Ako gledamo reprezentaciju, nedvojbeno je svjetski nogometni autoritet. Slovenija i Srbija su čekale 24 godine da vide Euro, a Vatreni su 13 puta izborili veliki turnir.

Zlatko Dalić, najuspješniji izbornik u povijesti jedne velike reprezentacije nakon novog slavlja ima jedan zadatak: prvo što mora učiniti je to da Antu Budimira odvede na najskuplju večeru. To bi trebao napraviti zbog toga što je Ante Budimir postigao gol vrijedan Eura, ali ponajprije zbog toga što je i kad izbornik nije bio u pravu, on je ostao gospodin.

Nakon broncu u Kataru Ante Budimir nije bio niti na mapi. Posljednju je utakmicu odigrao protiv Brazila, a nakon toga Zlatko Dalić je jednostavno zaklopio to poglavlje.

No Budimir, vrijedan i poslušan nastavio je dobro raditi, španjolski navijači i novinari su se čudili zašto napadača Osasune nema u kadru. No, Dalić je vjerovao u Musu, Livaju s kojim je polupao lončiće i izgubio kontakt, izgubio je Petkovića, Kramarića (u listopadu), Oršića… No, niti nakon svega Budimir nije bio na popisu.

Zakomplicirali smo si život, Dalić je došao pred zid i poziv je morao otići u Pamplonu. I baš nam je drago što je gol postigao Budimir, koji je na taj način uvjerio izbornika da je bio u krivu. No, srećom Ante Budimir je sportaš kakvog bi samo mogli poželjeti. Govorio je na terenu, a njegov gol će svakako ostati upisan u HNS-ovom almanahu. Kao velik i poseban.

Dalić se poigravao sa živcima hrvatskih navijača, ali na kraju je ipak isplivao, pomogli su i Velšani i Turci, te naše dvije solidne utakmice i ipak nedorasli suparnici. Ono što je važno za apostrofirati – ovo je bila najlakša skupina u povijesti kvalifikacija i neuspjeh bi nedvojbeno bio debakl.

U trenucima kada su se još uvijek na tribinama Maksimira slavilo uz hrvatske pjesme, Luka Modrić u katakombama maksimirske ruševine poslao znakovitu poruku.

“Ima dosta stvari koje treba ispraviti i gdje možemo bolje. Nisam zadovoljan s dosta stvari, ali vjerujem kad se vrate neki igrači koji nam fale, prvo Kovačić i Perišić, nadam se da će se spremiti za Euro i da će biti bolje.”

Ne sjećam se trenutka kada je Luka Modrić bio kritičan prema reprezentaciji koju vodi već godinama. Javno je progovorio da momčad nije u dobrom stanju, vapi za nekim igračima bez kojih on zapravo ne može, nije se sakrio iza turbulentnih kvalifikacija već na neki način i propitkivao izborničku ulogu na ovom putu.

Unatoč svim problemima “mačka sa 109 života” – Zlatko Dalić vodit će Hrvatsku na četvrtom velikom natjecanju. Nema dvojbe da će to biti posljednji ples Luke Modrića, a sto posto sam siguran da će to biti i zadnji turnir za trenera koji nas je vodio šest godina, koji je zahvaljujući velikom Luki Modriću i mnogim sjajnim nogometašima ispisao najveće poglavlje u našoj nogometnoj povijesti.

Ako gledamo reprezentaciju nedvojbeno svjetski nogometni autoritet. Slovenija i Srbija su čekale 24 godine na vide Euro, Vatreni su 13 puta izborili veliki turnir. Hrvatska je balkanski div. Reprezentacija koja zaslužuje svaku počast, ozbiljan film i seriju. Jer to što je Hrvatska učinila od 1990. godine, bez ozbiljnog europskog kluba, s najgorom infrastrukturom na kugli zemaljskoj, s problematičnim domaćin natjecanjem, graniči s najvećim svjetskim čudima.

Ali, uvijek ću se vratiti na obične ljude, trenere animatore, sve one sportske radnike koji su održali amaterski sport, koji su pronalazili Modriće, Oliće, Mandžukiće, koji su izašli na pravi put. Put nestvarnih postignuća.