoristio stanku za saniranje boli u listu, hlađenje protivnika i potpuni povratak u meč. Shapovalov pritom nije skrivao frustraciju pa je prigovorio i činjenici da je Jódar tijekom jedne od pauza pio vodu i brisao lice.

Prolazeći pored 19-godišnjeg Španjolca dok je ovaj popravljao tenisicu, sarkastično mu je dobacio: “Još usput i piješ vodu”, dajući jasno do znanja što misli o tom njegovom potezu i dodatnom odmoru. Društvene mreže su nakon meča gorjele, a mnogi su otvoreno optužili Jódara za tzv. gamesmanship, odnosno prljave taktičke igrice i namjerno razbijanje ritma.

Jódar je nakon meča pokušao umanjiti dramu: „Iskreno, to nije nešto što mogu kontrolirati. Pukle su mi vezice i trebalo mi je vremena da pripremim nove. Za sljedeći ću meč pripremiti više tenisica ili rezervne vezice kako bih skratio prekid ako se to ponovno dogodi.”

Jesu li vezice doista pukle ili je sve bio dobro osmišljen manevar zbog grča u listu, manje je bitno jer na kraju krajeva piše se samo rezultat.

Zbog takvih situacija neki pozivaju na oprez oko mladog Španjolca, a među njima je nekadašnji treći igrač svijeta, Nikolaj Davidenko koji kaže: “Ne bih rekao da je Jódarov teniski potencijal toliko veći od potencijala ostalih. Ne mislim da može napredovati kao Sinner ili Alcaraz i dodatno ubrzati igru u završnici meča. Trenutačno pobjeđuje zahvaljujući fizičkoj snazi i pritisku koji stvara.”

Davidenkova teza ima pokriće u povijesti Toura. Nije ovo ni prvi a ni posljednji put da mladi, fizički dominantni tenisači eksplodiraju u prvoj sezoni, uglavnom zato jer ostatak konkurencije još nema taktičko rješenje za njih. Pravi ispit za Jódara doći će kada suparnici “dekodiraju” njegov stil, zatvore mu prostor i on bude primoran mijenjati igru u hodu. Prvi veliki test svakako će biti US Open koji slijedi krajem kolovoza.

Od garaže u Leganésu do elitnog tenisa

U eri modernog tenisa, gdje mladi talenti dolaze na turnire s cijelim stožerima analitičara i fizioterapeuta, Jódarov je tim potpuna iznimka. Njegov je glavni trener otac, Rafael Jódar stariji, kojem pomaže Brian Rasmussen iz sustava Sveučilišta u Virginiji. Otac se pojavljuje u svim razgovorima; iza Rafe Jódara uvijek stoji Rafael Jódar. “Ja sam u pozadini i volio bih da tako i ostane”, njegov je standardni odgovor medijima koji savršeno opisuje njegov suzdržani karakter.

Diplomirani kineziolog i bivši profesor tjelesnog odgoja, otac je u tenis ušao sasvim slučajno. Prije nego što je sjeo na sinovu klupu, bio je kondicijski trener u atletici i košarci. Između 2007. i 2014. bio je dio stručnog stožera ženskog košarkaškog kluba Rivas Ecópolis s kojim je zamalo stigao do naslova u Euroligi.

“Bio je vrlo marljiv tip, uvijek ti je sve govorio u lice i bio je istinski zaljubljenik u sport. Puno smo razgovarali o atletici koju smo oboje voljeli. A već tada je tu bio i njegov sin, tegleći svoj reket”, prisjeća se jedna od najboljih španjolskih košarkašica u povijesti koja je stigla i do WNBA lige, Amaya Valdemoro. No, Rivas je bankrotirao, a Jódarov se otac morao iznova osmisliti i tako je došao u tenis.

Mladi Rafa rođen je 17. rujna 2006. u Leganésu, odrastao je kao jedinac, bez braće i sestara, te je od malih nogu s ocem dijelio istu strast prema sportu. Mogao je biti nogometaš ili košarkaš s obzirom na svojih 191 centimetar, ali odabrao je tenis. Prve je udarce napravio u garaži kod kuće, dok mu je otac bacao loptice, a prijelaz na teren dogodio se kada je otac Rafael pronašao posao u teniskoj školi RACE.

Tamo su upoznali trenera Fernanda Varelu. Dinamika je bila jasna: Varela je funkcionirao kao tehnički stručnjak, a otac kao svakodnevni trener. Nevjerojatno, ali cijeli njegov uski krug danas otvoreno priznaje da Rafa u djetinjstvu nije bio nikakvo čudo. “Nije bio posebno talentiran dječak”, otvoreno potvrđuje Varela za El Mundo.

Dok su drugi igrači njegove generacije odlazili u elitne akademije i upisivali online škole, današnja senzacija Toura odrastala je u Madridu bez ikakvih očekivanja, poput svakog drugog tinejdžera. Pod utjecajem roditelja prosvjetara redovno je pohađao nastavu, nikada ne odustajući od normalnog života.Svoj je tenis brusio u Teniskom klubu Chamartín, prebacujući loptice sa svima koji su mu se našli na putu, pa čak i s veteranima kluba.

Njegov manjak sirovog, urođenog talenta u ranim danima nadoknađen je upornim radom. Sportski direktor Chamartína, Lolo Pastrana, oca opisuje kao “pozitivnu verziju oca sestara Williams”. Bio je iznimno metodičan, brojao je loptice koje bi njegov sin udario na svakom treningu, ali je istovremeno maksimalno poštovao struku. Koliko su ozbiljno radili svjedoči i Pato Clavet, bivši Top 20 igrač, koji je Rafu u to vrijeme zamolio da bude sparing-partner američkoj tenisačici Peyton Stearns (danas članici Top 50). Mladi Španjolac pobjeđivao bi ju iz dana u dan “bez da se uopće morao naprezati”.

Sinnerova pohvala

Njihova je obiteljska filozofija jednostavna: tenis ne smije izgubiti element zabave. Koliko je taj njihov skromni obiteljski pristup zdrav, nedavno je primijetio i svjetski broj jedan. Upitan za procjenu novog španjolskog fenomena, Jannik Sinner ponudio je potpuno drugačije viđenje od Davidenkova, nahvalivši njegov pristup i talent.

„Vrlo je dobar dečko, ima sjajnu obitelj iza sebe i otac mu djeluje vrlo skromno. Ima puno talenta i mislim da će u budućnosti ostvariti velike rezultate. Samo mu ne treba stvarati prevelik pritisak”, rekao je Sinner.

Van terena, Jódar nije tipičan pripadnik generacije Z. Prema riječima njegovih trenera, nevjerojatno je inteligentan, pristojan i nimalo ovisan o mobitelu ni videoigrama. Njegov apsolutno najveći hobi je nogomet, a kao strastveni navijač Real Madrida ne propušta nijednu utakmicu, a u međuvremenu se sprijateljio i s Judeom Bellinghamom.

Ipak, koliko god ovaj obiteljski odnos trenutno savršeno funkcionirao, ulazak u Top 15 društvo mijenja pravila igre. Španjolski mediji već naveliko nagađaju da obitelj za iduću sezonu traži neko zvučno trenersko ime kako bi talentirani Španjolac napravio iskorak prema Grand Slam titulama.

No on se zasad s tim ne zamara. Nakon Montreala je vrlo jasno presjekao nagađanja: “Moj uspon jest brz, ali samo radim svoj posao uz oca i uzak krug bliskih ljudi. Cilj se nije promijenio, a on je: uživati na terenu, ostati zdrav i čvrsto na zemlji. Ne zanima me što se priča sa strane. Ostao sam onaj isti dečko iz kvarta koji ima prijatelje i normalan život.“

Sada, međutim, slijedi onaj teži dio. Više ne može igrati na faktor iznenađenja, ATP Tour ga je konačno shvatio ozbiljno, njegovi se mečevi detaljno analiziraju, a protivnici dolaze s jasnim planom kako mu oduzeti prostor i vrijeme. Jódar od autsajdera postaje meta koju svi žele skinuti. No, neovisno o rezultatima idućih tjedana, tenis je nedvojbeno dobio ozbiljan talent: mladića koji ima udarce, drskost i koji jako dobro zna što radi kad postane gusto.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na A1, Hrvatskom Telekomu, Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.