Nakon imenovanja Igora Vorija za novog trenera jasno je da su u rukometnom klubu PPD Zagreb označili novi početak.

PIŠE: Ivan Blažević

U konkurenciji su bila brojna imena. Veselin Vujović sve je šokirao kad je nakon podizanja forme hrvatskog prvaka u nešto manje od devet mjeseci koliko je proveo u klubu odlučio podnijeti ostavku iz privatnih razloga. Kandidata za njegovog nasljednika bilo je mnogo – od prekaljenih stručnjaka poput Irfana Smajlagića, Ivice Obrvana i Nenada Kljajića, preko mladog ali itekako uspješnog Hrvoja Horvata pa do potpunih ‘rookieja’ poput Igora Vorija.

Na opće iznenađenje mnogih, ovaj potonji na kraju će dobiti ovu uzbudljivu, ali itekako izazovnu odgovornost i svojevrsno veliko breme.

Apsolutni velikan hrvatskog rukometa, čovjek koji je s reprezentacijom osvojio čak devet velikih medalja, koji je igrao u velikanima poput Barcelone, Hamburga, PSG-a, koji u svojim vitrinama ima titule hrvatskog, njemačkog, francuskog prvaka, ali i titulu prvaka Europe (Hamburg 2013.), sada će se suočiti s vjerojatno najvećim izazovom u karijeri.

Igor Vori u čak je četiri navrata nosio dres PPD Zagreba, u njemu je i završio karijeru prije dvije godine, pa je nekako bilo logično očekivati da će ga put prije ili kasnije, odluči li se za trenerski zanat, odvesti na klupu njegova omiljena kluba. Ipak, mora se priznati da se to dogodilo možda ranije no što smo očekivali.

Vori trenerskog iskustva nema, praktički nikakvog. Jedino iskustvo približno tomu skupio je na klupi hrvatske rukometne reprezentacije, u kojoj još uvijek obnaša dužnost direktora. U moru službenih titula i zanimanja koje jedna sportska organizacija može imati, prilično je nejasno koja je točno Vorijeva dužnost na toj poziciji, no ono što znamo jest da je redovito prisustvovao okupljanjima hrvatske reprezentacije, šetkaraujući za vrijeme treninga u sportskoj trenirci među igračima i dijeleći svoje savjete. Dakle, odavao je imidž čovjeka za kojeg bi malotko pomislio da je neki tamo ‘direktor’. Nesumnjivo je i ondje naučio osnove trenerskog posla, pa gotovo sigurno i mnogo više od samih osnova. Na kraju krajeva, bio je uz Červara, čovjeka koji je Hrvatsku vodio u sedam finala!

Sezona PPD Zagreba bila je za zaborav – u Europi im ionako nije išlo, a pandemija koronavirusa ostavila ih je bez ijedne titule, pa su tako i prvi put od osamostaljenja ostali bez naslova nacionalnog prvaka. Kao i svaki klub, i Zagreb je zasigurno financijski oštećen iz spomenutih razloga, a ne zaboravimo kako je usred pandemije hrvatsku prijestolnicu pogodio i razorni potres. Kako je šteta ogromna, nema sumnje da će ovaj rukometni klub to itekako osjetiti, jer grad Zagreb je jedan od najvećih sponzora kluba, a sanacija štete širom grada sigurno će odsjeći dio klupskog budžeta.

Što će biti s pojačanjima, još uvijek nitko nije siguran. Vujović je za sljedeću sezonu dogovorio dolazak Senjamina Burića i Žige Mlakara, no teško je reći hoće li klub s obzirom na situaciju uspjeti ispoštivati dogovorene uvjete, kao i hoće li se svi igrači koji su pod ugovorom zadržati u klubu. Određenih rezanja će sigurno biti, a kako će se to odraziti na sveukupnu situaciju, vrijeme će pokazati.

Jedno je sigurno – ova odluka klupske Uprave označava ‘ground zero’, novi početak, kako za klub, tako i za Igora Vorija, kojem je na ovaj način iskazan ogroman respekt, kojem je ovako pokazano koliko je kroz godine zadužio PPD Zagreb, i koliko ga rukometna obitelj predvođena gospodinom Gobcem poštuje. Vori je definitivno persona kojoj ne nedostaje iskustva i karakternih crta, a uspije li barem dio toga prenijeti u trenersku karijeru, PPD ne mora brinuti. Dakako, uz poštenu dozu realnih očekivanja (!) i dakako, još više strpljenja.