Žestoko opijen učinkom ljepotice prvenstva u Rusiji, naš bloger odlučio je podijeliti svoje emocije s cijenjenim čitateljima Sportkluba...

Ako tijekom dva sata ovog nogometnog i inog ludila barem jednom niste povisli glas, razbili neki dio pokućstva ili djetetu prouzročili makar jednu traumu iz djetinjstva – žao mi je, prijatelji, ali nešto ne valja s vama! 

Nakon promašaja Mehdija Taremija u posljednjim sekundama borbe na život i smrt s Portugalcima, kada sam se na zaprepaštenje članova obiteljske zajednice nekoliko desetaka sekundi kotrljao zaprekama krcatim podom stana, bio sam uvjeren da me više niti jedna ‘neutralna’ utakmica neće moći toliko zapaliti.

A onda je Mbappé zagrijao warp jezgru. Igrala se tek deseta minuta, a čovjek je sa svoje polovice igrališta nanizao tri ili četiri igrača. Ostao mu je samo Rojo na dvadesetak metara od gola. Dojam je bio da nije smio imati izgleda, s barem pet metara zaostatka i pedeset-šezdeset metara suludog sprinta u mišićima! Što se dogodilo?

U deset metara prostora na dispoziciji pobrinuo se da čuvar izgleda kao da ga su mu za noge privezane dvije zatvorske kugle…

Što, ako ćemo otvoreno, i nije teško zamisliti. Posebno ako ćemo situaciju staviti u kontekst onoga kako se cijela momčad Argentine ponašala na kraju utakmica koje je gubila…

 Ako Neymar vrijedi 220 milijuna dolara, onda će Kylian samo zbog ove demonstracije tjelesne moći udeseterostručiti svoju “težinu” na tržištu. No, nemojmo se time previše zamarati, jer tko bi normalan takvog stvora više ikada pustio iz svojih redova?! Tu se praštaju i izvannastavne posjete postelji supruge klupskog predsjednika!

Mbappé je u tim sekundama razbio bočicu sa serumom za pseudo-taktičku dosadu kojom je utakmica trebala obilovati. Više od ičega, zatomio je nenadmašnu zvučnu kulisu koju su od samog početka konkvistadorski moćno nametnuli neprikosnoveni Argentinci.

Apsolutni, neospor(e)ni pobjednici Svjetskog prvenstva u kategoriji navijanja, bez obzira što je do kraja ostalo još more velikih utakmica. Ima li netko da se usudi tvrditi drukčije? Zaboga, pjevali su i parali zračni prostor kazanjske arene čak i u trenucima kada se sve činilo potpuno izgubljenim, u 90. minuti kod 2:4, orila se samo pjesma kravara s pampasa…

Gotovo na svakom Mundijalu, argentinski navijači isticali su se svojim vokalnim sposobnostima, uigranošću, brojnošću, melodioznošću i upornošću. Sve što krasi najbolje svjetske navijačke skupine, ali moj osobni dojam – a dijele ga tisuće ljudi – jest kako su ovog ljeta u Rusiji izbrisali vlastite arhetipe i izradili nove. Naprednije.

Povremeni francuski “Alleez, allez…” djelovao je poput komarca iz onog vica u kojem pokušava spolno općiti sa slonicom, a kadrovi navijača Trikolora koji proslavljaju majstorije za 2:2, 3:2 i 4:2 razgovarajući na mobitel ili sramežljivo cupkajući u mjestu bili su gotovo pa svetogrđe u kontekstu koji je dominirao eterom…

Usput, volio bih upoznati spomenutog majstora s mobilnim uređajem, popričati s njime, postaviti mu neka pitanja. Zadovoljiti iskonsku znatiželju u sebi. Potrudit ću se da u tome i uspijem, slijedi spamanje stotina francuskih foruma dok operacija kodnog imena “Lociraj, seciraj” ne urodi plodom…

Benjamin Pavard upravo je zabio pogodak koji se u mrežu na taj način može ugurati jednom u pet stotina pokušaja – u prijevodu, to je to što se tiče njegova života – a pristalice Francuske nisu bile nešto pretjerano impresionirane rotacijom, putanjom, prkosom gravitaciji i kutom pod kojim je udarac desnog beka pronašao put spasa za Deschampsovu družinu…

S druge strane – isključivo ugoda za neutralnog promatrača. Pjesma, proizašla iz ogromne boli, milovala je membranu bubnjića oba uha. Iako je samo nekoliko trenutaka ranije njihov ‘Mesija’ promašio čisti udarac na gol. Konačno je dočekao priliku pucati nesmetan prema vratima, valjda prvi put na cijelom Prvenstvu. Uz ishod koji je bio previše bolan za probaviti. Lopta se jedva dovukla do ruku Llorisa…

Osam puta na utakmici Telstar 18 je pronašao put do prostora unutar vratnica. Sedam od toga završio je u mreži, a jedini put kada nije udarac je izveo jedan od kandidata za najvećeg u povijesti. Najboljeg današnjice svakako…

Poraz u kojemu su Albicelestes primili četiri komada, a postigli tri, od čega nijedan nije postigao On, smatrat će se jednim od krucijalnih argumenata u osporavanju cijelog Leova nasljeđa.

Karijeru će zaključiti s osam eliminacijskih utakmica na Svjetskim prvenstvima i nula golova!

Neću vas daviti mišljenjem na tu temu, uostalom, jednoj srodnoj ovih dana namjeravam posvetiti poseban tekst, ali reći ću samo ovo – polako! Bez Messija Argentine ne bi bilo u Rusiji. Za početak…

Priča iz skupine, prolaz u posljednjim trenucima unatoč tome što su im za takav ishod ostavljane ne baš bajne šanse samo nekoliko dana prije toga, mirišao je na potpuni obrat u završnici SP-a. Dovraga, kome taj filmski rasplet (zaplet?) nije pao na pamet u 48. minuti kada je Mercado donio prvi od dva preokreta ove epske utakmice?!

A kad smo kod njega – dojma sam da se u posljednjim trenucima jedva suzdržavao da ne iščupa grkljan pomoćnom sucu iz Irana, koji srećom “ne razumije španjolski”, prema stručnoj opservaciji jednog hrvatskog sportskog komentatora.

I dok čovjek još donekle može shvatiti takvu emociju, naročito kada je pokazuje tip kojemu ni okorjeli zatvorenici u Lepoglavi ne bi voljeli okrenuti leđa u zatvorskoj ćeliji… Kako opravdati, iz kojeg kuta pokušati dočarati ‘veličanstvenost’ Nicolasa Otamendija minutu prije kraja utakmice?!

https://youtube.com/watch?v=_Q3dSvFwUns

Kao da ista stvar koju je napravio Raktiću nije bila dovoljna, ‘General‘ je morao još jednom napucati loptom čovjeka na zemlji. U trenutku kada je bilo važno što ranije ponovno doći do posjeda, on je složio kavgu na sredini igrališta i pobrinuo se da njegovoj selekciji oduzme pravo na barem još jedan pokušaj ubačaja u šesnaesterac. Iz jednog takvog i pao je sedmi gol, Agüerov…

Štoriju o argentinskoj gluposti teško je ne zaključiti Jorgeom Sampaolijem, koji je i u ovoj utakmici odlučio ne započeti s mrcinama kao što su Agüero, Dybala i Higuain! Jer, znate, ne mogu ‘ovo’ i ne mogu ‘ono’.

Pritom je valjda manje važno ono što mogu i da ponekad nije potrebno tražiti filozofiju gdje je nema.

Ako ne ide baš nikako drukčije, probaš sa svim najboljima koje imaš…

No, da je Sampaoli bio i zericu drukčiji, tko zna bismo li od Argentine na ovom Mundijalu dobili toliko ‘mesa’ za okretanje na tavici. I ovakvu nezaboravnu utakmicu, a drugi krug tek je počeo…