Cijele sezone lome se koplja oko kvalitete i rezultata Hajdukova trenera Gennara Gattusa. Dok jedni smatraju kako radi dobar posao s obzirom na to da je u borbi za naslov prvaka na samo pet kola do kraja sezone, drugi tvrde kako je to isključivo "zasluga" kikseva konkurenata. A što kažu gole brojke?

Činjenica je da Gennaro Gattuso pet kola prije kraja sezone drži Hajduk bodovno poravnatim s vodećom Rijekom, četiri boda ispred Dinama. Svi redom propuštaju šanse – Dinamo da potpuno uhvati vodeći dvojac, a Hajduk i Rijeka da se odvoje jedni od drugih. I od Dinama, jasno.

Sezona je nikad luđa. Nećemo reći nikad kvalitetnija jer to nije točno, ali nikad neizvjesnija – jer se jaz između sve slabije vodeće trojke i ostatka lige smanjio – to svakako.

Što se Gattusa tiče, neupitno je da je Hajduku donio poboljšanje u obrambenom dijelu. Hajduk ne prima puno golova, samo 27 u 31 ligaškoj utakmici i generalno ne poklanja suparnicima previše kardinalnih pogrešaka i šansi, što je bio slučaj prethodnih sezona.

Također, i pristup u određenim utakmicama gdje se stizao rezultatski minus bio je dobar i donio je bodove, kao recimo protiv Lokomotive i Varaždina kada su “Bijeli” s igračem manje dohvatili po bod. Ni to se prethodnih godina gotovo sigurno ne bi dogodilo. Gattuso je uspio na igrače prenijeti taj fajterski duh koji se nikad ne predaje, po kojem je i on sam kao igrač bio globalno poznat.

Da se poslužimo Gattusovim rječnikom nakon utakmice s Istrom, Hajduk pod njim djeluje dobro bez lopte. Ali s loptom u nogama? E, to je već druga priča.

I upravo tu Gattuso nije napravio gotovo nikakav pomak. Hajduk dugo igra igru bez igre. Ovo je sada ista igra kao recimo prošlog ljeta u ispadanju od Ružomberoka koji se – usput rečeno – bori za ostanak u slovačkom prvenstvu. Nema nikakvog pomaka.

A gledajući konkurenciju u SHNL-u, svi treneri napravili su iskorak u igri (i rezultatu) od svog dolaska. Kovačević u Slavenu, Garcia u Istri, Carević u Gorici, Šafarić u Varaždinu… Samo Gattuso u Hajduku nije. Ni rezultatski, a bome ni po dojmu i kvaliteti.

To što je Hajduk u ovoj fazi sezone još u igri za naslov prvenstveno je “zasluga” povijesno lošeg Dinama. Da se ne lažemo. Ovakvu sezonu Modri sigurno neće ponoviti tako skoro. Uostalom, točno je 20 godina prošlo otkako su posljednji put bili ovako neučinkoviti i blijedi. A opet, i takvi su još uvijek u borbi za naslov. Što dosta govori o Hajduku, Rijeci, Osijeku…

U prilog toj tvrdnji da Gattuso s Hajdukom nije napravio nikakav iskorak, te da se još bori za naslov isključivo zahvaljujući konkurenciji, pokazuju i brojke.

Splićani u ovom trenutku nakon 31 kola imaju 56 bodova. Prošle sezone nakon istog kola imali su – 58. Dakle, dva više. I to nakon što su u tom kolu pobijedili Slaven Belupo, što im je bila prva pobjeda nakon pet uzastopnih poraza. No, razlika je u tome što su tada konkurenti imali puno više bodova, pa je i sama ocjena te sezone bila negativna. Dinamo je tada imao 69 bodova, a Rijeka 71. Ove sezone Dinamo i Rijeka su, kako smo rekli, debelo ispod tog učinka, dok je Hajduk, kao što vidimo, tu negdje.

Nadalje, uspoređujući neke Gattusove prethodnike, bodovni učinak Talijana nije blistav. U prosjeku osvaja 1.81 bod po utakmici (37), što je bolje od Ivana Leke (1.79, 34 utakmice) i Jensa Gustafssona (1.76, 17 utakmica), ali i lošije od Mislava Karoglana, Paola Tramezzanija i Valdasa Dambrauskasa.

Karoglan je u prvom mandatu osvojio 1.9 bodova (21 utakmica), Tramezzani 1.92 bodova (24 utakmice), Dambrauskas 2 boda (38 utakmica), a Karoglan u drugom mandatu 2.33 boda (12 utakmica).

Svi redom, dakle, više od Gattusa. A opet, Talijan je bliži trofeju u ligi nego što je ijedan od njih bio. Dok je ovakvog Dinama, pa i Rijeke, Gattuso i Hajduk imaju pravo sanjati.