Dinamova momčad koja je još u izgradnji ponajprije mora ispuniti ove uvjete u jednoj utakmici: natopiti dres znojem, igrati muški, napraviti 16 prekršaja, a ne šest, te si ne smije dopustiti malodušnost i to onda još javno priznati. Ako je Miha Zajc u pravu kada je rekao da je Lille u četvrtak više želio pobjedu onda Kovačević prvi, a Boban drugi - imaju veliki problem.

Neću lagati, malo me stvari u 2026. godini razveselilo kao što je to bio dolazak Zvonimira Bobana u Dinamo. Još više ideja da rehabilitira klub od prošlosti što je kolega Goran Gerovac, urednik Obzora Večernjeg lista sjajno objasnio u svom tekstu kojeg su mnogi citirali. Naslov je “Boban gradi klub, a ne momčad”. Načelno, nemam tu što dodati, osim da se ideja za koju su se mnogi posljednjih desetak godina borili ne smije napustiti, te da iza ljudi koji vode klub i Bobana mora ostati – neokaljan i čist Dinamo. Dakle, tu nema kompromisa i to smo razjasnili.

No, dinamika života, nogometna ambicija, pa i uspjeh koji se od kluba takve povijesne veličine očekuje – ipak nema vremena mjerenog u godinama. Rok je tu ipak kraći. Jednostavno prošla su neka dobra stara vremena, nove pojave nastankom društvenih mreža i po meni prevelikom slobodom govora diktiraju neke trendove, neću reći da su dobri, ali su nažalost neizbježni. Dinamov ‘Vox populi’ na društvenim mrežama je prilično oštar prema treneru, ima i onih koji ne štede niti glavnog arhitekta novog Dinama. Na članskom danu Dinama prije desetak dana i Boban je pokazao znakove nervoze, nakon što mu klupska služba nije dovoljno pripazila što smije u eter, a što ne. Što se dogodilo/događa Dinamu? To su ona najvažnija pitanja s kojima se ponajprije moraju baviti ljudi koji vode klub i momčad. Naš je posao da sa strane to gledamo, te za razliku od slobode društvenih mreža pokušamo trezveno sagledati probleme.

Dakle, Dinamo kao klub odlučio se povjeriti Zvonimiru Bobanu apsolutne ovlasti u vođenju kluba. Tu su mu bili spremni i dati neograničeno vrijeme, nešto što je svojedobno dobio Alex Ferguson kada je iz škotskog Aberdeena prešao u Manchester United. Ili za novije generacije – ono što su vlasnici Liverpoola učinili u slučaju Jurgena Kloppa. To je vrijeme mjereno i u sezonama, što će danas rijetki klubovi dopustiti. To se dogodilo i u Dinamu. Ali s jednom vrlo velikom razlikom. Naime, tamo su Ferguson i Klopp dobili mandat da budu i menadžeri koji pregovaraju i dovode igrače, te im jasno daju do znanja što oni žele, ali i da svakodnevno vode trening i izravno komuniciraju s igračima. Boban je obavio ovaj menadžerski posao, a na klupu je postavio relativno anonimnog trenera Marija Kovačevića. Kod Bobana je u tom trenutku bilo važno da je Kovačević maksimalno ispravan čovjek. Gospodskih manira, poznavanja materije, stručan u metodologiji treninga. I prvih 45 dana, kada je momčad bila gladna, motivirana, iz razno raznih razloga kohezivna i Dinamo je pokazao potencijal. Čak je i pozitivno iznenadio s obzirom na veliki broj igrača i kratkoću vremena za pripremu. U tom je trenutku postojalo jedno pitanje s kojim se nažalost hrvatski klupski nogomet bori – kako će uskladiti obveze u domaćem prvenstvu i Europi.

Na to smo pitanje odgovor eto dobili nakon točno dva mjeseca. Za Dinamo zapravo na najbolniji način. Utakmica u Lilleu je pokazala da Dinamo nije na najboljem putu i mislim da ima puno više razloga za zabrinutost ovog petka u odnosu na dan iza poraza protiv Celte u Maksimiru. Poznajem Zvonimira Bobana ponajprije kao ‘fajtera’, čovjeka koji kada izgubi na haklu u Klinčeku, kartama ili u šahu u ‘Čokoladi’ (kafiću u Masarykovoj ulici) – bolje je da mu se makneš s puta. Način na koji su Modri izgubili u Francuskoj, te to još nespretno artikulirali u izjava upravo je nešto što Zvone prezire i ne prihvaća. Dinamova momčad koja je još u izgradnji ponajprije mora ispuniti ove uvjete u jednoj utakmici: natopiti dres znojem, igrati muški, napraviti 16 ili 26 prekršaja, a ne šest, te si ne smije dopustiti malodušnost i to onda još javno priznati. Ako je Miha Zajc u pravu kada je rekao da je Lille u četvrtak više želio pobjedu onda Kovačević prvi, a Boban drugi imaju veliki problem.

Jedan sam od onih koji smatra da je Dinamu u ovoj sezoni Europa bila ‘teret’. Na neki način svojevrstan lakmus papir, ali u konačnici, teško da potpuno nova momčad može paralelno dobro izgledati na dvije fronte. Jer brzo se otkrilo da kada je trenažni proces usporen uvjetovano velikim brojem utakmica Dinamo je počeo gubiti utakmice, ali što je loše u istima se počeo i raspadati. Tu dolazimo do trenera Marija Kovačevića. I pitanja na koje nam samo on može dati odgovor: zašto je Lille više želio pobjedu, zbog čega je Dinamo napravio samo šest prekršaja, zašto linije nisu bile kompaktne i zbog čega su baš svi igrači podbacili. Naravno, tu se odmah otvaraju pitanja oko kadra, zašto je najskuplji igrač momčadi Beljo nestao, što se događa s razvidnim nezadovoljstvom pojedinaca. I tu stižemo sad do ključnog pitanja – što nedostaje Kovačeviću ako ima znanja složiti metodologiju treninga, ako mu momčadi igraju kombinatorno, a on ne vlada situacijom.

Na pamet mi je pao pokojni Zlatko Škorić, nekoć sjajni golman generacije iz 67′ koja je u Zagreb donijela trofej pobjednika Kupa Velesajamskih gradova, koji je ovako opisao svog tadašnjeg trenera Branka Zebeca.

“Bio je strog na treningu, temeljit i izravan u komunikaciji s nama, a znao je jednog vagabunda Stjepana Lamzu dovesti u red. No, kada je skinuo trenirku, a na sebe stavio odijelo bio je oličenje pravog gospodina. Onakvog kakav Dinamov trener mora biti.”

I upravo to. Mario Kovačević ima u sebi gospodske manire, no ima li on dovoljno fajterskog duha, ima li umijeća boriti se s igračima koji u svojoj prirodi imaju nešto ‘barbarsko’, e to je ono što će u končanici odrediti – hoće li i može li mu Zvone Boban i dalje vjerovati.

Je li selekcija momčad najbolje napravljena – to je pitanje za prvog čovjeka kluba. I on se našao u jednoj novijoj ulozi, dobro, nešto je slično radio u Milanu, no ovdje su kockice posložene tako da je on glavni menadžer, samo ne vodi treninge. Vjerujem da je upoznao sve karaktere igrača, s nekima je pogodio, s nekima nije i to je na jednom većem uzorku logična stvar. Ono što sada mora učiniti svakako je da preispita sve svoje dosadašnje poteze. Vidi gdje pogodio, gdje pogriješio i svakako da ima na čisto – je li Mario Kovačević spreman voditi ovu momčad.

Gorica, pa Hajduk, a onda Betis. Zgusnut kraj prvog djela sezone koji pred klub i trenera stavlja najveći mogući izazov. U nogometu i sportu, vjerujem da Boban to vrlo dobro zna ne postoje garancije za uspjeh. Samo dobri i pravovremeni potezi. Pojavio se jedan zgodan primjer: Arne Slot je na temeljima Jurgena Kloppa osvojio suvereno naslov prvaka. Onda je dobio u ruke pola milijarde funti i gotovo srušio Liverpool do temelja za samo tri mjeseca.