Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
UEFA Conference League
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
Hajduk je promijenio i 48. trenera od 2005. godine, one u kojoj su posljednji put slavili naslov prvaka. Igrokaz koji su sinoć oko 21 sat, kao i danas u 11 ujutro predstavili svojim navijačima opet je pokazao da Hajduk kao društvo više podsjeća na legendarni „Monty Python“ nego na ozbiljan klub žedan titula i vraćanja statusa nogometnog velikana.
Zašto je Leko uopće došao?
U kronologiji sportske politike oko trenerske pozicije u posljednjih godinu dana, jasno se vidi da Hajduk i dalje nije „ozbiljan“ klub, već kult kojeg pokreću nezdrave emocije i toksičnost sredine Splita i okolice.
Lukša Jakobušić sjajan je govornik, a usudio bih se reći i sjajan predsjednik. Ipak, neki njegovi potezi potpuno su neshvatljivi, čak i licemjerni. Došao je u klub, odmah predstavio ultra nerealni sedmogodišnji plan u kojem bi se trebala čak igrati i skupina Lige prvaka. Pričao je da je Hajduk nikad stabilniji, nikad veći i jači i možda je u pravu. Brojke govore da je u pravu, a ključna riječ predsjednika uvijek je bila „Kontinuitet“.
VEZANA VIJEST
Ipak, kontinuitet je odmah doveden u pitanje kad je u čudnim uvjetima smijenjen Litavac Valdas Dambrauskas. Jakobušić je između ostalog razlog otkaza našao i u porazu u revijalnom Superkupu kojeg je predsjednik tada prikazao kao bitan trofej. Ok, Dambrauskas je tada čini se izgubio „svlačionicu“, a umjesto njega postavljen je mladi, moderan trener iz dalmatinskog bazena, Mislav Karoglan.
Karoglan je tada bio čudan izbor, anonimni trener bez iskustva koji je bačen u vatru, a takvi često budu „brzo potrošeni“. Ipak, naslijedio je složenu Dambrauskasovu momčad i snašao se jako dobro, 12 utakmica, osam pobjeda i četiri remija. Onda se dogodila još jedna tragikomična situacija, Karoglan je „smijenjen“ kao jedini ili jedan od rijetkih trenera u povijesti nogometa koji nije imao niti jedan poraz. Doveden je trener s ozbiljnim CV-om, trener koji je ujedno i legenda kluba, Ivan Leko pa je odlazak Karoglana ipak nekako prošao ispod radara, a kasnije se Jakobušić izvlačio da Karoglan ne bi otišao da nije imao zdravstvenih problema. Za mene je to pucanj u prazno, Jakobušić je godinama htio Leku, a mladog Karoglana jednostavno je žrtvovao kada mu se pružila prilika da to umota u logičan potez.
Zašto je Leko onda potjeran?
Prije nego krenem o razlozima smjene i dam mišljenje o svemu tome, treba reći ključne i zabrinjavajuće činjenice. Jakobušić je „All in“ potezom doveo Leku, maknuo „nedoraslog“ Karoglana i preuzeo je za to potpunu odgovornost. 10 mjeseci nakon toga, Jakobušić je istog tog Leku smijenio iako je samo dva boda od prvog mjesta, a na njegovo mjesto opet je vratio „nedoraslog“ Karoglana.
Jakobušić je tu pokazao licemjerje jer je ipak trebao poštovati taj moćni kontinuitet, morao se napokon netko istrpiti, netko tko je ipak dvaput u sezoni pobijedio Dinamo i tko je još uvijek na samom vrhu. To se nije dogodilo, Jakobušić je opet smijenio trenera, a vratio je onog kojeg se tako lako riješio prije samo 10 mjeseci. Hajduk je tako pokazao da se po stoti put vrti u krug, a Jakobušić i Nikoličius ipak nisu preuzeli odgovornost da odu s Lekom u kojeg su se kleli i s kojim su išli „All in“.
Vratimo se na Leku, čim je došao vidjelo se da to neće ići samo tako jednostavno i da mu u Hajduku neće cvjetati ruže. U svom tekstu početkom godine kojem sam posvetio Lekinom debiju, predvidio sam da će Leko završiti kao i njegov uspješni vršnjak, Igor Tudor. Tako je na kraju i bilo, Leko je unatoč tome što ga se čekalo i što je obećavao, ipak pokazao da nije kvalitetan, odnosno možda je bolje reći nije sposoban napraviti od Hajduka pobjedničku momčad.
VEZANA VIJEST
Bijeli su s Lekom igrali vrlo često, a pogotovo sada na kraju ispod svake razine. Hajduk je najskuplji, vjerojatno i najkvalitetniji u aktualnom stoljeću, naslov je praktički nešto što se mora dogoditi. Sve je posloženo, dovelo se igrače koje je Leko htio, Dinamo ne može dobiti baš nikoga, a Hajduk s Lekom to nije mogao i nije znao iskoristiti.
13 golova u 11 kola, 4 teška poraza, problemi u svlačionici, loša forma Marka Livaje i zaista očajna i sramotna igra ispod razine ovog Hajduka. To je ono što je presudilo Leki i mišljenje sam već odavno da jednostavno nije dovoljno dobar da vodi ovaj Hajduk. Kako je to moguće i zašto Leko nije uspio unatoč lijepim trenerskim uspjesima u prošlosti, teško je nagađati. Jesu li mu igrači okrenuli leđa, je li Leko samo nedovoljno dobar, je li on zapravo odličan, a igrači nespremni i potpuni krivci, pitanja će ostati i dalje. Jedno je ipak sigurno, Hajduk ne igra Europu, opet se mijenjaju treneri kao na traci, ne preuzima se odgovornost, Hajduk ne zna što radi i često se sve vodi kao na Football Menageru.
Zašto Karoglan te što i kako dalje?
Karoglan je pokazatelj da Hajduk i dalje nema potpunu ideju kako doći do rezultata, kako doći do konačnog iskoraka. Riješili su ga se tada jer su dobili napokon priliku dovesti Leku, a u javnosti je ipak dosta čudno iskomunicirano da je Karoglan otišao najviše zbog zdravstvenih problema, iako je u to vrijeme bila duga pauza zbog Svjetskog prvenstva u Kataru i zbog zime i ostaje dojam da ga se moglo „pričekati“. Sada je u ovom cirkusu na kraju upravo on nakon debakla u Istri vraćen umjesto čovjeka koji ga je „potjerao“ i to je ono što izaziva podrugivanje i smijeh među navijačima, ali i „hejterima“ splitske momčadi.
Imoćanin je danas predstavljen i drugi put kao Hajdukov trener, on je tu jer ipak jako kvalitetno poznaje momčad, on je tu jer je taj koji je dao šansu najboljem igraču Bijelih, Pukštasu, ali on je najviše tu jer se Jakobušić osjeća dužnim ispraviti nepravdu koju mu je nanio ustoličenjem Ivana Leke.
Mladi je trener koji je sličnog godišta kao većina starijih igrača, u dobrim je odnosima sa svima u klubu, a s igračima se odlično slaže. Nije oštar i tvrd kakav je bio Leko i to očito ovim igračima Hajduka odgovora, a i nije tajna da ga Marko Livaja zaista cijeni i to je sigurno jedan od razloga zašto baš Karoglan. Livaju se mora probuditi i pokrenuti ako Hajduk misli bit prvak, a kuloari da Livaja i Leko uopće nisu pričali daju nam nagovještaj kakva je bila atmosfera u svlačionici Bijelih.
Na kraju, treba reći da Hajduk čini se ne zna što radi i da i dalje klub vode „vruće glave“. Mišljenja sam da Karoglan još nije dorastao biti trener ove momčadi koja cilja samo i isključivo naslov, ali ipak mogu prihvatiti da je zaslužio nakon prvog mandata bez poraza. Ivana Leku nisam pretjerano cijenio kao trenera Hajduka, mislim da je bio loš, ali Hajduk i kompletna javnost mora mu se ispričati jer mu na kraju nije dala niti vremena niti prostora iako je samo dva boda od prvog mjesta i tako su ga i više nego izdali. Hajduk je još jednom pokazao da ne zna što je kontinuitet i vjerojatno si je opet pucao u koljeno, a kako će ova priča završiti vidjet ćemo krajem svibnja kada i ističe mandat predsjedniku Jakobušiću.