Nekadašnji nogometaš Chelseaja Frank Lampard večeras će u susretu 4. kola Ligakupa gostovati s momčadi Derby Countyja baš na Stamford Bridgeu. Bit će emocionalno.

PItali su ga novinari na press-konferenciji uoči večerašnje utakmice je li očekivao da će se nakon kraja igračke karijere već ovako brzo naći na Stamford Bridgeu kao protivnik Chelseaju u ulozi trenera. Rekao je: “Znao sam da će se ovaj dan jednom dogoditi. Znao sam i da to neće biti za vrijeme Morinha ili Contea, jer sam tek počinjao, ali moram reći da mi je sada drago što je ovako. Chelsea igra najbolje od one naše generacije. Koje god hoćete.”

I sve je rekao. Frank Lampard nije jedan od onih nogometaša koji se vadio na kojekakve alibije. Nije pristajao biti osrednji, čak ni kada su njegovi suigrači tako igrali. Stremio je višim ciljevima i nogometno se razvijao čak i u poznijim godinama. Kada su ga već mnogi i otpisivali, otišao je u redove jednog od najvećih rivala u novije doba. Samo kako bi dokazao da je bolji.

Iako se u tim danima govorilo čak i kako je pokojnoj majci obećao da će karijeru završiti u zapadnom Londonu, očito je gazdina bila zadnja. Nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu gazda Roman ga više nije želio pa se našao na poduljoj listi iznad koje je pisalo: “Will be released”. Htio je u MLS gdje je na kraju i završio, ali tek nakon jedne sezone u Manchester Cityju.

On this day: 2006 – Frank Lampard scored THIS goal for #Chelsea (vs Barcelona). #CFC pic.twitter.com/1nEv66H7OC

— Chad (@ChelseaChadder) October 31, 2018

Ono što ga dijeli od ostalih, danas manje-više uvijek skupocjenih pojačanja je i taj način kako je stigao iz West Hama. Nije mu se svidio West Hamov tretman njegova oca nakon što je Harry Redknapp, inače njegov ujak otišao iz kluba. Otišao je u Chelsea i zauvijek promijenio boje klupske povijesti.

Postao je najbolji strijelac kluba svih vremena, ali i pojam modernog veznog igrača dok je moderni nogomet kao takav tek bio u povojima. Baš je zato svaku Chelseajevu momčad oplemenjivao dodatnim vrijednostima. Ako ste trebali čovjeka ispred obrane – tu je. Ako ste trebali polušpicu – također je bio tu. Holding midfielder, target man, anchor man, jednom riječju – superman.

Trajao je. Ronaldinho mu je ispred nosa 2005. godine uzeo Zlatnu loptu, ali i FIFA-inu nagradu za najboljeg nogometaša svijeta. Već je tada, u prvoj Chelseajevoj šampionskoj sezoni bio najbolji nogometaš u Premier ligi, a još 10 godina kasnije bit će i u MLS All-staru. Gdje god je igrao, ostavio je trag i neke neizbrisive trenutke zbog kojih ga navijači i danas obožavaju.

Super Frankie dolazi na mjesto na kojem je proslavio više od 200 postignutih pogodaka. Tribina Matthewa Hardinga već je godinama ukrađena njegovim likom, tamo ih je najčešće i slavio. S rukom u zraku nakon poljupca prsta. Predvodnik nove generacije trenera u engleskom nogometu stiže s Ramsima koje trenutno drži na šestom mjestu, u zoni kvalifikacija za najviši rang. U ulozi pomoćnika mu je Jody Morris, nekadašnji Lampardov suigrač, ali i dionik svlačionice s Chelseajevim pomoćnim trenerom Gianfrancom Zolom.

Dolazi i mladi Mason Mount, nova stvar koja bi u nadolazećim godinama mogla napisati neke rečenice u knjizi plavog spomenara.

Utakmica Chelseaja i Derbyja večeras prerasta okvire čistih 90 minuta. Na kraju, vjerujem da nikome do samog početka utakmice neće biti važno kako će ona završiti. Kada zbrojimo trajanja press-konferencija Gianfranca Zole i Franka Lamparda, od pola sata o samom ogledu pričalo se možda tri minute. Jer, emocije su gadna stvar. Frank će to znati prepoznati.

Throwback to 2008, when Frank Lampard put four past tomorrow’s opponents Derby County… ⚽⚽⚽⚽ pic.twitter.com/MqYxjcRGQt

— Chelsea FC (@ChelseaFC) October 30, 2018