UFC borac Steve Erceg u ekskluzivnom razgovoru s našim Karlom Pokasom za Sport Klub osvrnuo se na svoj život, kako se snalazi u UFC-u, ali i na svoje hrvatske korijene.

Rođen si i odrastao u Perthu, Australiji, ali dolaziš s mješovitom baštinom – dijelom iz talijanske, ali i hrvatske obitelji. Jesi li kroz odrastanje u Australiji uspio ostati u doticaju sa svojim korijenima?

“Da, dosta sam povezan s talijanskim dijelom obitelji, ali moj djed, koji je rođen u Australiji je preko svog djeda iz Hrvatske, gdje još uvijek imam obitelj u Makarskoj i trudim se ostati u kontaktu s njima. U posljednje vrijeme zasigurno pričamo i više nego prije.”

Pričajući o tvojoj hrvatskoj baštini, zapravo dobivaš puno podrške iz Hrvatske, MMA i UFC su vrlo popularni ovdje a ovaj vikend je poseban po tome što imaš priliku postati tek treći borac porijeklom iz Hrvatske koji se okitio pojasom prvaka u UFC-u. Imali smo Pata Mileticha, posljednjih godina naravno i Stipu Miočiča i sada si ti tu. Mislim da imam ideju oko tvoje karijere nakon ove borbe – prvo obrana pojasa u Perthu, pa zatim možda u Hrvatskoj?

“Apsolutno bih volio doći u Hrvatsku braniti pojas prvaka, a i općenito već duže vremena želim doći ovdje, baš sam nedavno i sa djevojkom pričao o tome tako da definitivno mislim da ću doći ovdje prije negoli kasnije.”

Misliš li da Pantoja na ovo gledao kao na lakšu borbu u diviziji? Porazio je velik dio konkurencije i zato ti se otvorila prigoda, pa misliš li da već možda razmišlja o idućim borbama nakon ove, da nije u potpunosti posvećen tebi?

“Ako mu vjerujem na riječ, kao i njegovom treneru onda vrlo ozbiljno shvaćaju ovu borbu. Siguran sam da je za neke prijašnje protivnike mislio da su možda teži ispiti od mene ali rekao je da me shvaća ozbiljno i da će ovo biti teška borba, tako da ću mu vjerovati na riječ.”

Puno si pričao i o aktivnosti. Otkada si došao u UFC vro si aktivan, to je i najveći razlog zbog kojeg si dobio priliku za napad na titulu. Misliš li da je brzi povratak u kamp nakon borbe protiv Schnella dobra stvar ili bi preferirao da si imao malo više vremena za pripremu između mečeva ili je ovo savršeno za tvoj trenutni ritam?

“Mislim da je ovo savršeno ali najteži dio nije fizički nego ipak onaj psihički. Teško ići iz napornih priprema u jednako naporne pripreme bez pauze. Iako sam dobio poziv 7 tjedana uoči ove borbe, i taj jedan tjedan prije sam također trenirao iako u nešto opuštenijem ritmu, uz druženje i zabavu s prijateljima. Tako da sam imao mentalnu pauzu taj jedan tjedan, a nakon toga sam opet stisnuo.”

Pobjeda odlukom, ali recimo da dođeš do prekida – koji bi način bio ostvarenje sna za tebe? Submission ili nokaut?

“Mislim da bi bilo kul prisiliti Pantoju na tapkanje usred Brazila. Ipak je to zemlja u kojoj se (brazilska) džiju-džica rodila, ali istovremeno uvijek postoji nešto posebno uzbudljivo kod nokauta i ne znam u čemu je točno stvari, ali pobjeđivao sam na oba načina i moje emocije su uvijek bile posebno visoko nakon nokauta. Tako da, vidjeti ćemo što će biti ali prekid submission bi bio poetski.”