Hrvatski stoper Marin Pongračić rijetko se pojavljuje u medijima, ali sada je dao intervju u kojem je progovorio o svojoj dosadašnjoj karijeri, igranju u Njemačkoj i Italiji te koliko je sazrio i koji su mu ciljevi za budućnost.

Pongračić je dao intervju za Flashscore. Dobio je pitanje o igranju u Wolfsburgu i Borussiji Dortmund i što misli zašto nije uspio u Bundesligi.

“Mislim da mi je najviše nedostajao profesionalni stav prema nogometu. Da mi bude nogomet jedina bitna stvar, treba se dobro hraniti, spavati na vrijeme, raditi dodatno u teretani. Jednostavno treba živjeti za to. Tako da taj još veći profesionalizam, ozbiljnost prema nogometu, disciplina. mislim da mi je to najviše falilo”, rekao je Pongračić.

Kada se osvrne unazad, ima li nešto što bi promijenio u tom vremenu iz Njemačke?

“Ima puno situacija u kojima bih postupio drugačije, sada to sa svojih 27 godina mogu reći. Bilo je bitno da se te stvari dogode kako bih mogao naučiti iz svojih grešaka. Nažalost je trajalo koju godinu, ali na kraju sam izašao zreliji, odrastao sam kroz to, i sad sam na jako dobrom putu.”

Je li pritisak u Njemačkoj veći da se dokažeš u takvom kompetitivnom okruženju?

“Pa puno je veći nego u Austriji. Zato što je Bundesliga puno veća, veći stadioni, puno više medijski se prati, veća kvaliteta, bolji protivnici i sve. Sigurno da se osjeti neki pritisak, ali nisam imao problema puno s tim. Veći je problem kad ne ide, kad ne odigraš par utakmica zaredom dobro, onda je teže izaći iz tog perioda i uvijek treba vjerovati u sebe. Ali kad si mlad čovjek to je teže, takav period sam imao u Dortmundu, kad sam bio u nekim problemima izvan nogometa, što se tiče discipline i nekih privatnih stvari. To je najteže, izvući se, jer izgubiš samopouzdanje, nitko nije tu da ti daje samopouzdanje. To su veliki klubovi s velikim očekivanjima, ako odigraš par loših utakmica, odmah ideš na klupu za rezerve. Sam moraš uvijek vjerovati u sebe, i kroz dodatni trening steći to neko samopouzdanje. Kažem, sve je to bilo veliko i bitno iskustvo za moj daljnji razvoj.”

U Borussiji je igrao s Matsom Hummelsom, Marcom Reuseom i mladom zvijezdom, Judeom Bellinghamom.

“Mislim da je bilo jako lijepo s takvim igračima koji su ostvarili jako uspješne karijere, koji su jako puno toga postigli. Veliko je iskustvo s njima igrati, trenirati, jer možeš puno toga naučiti. Dovoljno je vidjeti kako shvaćaju igru, kako se ponašaju prema nogometu, koliko su profesionalni. Samo treba vidjeti koliko oni rade prije i poslije treninga, sve ti bude jasno. Trening traje 90 minuta, oni rade još nekoliko sati više. Tu je najbolji primjer Erling Haaland koji je živio za nogomet, s njim sam igrao i u Salzburgu pa sam bio upoznat s tim svime. S Matsom Hummelsom je bilo sjajno igrati, jer je on stoper kao i ja, mogao sam jako puno naučiti. Posebno taktički, kako otvara igra, čovjek jednostavno ima puno iskustva, puno bitnih utakmica iza sebe. Velika mi je čast bila igrati s tim igračima, to su igrači top kvalitete i tu vidiš neke razlike kako igrači rješavaju teške situacije na terenu, posebno kad klubu recimo ne ide, kako se oni nose u tim situacijama. I tako…”

Je li ga vrijeme u Bundesligi pripremilo za Serie A?

“Pa najviše u tom smislu da sam u Bundesligi puno toga pogriješio van nogometa, sa strane discipline. Nisam bio dovoljno profesionalan, obraćao pažnju što jedem, koliko treniram, kako spavam. Nije mi bio nogomet glavni prioritet, iako sam ga uvijek volio igrati, trenirati, ali to nije dovoljno. U mlađim kategorijama mi je bio dovoljan možda talent, ali kad dođeš na ovaj nivo jednostavno moraš sve podrediti nogometu, da bi odskakao. Naučio sam iz svojih grešaka, i na kraju sam želio promijeniti ligu. Tamo sam imao problema i s medijima koji su me malo i ocrnili nakon nekih manjih skandala koje sam imao. I zbog toga sam želio promijeniti državu, došao sam u jedan klub koji je sigurno manji (Lecce) nego što je bio Dortmund i Salzburg, ali želio sam biti konstantan, želio sam uhvatiti kontinuitet. Uči čovjek i novu kulturu i novi jezik, udaljen si od prijatelja, od svoje obitelji, tu sam sazrio i odrastao. Puno mi je to pomoglo…”

POVEZANO

VIDEO / Hrvatski reprezentativac asistirao protiv Celja za prolazak u polufinale KL

Nogomet

17. tra 2025 0

Nogomet

17. tra 2025 0

Misli li da se taktički popravio dolaskom u Italiju?

“Pa sigurno da je više taktički nego Bundesliga. Po meni je Bundesliga intenzivnija što se tiče trke, momčadi su više u visokom presingu, puno se trči. U Italiji je ipak pasivnije, više si u nekom nižem ili srednjem bloku, te imaš jako jasne informacije od strane trenera što treba raditi. Imao sam u Lecceu tri različita talijanska trenera, sad ovdje u Fiorentini četvrtog talijanskog trenera u dvije i pol godine, tako da sam sigurno puno naučio i razvio svoju taktičku inteligenciju.”

Otkrio je i koji su napadači u Serie A koje mu je bilo najteže čuvati.

“To sam pitanje znao dobiti i nikad nemam ono jedan odgovor na to pitanje. Nije bilo baš nekog sad napadača da je toliko odskakao, ima jako puno dobrih napadača koji su manje više na sličnom nivou. Ako moram nekog izdvojiti evo nedavno sam imao priliku igrati protiv Lautara Martineza koji je baš jako dobar igrač, evo vidjeli smo to i u polufinalu Lige prvaka. Jako nezgodan igrač. Onda Osimhen u sezoni kad su dominirali u ligi, sad je i Kolo Muani došao u Juventus, isto sjajan igrač. Po meni ipak nema tog jednog koji baš odskače već je to njih pet, šest iz tih top klubova koji su na top nivou. Dnevno treniram sa Moises Keanom koji je ove godine baš zabio puno golova i donekle iznenadio. S njim treniram i vidim kakav je to kvalitet, sigurno i treniranje s njim pomaže da poboljšam i samog sebe u fazi obrane.”

Usporedio je Serie A s ostalim europskim ligama.

“Mislim da se Serie A od kad sam ja tu poboljšala, zadnjih dvije, tri godine. Iz godine u godinu klubovi sve više novca ulažu, novi stadioni, infrastruktura, novi igrači naravno. Rekao bih da ovih prvih sedam, osam klubova u Italiji su baš na jednom jako dobrom nivou, ja to mogu samo usporediti s Bundesligom. Po meni u Bundesligi to nije toliko izraženo kao u Serie A, u Italiji recimo imaš Inter, Milan, Juventus, Roma, Lazio, Fiorentina, Atalanta… Tih recimo prvih sedam, osam baš na posebnom nivou. U Bundesligi ipak Bayern odskače. Kad bih usporedio sad sa Bundesligom, mislim da je Serije A po kvaliteti sad ispred Bundeslige, iako sam prvu godinu po dolasku ovdje drugačije razmišljao. A kad bi izabrao najbolju ligu, to je ipak Premier liga, za mene je to najjača liga na svijetu. Serie A i La Liga su mi na sličnom nivou, iako tamo nisam igrao.”

Je li našao svoje idealno okruženje u Italiji?

“To sigurno, jer imamo jako dobar ambijent, jako puno mladih igrača. Imam odlične suigrače, i po kvaliteti i kao ljude. Imamo dobar ambijent u momčadi, a i rezultati nas prate što je jako bitno za atmosferu. Imamo mladog trenera koji je ambiciozan, koji je isto tako kao i sportski direktor i predsjednik kluba ambiciozan, žele napredovati, žele dovesti Fiorentinu na neki novi nivo, želimo igrati Ligu prvaka u budućnosti. Tako da da, sigurno je to pravo mjesto za mene da napravim možda još tih nekoliko koraka koji mi fale u mom razvoju. Evo i novi trening centar imamo, prije dvije godine napravljen, dakle i infrastruktura je odlična. Tako da mi je to poslije Leccea baš trebalo, jedan viši nivo. I u Lecceu je naravno bio nivo koji mi je bio jako bitan, da budem smiren, staložen, konstantan, da odigram u sezoni 30,40 utakmica. To sam odradio, sad sam došao na neki nivo gdje se igra u Europi i gdje se mogu dokazati na internacionalnoj razini i gdje se borimo u ligi za prvih pet pozicija, tu negdje. Jako smo konkurentni, želimo puno. Kao što i ja želim stalno napredovati.”

Kako je bilo otići iz top kluba kao što je Borussia Dortmund u manji Lecce?

“Sigurno nije bilo jednostavno, s tim da moram reći da sam ja u Borussiji bio na posudbi. Iz Wolfsburga sam došao, gdje nisam bio zadovoljan minutažom. U Borussiji sam imao veliku priliku odraditi sjajnu sezonu, ali nisam do kraja uspio, jer bi me vjerojatno otkupili. Nisam ni ja bio zadovoljan svojim igrama, a ni klub, tako da me nisu otkupili. Vratio sam se u Wolfsburg, ali znao sam da tamo neću ostati. Želio sam promijeniti sredinu, jer uvijek sam volio nogomet, imao strast. Želio sam biti najbolja verzija sebe i jedino je logično bilo da odem negdje gdje ću napraviti možda korak nazad, kako bi napravio nekoliko koraka naprijed. Nisam se nikad doživljavao kao igrača Borussije Dortmund jer sam bio na posudbi, nisam do kraja iskoristio šansu, tako da je meni bilo jasno kako je vrijeme da napustim Njemačku, posebno jer sam imao problema s njemačkim medijima. Tako da sam promijenio državu kako bih pokazao svoje kvalitete, mislim da sam u tome uspio i da sam na pravom putu. Nije me ego mučio jer sam napustio Borussiju, jer sam otišao u drugu manju sredinu, jer meni je uvijek bio cilj igrati, napredovati, vratiti samopouzdanje.”

Prošlog ljeta bio je blizu transfera u francuski Rennes.

“Pa da, djelovalo je jako dugo da ću otići u Rennes, ma da ja moram reći kako nisam bio baš za tu ideju. Nisam bio siguran u tu priču s Rennesom, iako je to velik, ambiciozan klub, koji je stvorio puno dobrih igrača i prodao. Imao sam dosta još vremena u tom prijelaznom roku, nekih mjesec i pol dana, Rennes je bio najkonkretniji. Ali nisam bio siguran da je to dobar odabir, čekao sam, i u zadnjim trenucima otvorila se ta priča s Fiorentinom, što je meni puno više odgovaralo jer sam se dokazao u toj državi, ligi. Savladao sam jezik, svidio mi se i život u Italiji, a i bliže sam svom domu. A i po meni Fiorentina je veći klub, bolji odabir za mene bar po mom mišljenju.”

Koji su mu ciljevi?

“Moj osobni cilj je razvijati se iz dana u dan kao igrač, kao čovjek, pa i kao lider jer imam 27 godina. Imam iskustva iza sebe, mlada smo momčad, kao stoper želim voditi ekipu, u svakom smislu. Smatram da ima još dosta segmenata gdje mogu napredovati, ali idem pravim putem. Cilj mi je naravno igrati za reprezentaciju, igrati dobro za Fiorentinu, ove godine pokušati možda osvojiti Konferencijsku ligu, iako će biti teško jer smo u polufinalu u zaostatku nakon prve utakmice. A onda možda finale protiv Chelsea, velika utakmica. A u ligi želimo Europu, vidjet ćemo koji rang. Želim uglavnom napredovati, biti najbolja verzija sebe.

Cilj je definitivno igrati najveća natjecanja s reprezentacijom i klubom. Također, ovdje gdje sam sad, jako sam zadovoljan u Fiorentini, veliki klub, a naravno ambicije su i dalje najveće pa ćemo vidjeti za budućnost, mislim da svaki igrač treba težiti što višim ciljevima.”

Što bi poručio mlađem sebi koji je tek počinjao profesionalnu karijeru?

“Mislim da što god sam htio reći svojoj mlađoj verziji da bih učinio svejedno isto. Imao sam naravno puno ljudi koji su mi govorili dobre savjete treneri, sportski direktori, obitelj naravno, ali morao sam proći sve to, pasti par puta na nos, kako bih izrastao u tu osobu koju jesam. I tog igrača kojeg jesam. Ali eto rekao bih samom sebi što sam već ranije spomenuo, budi profesionalac, vodi računa o sebi, mentalno budi zdrav, čist. Radi to sve kako bi bio bolji igrač, napredovao. Karijera je jako kratka, godine lete, pogotovo ako živiš kao ja na počecima karijere. Karijera nam traje 15-20 godina maksimalno, svi kažu imaš vremena, ali nije to baš tako. Moraš iskoristiti prilike koje ti se nude, stalno napredovati, puno raditi, iako treba naravno naći balans u svemu. Često vidim da neki mladi igrači previše treniraju, pa za vrijeme utakmica budu slabiji. Treba naći balans, biti posvećen onom što radiš, i uživati naravno, jer nogomet jako volim. Eto, to bih si savjetovao.”