Nije bilo prevelikog uzbuđenja kada se trebalo smjestiti ispred TV-a ususret ovogodišnjem ženskom finalu Australian Opena. Barem iz moje perspektive. Gotovo stopostotna prognoza za pobjedu i još jedan Grand slam, treći u nizu, išao je na stranu Barty. Piše: Tihana Zrnić

Iako je Collins jedna od rijetkih koja se može pohvaliti pobjedom protiv Barty (prošle godine u Adelaideu), imali smo se pravo nadati da se Amerikanka može naviknuti na njezin brutalno opasan napadački tenis.

U finalu Australian Opena bila je to blijeda kopija tenisa kakav ova Amerikanka može igrati. Igra je to koja je jako agresivna, u par koraka točna i kojoj se divimo kada nastupa Collins.

Eh, da ga je tako igrati, uvijek pomislim kada ju gledam. Izgleda kao najlakša stvar na svijetu.

Collins koja nosi gard opake, opasne, dominantne, još kada nadodamo širom svijeta njen poznat uzvik “come on” onda izgleda kao da ova djevojka misli ozbiljno.

U finale je došla prazna, neuvjerljiva, bez visokog postotka prvog servisa, nije mogla ući u svoju mašinu s kojom melje sve pred sobom. Sve je još bilo pod kontrolom do 2:2. Dobro se skroz nosila s odgovorom na bekend slajs Barty. Dobro se za to pripremila, odrađivala je to uspješno. Sama je kriva jer nije pronašla svoje udarce i svoj ritam s kojima bi izdržala za početak bar jedan set protiv prve na svijetu.

Samo rijetke obrise njene poznate igre s kojom vam ne ostavlja pravo na odgovor smo vidjeli u ovom finalu i to kada je stigla do 5:1 u drugom setu. Onda ponovo problemi sa servisom i lagano počinje pecanje u mrežu zvanu A. Barty.

Nisam mislila da će toliko pasti pod tremu i dojam finala. Uopće kao ličnost sa svojim oštrim gardom to nije dala za naslutiti. Ostavljala je dojam prizemljene, hladne coolerice koja apsolutno sve ima pod kontrolom. Još jednom iznimka potvrđuje pravilo da su upravo takve najtanje kad se zagrebe ispod kože.

Točno se vidi da Collins ima premalo iskustva na velikoj pozornici, u najvećoj areni gdje je sve i jedno mjesto bilo popunjeno. Niti izbliza nije ličila na sebe. Nisam prije primijetila da ju je tako pojela trema. Puno se bolje nosila u svojim finalima koja se naravno ne mogu uspoređivati s ovim zalogajem.

Finale je bilo suhoparno, bez tempa, s premalo poena iz igre. Možda tek pokoji za kojim bi publika uzdahnula. Bilo je to mučenje s obje strane nedostojno finala Grand Slama.

Barty je također bila u blijedom izdanju. Moglo se ovog puta s njom. Nudila je više šansi nego obično. Servirala je malo bolje kada je trebalo preuzeti kontrolu i okrenuti meč na svoju stranu. Popularno rečeno pokazala je karakter.

“Ja sam bila igračica na sveučilištu i nisam mogla vjerovati da ću biti ovdje danas. Zato sam prezadovoljna ovim uspjehom, ovim finalom“, rekla je Collins na kraju dvoboja, a mi ćemo se složiti.

Naša teniska Čelična lady je i zaplakala na dodjeli tako da nam više neće tjerati strah u kosti svojim opakim pogledom i stavom.

O Barty je sve već rečeno, o njoj se sve zna, neću duljiti. Uzela je i ovaj treći pred svojom publikom. To ipak ima posebno mjesto u srcu. Publikom koja je ove godine bila življa i pristranija nego ikad prije. Vratila je pravi huk s tribina. Već smo skoro i zaboravili da ga nije bilo.

S najboljom mogućom atmosferom teniska sezona je otvorena u vrućoj ljetnoj Australiji. Idemo dalje po nove trofeje i suze radosnice, bogati kalendar je pred nama.