Nikad ga nisam gledao u izravnom prijenosu, vidio sam utakmice, isječke, dokumentarce, bio je uistinu poseban. Nekako, postoji zapravo svojevrsni konsenzus da je Pele najbolje što se nogometu ikada dogodilo

Kako sam sve stariji, tako se, što se sporta tiče sve bolje sjećam događaja iz djetinjstva, nego jučerašnjih utakmica. U mojoj kući se umjesto Crvenkapice pričalo o nogometu. Tri stvari sam najviše zapamtio. Prva je: Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Vukas, Bobek, Mitić i Zebec.

“To je najbolja momčad koju sam ikada gledao” – govorio bi mi otac, koji je tu veliku momčad počeo pratiti od 10 godine, pa sve tamo do 20.

Druga priča je bila ona o Stjepanu Lamzi, nenadmašnom Dinamovom virtuozu, dribleru, nogometašu koji je vođe Zebecovom rukom odveo Dinamo do najvećeg uspjeha.

Treća se zove Edson Arantes do Nascimento, ili jednostavno Pele.

“Nitko nikada neće nadmašiti nogomet kakav je igrao Pele – zaključio je otac svoju nogometnu litaniju.

Nisam imao tu mogućnost vidjeti Pelea u njegovom vremenu, što mi svakako oduzima dio vjerodostojnosti u svaku napisanu riječ. Vodit ću se ovdje ipak malo i mitologijom, od koje se ne može u ovom slučaju pobjeći. Često sam o Peleu pričao i sa starijim kolegama, s Miroslavom Redeom, koji će reći da je Štef Bobek bio najbolji nogometaš koji je ikada kročio na ove prostore. Naravno, svatko će mu se podsmjehnuti kada se spomene Luka Modrić, Zlatna lopta i nogometaš koji je naš suvremenik. Tako će meni Maradona, kasnije pravi Ronaldo, Messi i mnogi drugi igrači biti ipak puno bliži od Pelea.

On je za samo 18 mjeseci od kadeta i juniora došao do statusa najboljeg igrača Santosa, koji je tada bio kao što je to danas Real Madrid. Sa 16 je postigao prvi gol za Brazil, sa 17 je bio najbolji igrač SP-a u Švedskoj ’58., gdje je u tri posljednje utakmice postigao šest golova. Tri puta je osvajao SP, vjerojatno bi i četvrti da nije bio ozlijeđen 1966. u Engleskoj, kada su suci dopustili da bugarski nogometaši toliko puta naprave prekršaj nad famoznim Brazilcem, a Portugalci su ga u sljedećoj definitivno ozlijedili da nije mogao nastaviti prvenstvo.

I prije legendarnog Brazilca bilo je velikih nogometaša, sjajnih generacija, Alfredo di Stefano, Ferenc Puškaš, Raymond Kopa, bilo je tih tada već mitskih igrača, ali onaj oxford Edson Arantes do Nascimento na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 1958., nešto je što do tada nije viđeno. Taj potez Pelea i kasnije “Božja ruka” Diega Armanda Maradone nešto je što će zauvijek biti dio igre, baš kao i njegova pravila, godine, tradicija. To je Pele izveo kada je imao 18 godina. Sve nakon toga je zapravo povijest u kojoj je Pele, budimo iskreni zapravo postao zamjenica za riječ nogomet. Postao je sastavni dio svakog opisivanja lijepog, a ono što je i dalje fascinantno, s koljena na koljeno se prenosi ta rečenica – nitko nogomet nije igrao kao Pele.

Naravno, da je u to ponekad i teško povjerovati, ali nedvojbeno će Pele ostati jedan od najsnažnijih stupova ove igre, svojevrstan totem oko kojeg ćemo se vječno okupljati i postavljati to vječno pitanje. Ono je najčešće glasilo Pele i Maradona? Na radost nogometa