Prije par dana održan je sastanak izvršnog odbora GNK Dinamo, na kojem su potvrđeni ciljevi za ovu sezonu; osvajanje naslova prvaka Hrvatske, pobjednika Kupa, te prolazak u drugi krug najslabijeg europskog natjecanja. Kako sezona odmiče, tako su i ovi ciljevi sve teže ostvarivi.

Nekad je barem jedna trećina ovih „zahtjeva“ uoči sezone bila gotovo zabetonirana, no, kako bi Bob Dylan rekao, vremena se mijenjaju. Ne bih htio biti defetist, posebno ne na dan gostovanja u Plzenu, ali nakon posljednjih nekoliko utakmica, baš kao u „dobra stara vremena“ strah me je gledati Dinamove nastupe.

Nakon sjajnih sezona u kojima je Dinamo bio prilično konkurentan i u Ligi prvaka, stiglo je ponovno doba u kojem drhtimo pred moćnim Viktorijama i Balkanima. Koliko loše Dinamo izgleda dovoljno govori činjenica da mu čak i Hajduk uspijeva uzeti bodove!

Bez obzira što nije, na žalost, jedini ozlijeđeni Dinamov igrač, svima je jasno da je Dinamo bez Petkovića nemoćan, a njegov doprinos gotovo nemjerljiv. Da je samo njegovo odsustvo jedini Dinamov problem, već bi to bilo dovoljno za „panic mode“. Znamo da su se problemi multiplicirali, more je vrlo nemirno, a kapetan, čini mi se, ne drži kormilo.

Uz već spomenuta tri cilja, koji su postavljeni pred momčad, posebno je naglašeno da trener Sergej Jakirović ima punu podršku u nastavku svojega posla. Moram naglasiti da sam „a priori“ u potpunosti pristalica politike da se treneri ne mijenjaju svaka dva mjeseca, te da bi mu trebalo barem dati priliku da posloži momčad po svojem guštu. No, kako vrijeme prolazi, sve sam manje siguran da je on čovjek za taj zadatak.

Ne znam, možda sam u krivu, možda bi uz veću podršku uprave mogao i više napraviti. Deklarativno je tu podršku i dobio, ali stvarno, od te deklarative, i nema neke konkretne pomoći. Vjerojatno bi, Dinamu i njegovim navijačima, bilo puno korisnije da, umjesto (ili čak uz) Jakira, kormilo broda napusti uprava, pa da onda čisto krenemo ispočetka.

Tko će ga znati, za početak ajmo večeras preživjeti Viktoriju. To je taj poznati mazohizam Dinamova navijača, kao u stara dobra vremena i poznate akcije pod motom „ništa nas ne može iznenaditi“. Više nas, zaista, malo što može iznenaditi!