Ermin Zec, Emir Sahiti i Klaudio Vuković, bivši su istaknuti nogometaši Šibenika. Povezuje ih osim narančastog dresa i to što su bili napadači, ali i činjenica da su svojim golovima donijeli jedine(za sada) 3 Šibenikove pobjede na Poljudu. Ovaj potonji klupska je legenda sa Šubićevca. Popularni Vuk klupski je rekorder i sa postignutih 50 golova najbolji strijelac HNK Šibenik u HNL-u.

“I igrač s najviše nastupa u HNL-u, i jedini koji je pobijedio Hajduk na Poljudu i kao igrač i trener”, nadopunio nas je Klaudio s kojim smo porazgovarali za naš portal uoči još jednog, trećeg ovosezonskog dalmatinskog ogleda. Da ovo zadnje malo pojasnimo, Vuković je bio u stožeru Krunoslava Rendulića u 10.mjesecu 2020.godine kada je momčad iz Krešimirovog grada došla do svoje posljednje, treće pobjede nad Hajdukom u Splitu.

No, prije nego se osvrnemo na nedjeljni susret prisjetimo se još jednom tog travnja 2000.godine, kada je Šibenik slavio protiv splitskih Bilih 2-1, a Vuković dvama golovima ušao u klupsko anale, i treba li reći – zavukao se u srca Funcuta.

“Kako se ne sjećam, iako je to bilo prije 25 godina sjećam se kao jučer. Ipak je to bila naša prva pobjeda u Splitu protiv Hajduka u povijesti HNL-a, i kao takva će se uvijek pamtiti. Posebno za naše navijače. Te godine borili smo se grčevito za ostanak u ligi, što je najčešće bilo tih godina, bila je besparica, ali imali smo dobru momčad. S druge strane Hajduk koji se borio za titulu s vječnim rivalom Dinamom, super jaka momčad s Lekom, Pletikosom, Vučevićem, Baturinom i drugima. Na klupi im je bio Ivica Matković, naš bivši trener. Mi smo kolo prije kiksali protiv Osijeka, izgubili smo na Šubićevcu, a slijedili su okršaji sa Hajdukom u Splitu i Dinamom kući. Praktički smo jednom nogom bili drugoligaši. Ali, proradio je taj šibenski dišpet, išli smo na sve ili ništa i pobijedili smo Hajduk, potom i Dinama i s tim bodovima smo osigurali ostanak u prvoj ligi”, prisjeća se Klaudio, koji je tada imao 25 godina.

Posebno se pamte dva gola za trijumf.

“Prvi sam zabio iz slobodnjaka sa 20 metara, a drugi iz kontre na dodavanje mislim Budanovića. Imao sam još par prilika ali Pletikosa je sve obranio. Pred kraj utakmice u teren je utrčala Torcida, jurili su po terenu igrače Hajduka, nije baš bilo ugodno ali prema nama nisu imali nikakve reakcije. Utakmica je kasnije registrirana rezultatom 3-0 za nas, za zelenim stolom, ali taj se dan nikada neće zaboraviti. Pjevalo se u busu za Šibenik, feštalo, a koliko sam poslije čuo igrači Hajduka danima nisu smjeli izaći u grad, bojeći se bijesne Torcide…”

Danas, četvrt stoljeća kasnije neke stvari se nisu odveć promijenile, Hajduk se opet bori za titulu, ali u troje dok Šibenik bije bitku za ostanak ali i onu možda još težu za preživljavanje.

“Nažalost, izgleda da se neke stvari nisu puno promijenile u odnosu na stanje prije 25 godina. Moj Šibenik se opet bori za ostanak, situacija nije bajna, ali opet kada gledamo zadnje vrijeme, momčad je još živa, itekako živa. Uzeli su bod na Rujevici protiv odlične Rijeke, potom dobili čvrstu Istru na Šubićevcu i došli Gorici na 2 boda. Stabilizirali su se od dolaska trenera Vidovića, nitko ih nije razbio, i usprkos svemu Šibenik na terenu pokazuje svoju žilavost. Ima Šibenik dobru momčad, ali bilo je dosta turbulencija tijekom sezone što se sigurno odrazilo na stabilnost momčadi, promijenjena su tri trenera…Ali, kažem, tu su, još su živi, i 10 kola prije kraja sezone u realnim šansama za ostanak. Neće biti lako, suparnici su se pojačali, posebno Gorica ali Turopoljci dolaze na Šubićevac i po meni sve je još otvoreno.”

Može li Šibenik ponoviti 2000., 2009. i 2020. i na Poljudu ove nedjelje doći do 4.pobjede na Poljudu?

“Može, zašto ne. I svih tih spomenutih godina nitko nije davao puno šansi Šibeniku, posebno te 2000.godine. Prije 5 godina Hajduk je imao budžet od 150 milijuna kuna, Šibenik 5, pa smo ih isto dobili. Nije sve ni u tim šoldima, mi nemamo šta izgubiti tamo, na Hajduku je puno veći pritisak, a vidimo da se muči. Jesu favoriti, to nitko ne spori ali…”

Ima Vuk i recept za preskakanje poljudske školjke.

“Po meni Šibenik treba napasti Hajduka od 1.minute, izaći visoko i tako ih iznenaditi. Udriti im presing, a Hajduk se teško nosi s tim, posebice kući. Kada im pustite da igraju, oni će u 90 minuta napraviti nešto iz tog posjeda, kontinuiranog napada, doći će do nekog udarca, odbijanca, prekida i vjerojatno zabiti. Ako ideš u Split po bod nećeš ga osvojiti, ali ako ih napadneš i zabiješ gol, dva šanse rapidno rastu.”

Tko bi po Vukoviću mogao bljesnuti od Šibenčana?

“Puno mi se sviđa mali Kula(Lovre Kulušić op.a.), šibensko dite, ali jako talentiran napadač. Dobio je s pravom ove sezone šansu, iskoristio je to maksimalno. Može on i više, ali tek mu je 18 godina. Ne treba mu stavljati nikakav pritisak na leđa, neka igra slobodno, neka uživa, i vjerujem da će odigrati dobru utakmicu u Splitu. Ali, ima Šibenik još dobrih igrača, poput Božića, Laće…kojeg sam doveo iz Skradina u školu nogometa na Šubićevcu. Netko će uteći obrani Hajduka… ali treba zabiti.”

Ali nema najboljeg strijelca Santinija zbog kartona?

“Santini je ikona HNL-a ali možda se njegovim izostankom otvori prilika nekim drugim igračima, posebno ovima koje sam spomenuo…”

Kako uštopati Livaju koji je često koban za Šibenčane?

“Ne smije mu se davati puno slobodnog prostora u prijemu lopte, on se sjajno gradi, fizički je jak, i treba ga duplirati, uvijek mu disati za vratom. Treba maksimalna koncentracija 90 minuta. On je klasa ali barem mu ne treba još lošim postavljanjem olakšavati posao…”

BIO U BARCELONI KOD CRUYFFA, TRENIRAO GA AVRAM GRANT

Klaudio Vuković je uistinu legenda kluba sa Šubićevca, već smo rekli klupski rekorder po broju golova i nastupa za HNK Šibenik u HNL-u (213 utakmica, 50 golova), a u igračku mirovinu otišao je već sa 29.godina. Ali i njegov otac Rade je negdašnji istaknuti igrač Šibenika, s čak 300 nastupa i 150 golova u dugoj karijeri. Ima i tu jedna zanimljivost da je Klaudijo počeo svoju karijeru u istim kopačkama koje je nosio njegov otac prije njega.

“Dobar je moj Rade, dođe još uvijek na utakmicu, pogleda i poneki trening. Ali, ipak su tu godine…Bio je odličan igrač, u Šibenik je došao iz Zadra gdje je igrao tada za ozbiljan novac, a prije njega legendarni Josip Skoblar igrao je mukte…Pričao mi je otac da je igrao za Šibenik u Zagrebu u Kranjčevićevoj pred 50.000 ljudi, što je danas nezamislivo.”

Malo se zna još jedan zanimljiv podatak iz nogometne biografije Klaudija Vukovića, koji je osim za matični Šibenik nastupao u karijeri i za Osijek, Samobor, igrao u Izraelu gdje ga je trenirao Avram Grant, negdašnji menadžeer Chelseaja. Ali, bio je Vuk i u legendarnoj Barceloni 1994.godine.

“Zapravo Barcelona je došla po jednog igrača Dinama na Maksimir. Šibenik je igrao protiv Modrih, a ja sam odigrao odlično tu utakmicu. Poslije utakmice došli su mi ljudi iz Barcelone i ponudili da dođem u njihovu B momčad. I, tako sam usred sezone otišao 20 dana na Camp Nou, u njihovu B momčad. Malo prije toga višegodišnji ugovor s Blaugranom potpisao je Goran Vučević, a u to vrijeme mogla su igrati samo 3+1 stranca. Tu je u B momčadi Barcelone bio baš Vučević i još dva Skandinavca, a u prvoj momčadi Laudrup, Stoičkov, Romario, Koeman. Vodio ih je legendarni Johan Cruyff. Budući da je bilo nemoguće upasti u takvo društvo, uprava kluba je Vučeviću ponudila opciju posudbe u Oviedo što je on odbio, a tako bi se meni oslobodilo mjesto za B ekipu. I, tako, umjesto na Camp Nou vratio sam se u Šibenik”, priča nam Klaudio koji je nakon igračke karijere započeo onu trenersku.

Bio je pomoćnik u nekoliko stožera prve momčadi, ali samostalno vodio Vodice. Zadnjih godina najčešće je u stožeru Šibenčanina Gorana Tomića, a zadnji angažman s njim imao je u UAE prije 1,5 godine.

“Trenutno sam slobodan, iskreno imao sam neke ponude ali najradije bih opet u neku epizodu s Goranom Tomićem”, kazao nam je Klaudijo, s kojim smo posljednji puta razgovarali dan prije posljednjeg slavlja njegovog Šibenika na Poljudu prije 5 godina.

“Daj Bože da se opet povijest ponovi”, kazao je Vuk prizivajući mantru.