Dok se hrvatski rukometaši pripremaju za Svjetsko prvenstvo kojemu su jedni od domaćina, u punom pogonu su i pripreme jedinog hrvatskog sudačkog dvojca na tom turniru. Ante Mikelić i Petar Parađina, dugogodišnji prijatelji iz Solina, s nestrpljenjem iščekuju vrhunac dosadašnjeg dijela karijere.

Sada već davne 2010. godine Ante Mikelić i Petar Parađina, tada još tinejdžeri, igrali su rukomet za Solin. Nisu ista generacija – Mikelić je dvije godine stariji – ali ih je spojila ljubav prema istom sportu.

Sudbina je htjela da u gotovo isto vrijeme odustanu od igračke karijere. Točnije, Mikeliću (32) se dogodila teška ozljeda skočnog zgloba.

“Da sam bio uporniji, mogao sam se vratiti“, priznat će Mikelić.

Dva mjeseca kasnije i Parađina (30) je odustao, ali je onda napravio potez života. Saznao je da se u Splitu otvorio tečaj za suce, nagovorio kolegu Antu i tako su njih dvojica krenuli.

Gotovo 15 godina i preko 2000 odsuđenih utakmica kasnije dotaknuli su nebo. Ili da budemo precizni, dotaknut će ga od 14. siječnja do 2. veljače 2025. na Svjetskom prvenstvu u Danskoj, Norveškoj i Hrvatskoj. Mikelić i Parađina imaju čast biti jedini hrvatski suci na tom turniru.

U razgovoru za Sport Klub otkrili su nam gdje će suditi u prvom krugu natjecanja, čime se bave izvan rukometa, zašto im je avantura u Banja Luci jedna od najupečatljivijih u sudačkoj karijeri, zašto je teže suditi u Trilju ili Opuzenu nego u Ligi prvaka, je li lakše dijeliti pravdu muškarcima ili ženama te može li se živjeti samo od suđenja.

Jeste li nervozni, ima li treme, kako teku pripreme?

Mikelić: “Sve su pripreme i testovi odrađeni. Odradili smo taj čuveni ‘beep test’ i nekakvo ispitivanje kao u autoškoli, s 30-ak pitanja koja su sastavili stručnjaci i psiholozi. Preko 80 posto je potrebno za prolaz, riješili smo to.”

Zna li se u kojoj ćete grupi ili državi suditi?

Mikelić: “Mi ćemo biti u danskom Herningu u prvom krugu (op.a. skupine A i B). Nakon toga ćemo vidjeti. Pretežito su svi balkanski parovi gore, na sjeveru, jer ne smijete suditi u grupi gdje je reprezentacija vaše zemlje ni u grupi s kojom se ta reprezentacija križa u drugom krugu. Također, ne smije se suditi reprezentacijama s istog govornog područja.”

Kako ste reagirali kad ste saznali da ste nominirani?

Mikelić: “Bilo je to 14. studenoga, tada je postalo službeno. Vjerojatno još nismo ni svjesni toga, možda i nećemo biti dok ne dođemo tamo. Ove godine sudili smo na Svjetskom prvenstvu U20 u Sjevernoj Makedoniji, a lani na SP-u U21 u Njemačkoj i Grčkoj, ali ovo je ipak vrhunac. Hrvatska je ostala na samo dva EHF para i dva IHF para. Pretpostavljali smo da će jedan od naša dva para ići na SP jer smo domaćini. Tiho smo se nadali da ćemo to biti mi, a kad smo saznali, htjeli smo svima reći, no morali smo se strpjeti do službene objave.”

Pretpostavljamo da ste već počeli s pripremama za te utakmice?

Parađina: “Postoji skauting. U IHF-u imamo ljude koji rade statističku analizu i isječke za igrače. Postoje materijali, a i pripremne utakmice uoči prvenstva. Kad dobiješ nominaciju, analiziraš te momčadi koje igraju, iako s time ne treba pretjerivati jer može biti kontraproduktivno. Svaka je utakmica nova i drukčija, svaka ima drukčiju težinu, ali generalno je dobro znati kome sudiš. Nama sucima na raspolaganju je i psiholog koji dobro dođe jer nije lako suditi pod stresom i pritiskom.”

Kakav vas glas prati kao sudački par, puštate li jaču igru i kontakt?

Mikelić: “Volimo ‘mušku’ igru, s više kontakta.”

Parađina: “Uvijek se neki novi trendovi stvaraju i treba ih pratiti. U zadnje vrijeme smjernice su takve da se pušta malo čvršća igra, ne sude lagani sedmerci i pazi na simuliranja. Današnji šef sudačke komisije dopušta individualnost unutar određenog kalupa.”

Hoće li biti kakvih novih smjernica i promjena pravila za SP?

Parađina: “Neće biti posebnih promjena. Eventualno nekih tehničkih promjena, ali u samoj igri neće biti novosti jer posljednje promjene dogodile su se uoči Olimpijskih igara u Parizu ove godine, prvenstveno oko pasiva.”

Iz prvenstva u prvenstvo uvijek se dosta priča o sucima, zašto je to tako?

Mikelić: “Sudac u prosjeku ima oko 200 odluka na utakmici. Neminovno je da će negdje pogriješiti. U rukometu je dosta sivih zona, poanta je te zone izbalansirati da budu 50-50 i da se slične situacije na obje strane sviraju jednako. To je naglasak otkako je došao novi šef sudaca.”

Parađina: “Treba gledati sebe, a ne suce. Suci će griješiti, ali ako kao trener ili igrač izgubiš fokus sa sebe i gledaš samo suce, izgubit ćeš utakmicu sigurno.”

Idemo vas malo pobliže upoznati. Odakle ste, otkad ste u rukometu i čime se bavite osim suđenjem?

Mikelić: “Rukometom se bavim cijeli život. Igrao sam u RK Solin, u tom gradu i živim, točnije u mjestu Sveti Kajo. Sudac sam od 2010. godine. Imam OPG i malu obiteljsku konobu. I kolega i ja smo potpuno neovisni o rukometu jer zna se da se samo od suđenja u ovom sportu ne može živjeti. To gledamo kao plaćeni hobi. Nije nekad ni lako. Evo, lani smo preko 100 dana bili odsutni od kuće. Zna biti naporno, ali isto tako i hrani ego kad dobiješ jake utakmice i priznanja. Najveća su bogatstva upoznavanje novih ljudi i putovanja. Samo ove godine bili smo u Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu te imali 7-8 nominacija po Europi. Iako, iskreno ni ne vidimo mnogo od tih gradova. Uglavnom smo samo na relaciji aerodrom-hotel-dvorana.”

Parađina: “Poput Ante, i ja sam igrao rukomet u Solinu. Moje mjesto su Gašpini. A onda smo 2010. krenuli suditi. Krenuli smo od najnižih liga djece, pa treći rang, drugi i prvi, pa europski projekt mladih sudaca, ulazak u Premijer ligu i na kraju IHF. Prije tri godine preselio sam iz Solina u Marinu (op.a. kod Trogira). Ondje živim sa suprugom. Radim kao turistički vodič u agenciji. Obojica imamo poslove koji nam omogućavaju duža izbivanja, a to je jako važno.”

Budući da ste prošli sve i svašta, gdje vam je bilo najživopisnije suditi?

Parađina: “Prije par godina imali smo Banja Luku. Mi iz Hrvatske sudili smo u Republici Srpskoj, a igrao je klub s Kosova. Teška romantika, haha. Na kraju je sve prošlo u redu, Bogu hvala, ali ne znam gdje je bila pamet onome tko nas je delegirao za tu utakmicu.”

Jesu li vas negdje naganjali igrači ili navijači, roditelji…?

Mikelić: “Haha, nisu nas naganjali nikad. Ti neki lokalni derbiji uvijek su živopisni. Tipa Kamičak iz Sinja i Trilj. Teže mi je suditi u Hrvatskoj nego bilo gdje u Europi. Lakše bih sudio Ligu prvaka nego u Sinju, Trilju ili Opuzenu. Ako takve terene ne prođeš, ne možeš biti sudac.”

Parađina: “Nama je najlakše kad odemo iz Dalmacije. Najveći je problem neutralnost koja se pokušava graditi, a to ljudi ne mogu shvatiti.”

Mikelić: “Ljudi na našim prostorima još uvijek ne prihvaćaju da dolaze drugi ljudi koji nisu ovisni o rukometu i da su sada neka druga vremena. U Hrvatskoj je nažalost i malo sudaca. Samo prošle godine imali smo 9700 službenih utakmica u našoj zemlji, a nemamo niti 100 sudačkih parova.”

Kome ste od većih momčadi i igrača sudili po Europi?

Mikelić: “Nedavno smo sudili Francuska – Švedska u Orleansu (op.a. EHF Euro kup). Remili, Gottfridsson, Palicka… Ali, to su sve normalni ljudi tako da uopće nisi pod dojmom kome sudiš. Dobili smo i pripremnu utakmicu Njemačka – Brazil 9. siječnja sljedeće godine.”

Parađina: “Duvnjak nije slučajno naš kapetan. Baš je lider, pozitivac, zato ga ljudi i vole. Karačić je također uvijek bio korektan i super.”

Mikelić: “Nismo imali loša iskustva s igračima. Sve se to može iskomunicirati. Ako nema jezične barijere, nije problem. Služimo se engleskim jezikom, svi ga razumiju.”

Je li lakše suditi muškarcima ili ženama?

Mikelić: “Muškima je lakše. Fizički su jači, moraš donositi manje odluka. Neki kontakt koji je kod muških ništa, kod žena je ozbiljan faul.”

Parađina: “Drukčiji je emotivni naboj, komunikacija je drukčija. Na muškoj utakmici manje se umoriš.”

Koji su vam krajnji ciljevi u sudačkoj karijeri?

Mikelić: “Svima su cilj Olimpijske igre, tako i nama. Od prvog dana kad smo osjetili da smo dobri, rekli smo da je to naš najveći cilj. Cijela nam karijera ide nekako usporeno, ali ide svojim tokom.”

A Liga prvaka?

Parađina: “Kroz godinu dana trebali bismo početi i tu suditi. Ima i starijih kolega, pa moramo čekati. Sudili smo Europski kup, Europsku ligu, vjerujem da ćemo krenuti s Ligom prvakinja.”