Kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, Domagoj Duvnjak (36), ozlijedio je list u utakmici protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu i neće moći nastaviti natjecanje, a vjerojatno je i ovo kraj njegove reprezentativne karijere.
Duvnjak je u osmoj minuti izašao iz igre zbog bolova, a magnetska rezonancija potvrdila je rupturu lista. Izbornik Dagur Sigurdsson pozvao je Igora Karačića da se pridruži reprezentaciji, a Duvnjakov oporavak do kraja turnira smatra se praktički nemogućim.
Uoči prvenstva, njegovu veličanstvenu karijeru su za Sportklub komentirali Velimir Petković, Veselin Vujović, Blaženko Lacković, Nenad Kljaić, Lino Červar i Vladimir Canjuga.
Kako vam se čini njegova igračka karijera na klupskoj i reprezentativnoj razini?
Petković: Mislim da je njegova karijera zaista dobro vođena i planirana. Kao mlad igrač i jedan od najvećih europskih talenata došao je u jedan veliki njemački klub. Imao je izuzetan razvoj i radio je sa velikim igračima. Pomoglo mu je da se razvije u pravom smjeru i to ga je dovelo da bude jedan od najboljih europskih igrača. Sigurno se razvio u jednog od najboljih igrača u svoje vrijeme.
Vujović: On je malo zakačio u generaciju Balića i Metličića. Tu su imali sjajne rezultate, a kasnije nije imao kvalitetu koja je slična njegovoj generaciji i onoj prethodnoj. Na tom dijelu ostao je uskraćen za neke bolje rezultate, koje sigurno zaslužuje kao igrač. Iako, ovako je jako i puno napravio. Međutim, na zadnjih nekoliko natjecanja kao kapetan i predvodnik drugog vala nije ostvario ono što je javnost očekivala. To ne umanjuje njegovu kvalitetu i ono što daje za reprezentaciju. Da je bilo više takvih kao on, Hrvatska bi imala više najsjajnijih medalja.
Lacković: Fantastično. To je sam vrh rukometa. Počevši od dolaska u Hamburg do odlaska u Kiel. Mislim da je sve krenulo sa medaljom u Norveškoj i da se nametnuo u pravog vođu. Sada je kapetan reprezentacije i Kiela. To znači da ima osobine vođe i da je strastven igrač. Svi znamo da je ljudina od čovjeka i to je sve skupa fantastičan paket. Ono što bih mu želio je zlato za kraj. Ako ne bude zlato, može biti jako ponosan. Njegovi uspjesi su sam vrh veličanstvenog sporta.
Kljaić: Sigurno je da je jedan od najkvalitetnijih igrača na svijetu. Dokaz tome jest da je toliko godina ostao u Kielu i da je kapetan kluba.
Červar: Vrlo uspješna. On je zaista jedan primjer. Uvijek sam smatrao da ispunjava moje kriterije i inzistirao da nije dovoljno biti dobar rukometaš. Prije svega, moraš biti čovjek. On je stvarno veliki čovjek i iznimno dobro odgojen. Tata mu je bio trener te mogu reći da je jako i puno zadužio reprezentaciju. On je bio pozitivan primjer za ostale na koje je utjecao. Ne vikom, ali suigrači su ga cijenili. To je veliki kompliment za njega, koji je bez nekog naročitog isticanja ušao u autoritet. Kod mene bilo je jako važno da je branio tim. On se uvijek žrtvovao za interese tima i bio je pravi kapetan.
Canjuga: Sigurno ga možemo svrstati uz rame najvećih rukometaša naše povijesti poput Balića i Ćavara. Imao je izuzetno dugu reprezentativnu karijeru i karijeru u Bundesligi. Već sam spomenuo da je vrlo rano počeo nastupati, a karijera traje sa 36 godina. Igra izvanredno u obrani i jedan je od najboljih u 5-1. Da ne govorim o napadu i tu je jedan od daleko najlucidnijih srednjih vanjskih igrača. Imao je brilijantnu karijeru u obrambenom i napadačkom smislu, a prije svega bio je karakter.
Po vama, koji bi bio na vječnoj ljestvici hrvatskih rukometaša?
Petković: Nisam pobornik baš takvog izbora, ali u generaciji najboljih hrvatskih igrača bio bi među prva dva.
Vujović: To je stvarno komplicirano pitanje i teško je odgovoriti, ali Duvnjak bi sa Balićem, Ćavarom, Lackovićem, Metličićem ili Vorijem sigurno dijelio prvo mjesto.
Lacković: To je nezahvalno pitanje. Ja nikada nisam imao ljestvicu najboljih, ali imao sam toliko dobrih, kvalitetnih i svjetskih igrača. Dule je vrh svega toga te jedan kompletni paket kvalitete, odricanja, rada, strasti i talenta. On je u vrhu onih najboljih.
Kljaić: Sigurno u samom vrhu, ali ne volim takve ljestvice.
Červar: Ne volim takva pitanja jer to je uspoređivanje. Kao trener nikada se s nikim nisam uspoređivao. Bio bih nepravedan jer uvijek sam zastupao tezu da nitko nije iznad tima. On sigurno spada u red naših vrhunskih igrača, koji su dali sve za reprezentaciju. Veliki čovjek i igrač.
Canjuga: Svrstao bih ga između Balića i Ćavara, koji su bili najbolji.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!