Šibenčani došli na utakmicu autima i pobijedili...

Da je netko prije desetak godina pa i manje rekao da će dva kultna hrvatska nogometna kluba igrati svoj međusobni derbi u četvrtom rangu domaćeg nogometa rekli bi mu vjerojatno da nije normalan. Ove subote upravo su dalmatinski derbi na zadarskim Stanovima igrala ova dva stara kluba, u 9.kolu 3.NL – skupine jug.

Slavili su Šibenčani 1-0, golom Frana Medića za veliko slavlje gostujućih navijača. I hvatanje priključka na vrhu na kojem trenutno barjak predvode Unešićani.

Stotinjak Funcuta došlo je kao uvijek bodriti svoje ljubimce, pokazavši da rang natjecanja, kvaliteta momčadi, silni problemi koji prate klub nisu nikakva prepreka da se iskaže ljubav prema klubu. Istina, nekoć je znalo doći i 400-500 Funcuta u Donatov grad, kao 1996.godine primjerice, a i zadarski navijači su znali ponekad u većem broju pohoditi Šubićevac u vrijeme ZD preporoda baluna kada ih je vodio Ivan Katalinić.

Ovaj posljednji dalmatinski nogometni sudar na tribinama je pratilo oko 900 ljubitelja nogometa po procjenama domaćih izvjestitelja. Za razliku od kvalitete loptanja, koja je na razini ranga u kojem igraju dva susjedna kluba, te lošeg travnjaka u Zadru (u Šibeniku također), na tribinama je ostalo ponešto te navijačke vatre, animoziteta koji prate dalmatinske derbije.

Tornado baš ne prati stalno nogometne utakmice, njihova opsesija i ljubav je u prvom redu KK Zadar, ali kada dođu ljuti rivali iz Krešimirovog grada situacija se mijenja. I u subotu ih je bilo ali ni približno kao u vrijeme prvoligaških nadmetanja, malo su se javili na početku utakmice, poneko vrijeđanje, ubadanje prema suparničkoj skupini, koja nije ostala dužna.

Uobičajena porcija pjesmica, ništa posebno šta nismo viđali ranije. PU Zadarska koja je i ovaj četvrtoligaški dvoboj označila “utakmicom visokog rizika” izvijestila je poslije susreta da nije bilo nikakvih remećenja reda i mira od strane navijača. Ne znamo je li u njihovo izvješće upao incident prije meča kada je jedan zadarski navijač uskočio s tribine u teren, krenuo prema Funcutima, pritom odgurnuo na pod šibenskog golmana Zrinščaka. Redari su ga potom udaljili, iako on tu nije imao šta raditi.

Sama utakmica nije ponudila zanimljiv, još manje sadržajan i kvalitetan nogomet. Stjecao se dojam da su oba rivala više pazila kako ne primiti gol, a naprijed što bude. Onaj ko je uspio spojiti par dodavanja mogao se pohvaliti “tiki takom” da se malo i našalimo, ali na onakvom travnjaku u velikoj mjeri bez trave ni najveći majstori baluna ne bi se naigrali. Ipak, da ta dosada od nogometa ne prođe bez uzbuđenja pobrinuli su se Šibenčani.

U 77. minuti Zagrepčanin Frano Medić, postigao je odlučujući gol, iz jedne od rijetkih ajmo reći lijepih akcija; Baturina je ubacio, a šibenski kapetan u toj utakmici (očekivalo se da će to biti Antonio Jakoliš) mirno je iz prve zabio u bliži kut. Santini, sadašnji zadarski, a prošle sezone Šibenikov kapetan bio je blizu gola u smiraju utakmice, ali gosti su očistili s crte njegov udarac.

Završen  je tako još jedan dalmatinski derbi, koji nikad nije odigran u tužnijim okolnostima. O tome svjedoče sljedeće činjenice. Gostujući igrači su na utakmicu doputovali osobnim automobilima iz 70-ak kilometara udaljenog Šibenika, Stanovi izgledaju poput neke ruine iz istočne Europe, teren na kojem trave ima u tragovima, a rupa i grba kao na nekoliko golf terena dok igrači izlaze na teren iz kontejnera jer klub nije vlasnik svlačionica na stadionu?!

Tužno, jadno, da tužnije i jadnije ne može biti. Za dva kluba koji su iznjedrili takva imena hrvatskog nogometa poput Luke Modrića, Vrsaljka, Subašića, Nadoveze, Cukrova Rore, Schildenfelda, Čalete Cara…Ali i za dva bisera Dalmacije, gradove koji broje zajedno preko 100.000 žitelja, i koji zaslužuju puno, puno bolje nogometne stadione. I klubove dakako.

Nažalost, takva je realnost šibenskog i zadarskog baluna u trećoj dekadi 21. stoljeća.