Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
UEFA Conference League
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
Rijeka je u 26. kolu SHNL-a u Jadranskom derbiju te izravnom dvoboju za vrh ljestvice svladala Hajduk s 3:0. Drugi je to put u 20 dana da je Rijeka očitala nogometnu lekciju Gattusovim trupama, a posebno bole po tri primljena gola u obje utakmice. Trenera Hajduka do sada se naime branilo narativom čvrste obrane i disciplinom u momčadi, a sada se još jednom pokazalo da je to daleko od istine i da je Talijan „mačak u vreći“
Krenimo od osnovnih stvari u hrvatskom nogometu. Hajduk uopće ne mora biti prvak niti su postojala takva realna nadanja prije početka aktualne sezone. Simpatizeri splitskog kluba su se u 20 godina čak i navikli na niska očekivanja te na Dinamovu dominaciju pa su se na slično pripremili i za ovu godinu.
Dinamo je prošle sezone osvojio dvostruku krunu te ušao u ligašku fazu Ligu prvaka pa je razlika u financijskoj strukturi i samom budžetu dvaju klubova bila značajna. Toliko značajna da su sportski direktor Kalinić te trener Gattuso bili u pravu kada su naglašavali Dinamovu supremaciju pa i bili jako oprezni s najavama Hajdukove sezone.
POVEZANO
Ipak, bodovno i igrom povijesno loša HNL sezona aktualnih prvaka koji su između ostalog promijenili i tri trenera te smijenili sportskog direktora, neočekivano je gurnula Hajduk u novu borbu za titulu, a čak su u određenim trenucima bili realni i prvi favoriti za prekinuti dvadesetogodišnji post.
Koliko god Dinamo financijski i igrački bio ispred Hajduka, toliko je Hajduk sigurno ispred Rijeke pa čak i uvjerljivije. I dok Dinamo poneko opravdanje može pronaći u gustom rasporedu igranja Lige prvaka te ozljedama ključnih igrača, Hajduk takvo opravdanje nema!
Hajduk može biti lošiji od Dinama, ali ne i od ovakve Rijeke
Hajdukova momčad čak je triput skuplja od one Rijekine, a kada uzmemo u obzir da je Rijeka od ljeta ostala bez ili prodala gotovo kompletnu momčad stožernih igrača (Ivanović, Labrović, Pašalić, Galešić, Smolčić, Pjaca, Hodža, Obregon…) te da je Hajduk ipak marketinški i navijačima miljama ispred (lakše je generirati novac) dolazimo do zaključka da je zaista skandalozno i totalno neobranjivo da Hajduk doživljava debakl do debakla od svojih „jadranskih susjeda“.
Sličan debakl dogodio se i jučer, a veliku krivicu na svojim leđima ponovno nosi „Mister“ Gattuso. Hajduk se bori za naslov i to je zapravo jedina pozitivna stvar koja se može izvući u cijeloj sezoni. Ne treba ni ponavljati da takvu čast imaju isključivo zbog najlošijeg Dinama u 20 godina i zbog toga što je Rijeka siromašnija i kadrovski izrovana.
Trener Hajduka opet je u Rijeku došao ne primiti pogodak te uzeti bod, ali njegovo sustavno uništavanje igrača igranjem na potpuno krivim pozicijama sada mu se obilo o glavu. Hrgović je ponovno krenuo na desnom beku, Kaliku je svu vrijednost „ukrao“ na desnom krilu, a koštala ga je kao i gotovo uvijek, sredina gdje je Hajduk uvjerljivo izgubio bitku.
Gattuso još jednom utakmicu izgubio u sredini
Tu je postavio trojac Rakitić, Sigur, Krovinović koji su potpuno demolirani od strane trkački nadmoćnijih Fruka, Selahija i Petroviča. Krovinović i Rakitić su profinjeni i taktički uglađeni igrači, ali Rijekin nogomet s puno kretnje i direktnih pasova eksploatirao je sve mane hajdukovog veznog reda.
Ako se već htio Rijeci sučeliti trkom i eksplozivnosti, Gattuso je tu morao iskoristiti pokretnijeg Rokasa Pukštasa, a puno više bi na poziciji 10-ke presingom i agresivom donio Kalik, nego što je mogao dati na krilu gdje je praktički (ne svojom krivicom) bio igrač manje.
Još jednom se prije svega pokazalo da je Hajduk zaista smiješan i da ne može više igrati bez pravog zadnjeg veznog. To naravno nije Gattusova greška već isključivo sportskog direktora i uprave koji mjesecima nisu uspjeli dovesti bilo kakvu zamjenu za nedovoljno zaliječenog Žapera.
Rakitić je jednom nogom u mirovini
Ivan Rakitić je još jednom pokazao da zub vremena radi svoje i da se ne može više nametnuti ni u kako sam govori zaostalom HNL-u. Nije sporno da je jedan od najvećih hrvatskih igrača u povijesti i jedan od najvećih koji je zaigrao za Hajduk, ali tehnička dotjeranost i razumijevanje igre nisu dovoljni čak u limitiranoj Hrvatskoj nogometnoj ligi.
Previše loših utakmica u nizu, previše osnovnih i ključnih pogrešaka te prije svega nespremnost u trci i sprječavanju protivničkih napada. Rakitića je trebalo puno pametnije dozirati i ponekad ga možda ranije i posjesti na klupu. Nije sposoban igrati 90 minuta nogometa pa je i to jedna od velikih Gattusovih pogrešaka koje radi u posljednje vrijeme.
Više puta se vidjelo da Rakitić više ne može ili da ne igra na zavidnoj razini, a Gattuso ga iz nekog razloga tretira jednako kao i Livaju, odnosno smatra ga nezamjenjivim. A posljednjih nekoliko mjeseci je daleko od nezamjenjivog…
Kako to da je Rijeka unatoč svemu još uvijek jača?
Najveći trn u oku ove i prošle Hajdukove sezone je katastrofalan međusobni omjer s Rijekom. U posljednjih 10 odigranih utakmica, Rijeka je slavila u čak njih 7, Hajduk tek u jednoj. Jasno je da je Rijeka itekako manji klub s manjim budžetom koji mora prodavati da bi preživjeli i to je više puta transparentno objasnio njihov gazda, Damir Mišković. Kada su na zimu prodali trojicu ključnih igrača, pričalo se da se predaju i da „ne žele biti prvaci“. Kako su tako „osakaćeni“, s triput jeftinijom momčadi od Hajduka dvaput u 20 dana ponizili Hajduk, pitanje je za splitsku upravu i trenera Gattusa.
POVEZANO
Rijeka je bila ili još uvijek je sastavljena od igrača koji su bili ili otpisani ili su bili lako dostupni i Hajduku (Ivanović, Pašalić, Fruk, Janković…), a Mišković je još jednom pokazao da zna poslovati uz svu limitiranost koju Rijeka posjeduje u financijskom smislu.
Izgubiti od Dinama ili ne biti prvak, za ovakav Hajduk definitivno nije sramota. Sustavno u nizu gubiti od Rijeke i igrati ovako gromorozno bez ikakvog pečata trenera i ispod svake razine vrijednosti Hajduka, to već ide u sfere sramotnog.
Kada vas kod kuće na Poljudu nadigraju Varaždin, Slaven i Gorica, to znači da nešto opasno ne funkcionira. A kako riba smrdi od glave, tako i ovaj Hajduk „smrdi“ od uprave, sportskog direktora, a nogometno najviše od trenera Gattusa.
Gattuso je najveći problem ove momčadi!
Hajduk je i dalje u borbi za titulu ne zbog već unatoč treneru Gattusu. Toliko krivih i nejasnih odluka, toliko isprika i već napornog nazivanja baš svake momčadi u ligi „una squadra difficile“. Gorica i Šibenik ti stvaraju probleme pa ih nazivaš ozbiljnim momčadima, Gattuso tu ispada baš jako smiješan.
Joška Jeličića ne treba uopće komentirati, dovoljno je već rečeno na temu njegove patetike i odvratnih niskopobudnih komentara. Ali to je njegov posao za koji je plaćen i koji njegovom poslodavcu donosi ozbiljnu gledanost pa tako i korist. Umjesto da se ispriča zbog sramotnog izdanja njegove momčadi, Gattuso se odlučio sukobiti s Jeličićem i tako pokušati skrenuti medijsku pozornost s poraza.
Još jedan klasični populistički potez inače simpatičnog Talijana. Više se pričalo o tome nego o činjenici da Hajduk u drugom poluvremenu pri rezultatu 2:0 nije pucao u okvir suparničkog gola, a nisu ni stvorili bilo kakvu izglednu šansu. Svađa s „punditom“, a momčad ti opet nije povezala tri dodavanja…
Javnost je i dalje podijeljena oko Gattusa i same podrške Hajduku kao momčadi koja se bori i vrlo vjerojatno će se do kraja boriti za naslov prvaka. Sama ta činjenica prvima se nameće kao dovoljna za neupitnu podršku treneru i igračima (ipak 20 godina nisu bili na tronu). Iz te struje često dolaze i napadi na bilo koga tko kritički napiše bilo što negativno o igri ili ne daj bože rezultatu Hajduka. Klub se jasno mora podržati, ali ne smijemo bježati od činjenica i pitati se je li se moglo nešto napraviti na vrijeme.
Druga struja, ona kritički slobodnija, prije svega ističe da Hajduk igra ispod svake pristojne razine, a može se čak reći i negledljivo. Osim toga, bodovni konto je zapravo jako skroman. Hajduk u prosjeku osvaja 1.84 boda po susretu, a zanimljiva je činjenica da su na primjer 2022. u 26 kola imali čak više bodova te tada držali ČETVRTO mjesto u SHNL-u. I u posljednje dvije HNL sezone, Hajduk je imao više bodova nego sad u istom broju kola.
Hajduk je na vrhu, odnosno u borbi za naslov isključivo jer Dinamo igra povijesno lošu sezonu te jer je Rijeka prodala skoro sve što je mogla. Splićani samo slučajno mogu uzeti naslov dok je trener kluba Gennaro Gattuso. Ne smije se u toj ludoj borbi za naslov prvaka ni zaboraviti da je Hajduk odigrao dvije sramotne kampanje u Kupu i kvalifikacijama za Konferencijsku ligu.
Kada smo prije nekoliko mjeseci vidjeli kuda sve ovo ide, kada se vidjelo da igrači ne igraju na svojim pozicijama te da Hajduk u ligi ne može nadigrati baš nikoga, nekako je trebalo reagirati. Nije jer postoji narativ o prečestim promjenama trenera i jer je Gattuso navodno preskup za otkupninu.
A kada stanete na loptu, treba se zapitati ima li stvarno smisla mijenjati trenera koji se bori za naslov (iako je doživio debakle u Kupu i Konferencijskoj ligi) i bi li bilo tko drugi napravio bolji posao.
Za kraj treba reći da su dvije stvari jasne, Gattuso nakon ljeta sigurno neće ostati trener Hajduka (otići će vjerojatno sam i onda ispričati što se sve događalo iza kulisa), a Hajduk do kraja definitivno još ima šanse biti prvak. Barem matematički i na papiru, ako pobjede baš sve utakmice do kraja sezone, Hajduk će biti prvak.
Podrška treneru Gattusu i momcima na terenu, možda će jednog dana biti bolje! O suđenju nećemo, ono je puno sramotnije od igre Hajduka.
U potpisu, UMORNI NAVIJAČ HAJDUKA!
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!