Vlado Šola nekoć je ulijevao strah u krv našim protivnicima. Crvena ili plava mrlja (ovisno o Vladinom raspoloženju) između vratnica hrvatskog gola značila je samo jedno - protivničkim šuterima neće biti lako! No, Hrvatska već godinama nema pravog vratara, a Šola nam je pokušao odgovoriti zašto.

Nevoljko je pristao komentirati cijeli turnir, na prvotno pitanje Šola je replicirao:

“Ma jao, ne da mi se ništa komentirati. Što da vam kažem, a da već nije rečeno i nije napisano…”, odvratio je Vlado, pa nakon kratke pauze sam krenuo opisivati i čuditi se jednoj situaciji s naše posljednje utakmice… Kako se ono kaže – ‘Teško žabu natjerati u vodu .

Tu sam uočio svoju priliku i brže-bolje navalio s novim pitanjima.

Što općenito kažete na dvoboj s Crnom Gorom? 

“Teško je reći nešto pametno. Utakmica je s naše strane bila loše odigrana, s crnogorske pak strane izvrsno odigrana, to je reprezentacija s malim kadrom, ali bili su strahovito fanatični i time su nadoknadili kadrovske slabosti. Simić je branio fantastično i bio je prevaga, no to nije nikakvo iznenađenje, on je i inače odličan golman.”

Već dugi niz godina unazad ponavljamo istu priču – onu u kojoj Hrvatska jednostavno nema vratare vrhunske klase. Kritiziramo li ih previše, zašto ih nema, u čemu je problem na toj poziciji? 

“Mi smo općenito takvi da kada izgubimo, previše kritiziramo, a kad pobijedimo, izazivamo euforiju do neba, nemamo sredinu i tu treba biti malo realniji. Golmani su isto dio tog trenda, posebice jer su u toj nezahvalnoj ulozi, ne samo u rukometu već u svakom sportu, da se njihove greške najviše stavljaju pod povećalo u slučaju lošeg rezultata. U čemu je problem? Pa trebamo biti realni i sagledati činjenice. Činjenice su postotci, a postotci sve otkrivaju. Ne možeš biti dobar ako imaš 20% obrana, dobar si ako si iznad 35% pa nadalje. Naši postoci u zadnjih nekoliko godina nažalost govore sve o tome…”

Jesu li po vašem mišljenju u reprezentaciji na ovom EURU bili svi koji su zaslužili biti?

“To nije na meni da komentiram, što ja mislim nije važno jer izbornik je s igračima svakodnevno u kontaktu, on ima svoju viziju i svoje ideje i radi na njima, tako da bi moj komentar na sve skupa bio neumjesan. Nažalost, treba stvarno reći kako nas je korona dovela u situaciju da smo u četiri utakmice na turniru promijenili 30 igrača što je apsolutna ludost. Nas je pogodilo valjda najviše od svih na turniru, to ne smije biti opravdanje za sve, ali sigurno nam je jako otežalo..”

Tko je favorit do kraja turnira? 

“Za mene su prvi favoriti Danci, dovoljno mlada ekipa, a opet nisu napravili naglu smjenu generacija, imaju nekoliko lidera koji su tu već dugi niz godina i mislim da su oni iznad svih. Tu su naravno, vječno neugodni Francuzi, ali i Španjolci. Tu bih se zaustavio, te tri ekipe su po meni favoriti.”

Je li Hrvatska bolja od ovoga ili ovo postaje naša realnost?

“Mi smo sigurno bolji od ovoga i onoga što smo pokazali u Egiptu. I drugi se dižu, gledajte jedne Nizozemce koji su do jučer bili rukometni anonimci, a evo sad igraju odličan rukomet, Crnogorci su me ugodno iznenadili. Možda smo zagazili u neki prosjek, ali još uvijek pripadamo u gornji dom europskog rukometa, a i kažem, uvijek treba uzeti u obzir da se ravnoteža u reprezentativnom rukometu uvijek mijenja i da ne možemo konstantno biti apsolutni vrh. Mnogo se stvari dogodilo u pet godina.. Smjena generacija, smjena izbornika, promjena ekipe, i sad oni koji su u vrhu skladu sa svojim ciljevima i planovima moraju vidjeti kako dalje. Plana mora biti, ako je strategija tog plana biti jak za Olimpijske igre u Parizu i SP U Hrvatskoj, onda se ovo može istrpiti, ali ako je strategija nešto drukčija, onda ovo ne valja i nešto treba iz korijena mijenjati.”