Iako je fizički daleko od kuće 71-godišnji Branko Ivanković iz daleke Kine prati utakmice HNL-a. Da Ivankovićeva riječ ima težinu, kad je HNL u pitanju, govori podatak kako je vodio nekoliko hrvatskih klubova od kojih su svakako najveći Dinamo i Rijeka. No, niti jedan razgovor ne može početi, a da se ne spomene njegov prvi klub – Varteks iz Varaždina. No, osim klupskog staža Ivanković ima i iskustva iz stožera raznih reprezentacija.

Osim što je bio pomoćnik u hrvatskoj reprezentaciji Miroslavu Ćiri Blaževiću, u brončanoj generaciji na SP-u 1998., može se pohvaliti kako je 2006. na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj kao izbornik vodio reprezentaciju Irana.

No, glavna tema našeg razgovora ipak je bila neizvjesna završnica HNL-a. Nakon pobjede Dinama u derbiju na Poljudu situacija se dodatno zakomplicirala?

“Iako sam trenutačno u Kini, HNL naravno pratim koliko stignem, a neke utakmice uspijem pogledati svih 90 minuta na TV-u iako to nekad zna biti kasno u noći. Iskreno, dugo sam u nogometu, ali ne pamtim kad je bilo ovako dramatično. Tri kluba su praktički poravnata na vrhu i nije nemoguće da tako bude do zadnjeg kola. Lako se može dogoditi da se do zadnjeg sučevog zvižduka možda neće znati prvak, a to je sigurno jedna dodatna atraktivnost naše lige koja budi jedan drugi dodatni interes. Također je važno reći kako i ostali klubovi sada vide kako se može bez preskupih pojačanja i ogromnih budžeta uključiti u borbu za prvo mjesto.”

Pretpostavljam da prije svega mislite na svoj bivši klub Rijeku?

“Da, tu prije svega mislim na Rijeku koja u odnosu na Dinamo i Hajduk ima puno manji budžet, a zapravo je dugo, dugo u vrhu. No, Rijeka je klub koji ima jako dobru politiku što govori i podatak kako su u zadnjih godinu i više dana izgubili puno igrača, a usprkos tome su u borbi za prvo mjesto. Naprosto se nije jednostavno regenerirati, oporaviti i popuniti momčad te je u kratkom vremenu i uigrati. I uz sve to još biti rezultatski na takvoj razini kao što je Rijeka.“

Kako ste vidjeli nedavni derbi s Poljuda između Dinama i Hajduka. Nakon 0-0 u prvom poluvremenu Dinamu se otvorilo u nastavku?

“Gledao sam derbi i moram reći da je i Hajduk imao svoje šanse, pogotovo ona malog Durdova koja je bila fenomenalna. Također moram reći kako je po mom mišljenju bio penal za Hajduk pred sam kraj utakmice (91. minuta, op.a.) kad je s leđa oboren Trajkovski. Bez obzira što svi pričaju, ali da sam ja bio u derbiju i da mi takav penal ne sviraju – poludio bih! Ne razumijem što to znači jačina intenziteta? Pa zar nekoga treba zakucati u zemlju da bi bio faul? Ukratko, sigurno je Hajduk imao veliku priliku da izjednači i bez obzira na to što je Dinamo u drugom poluvremenu puno bolje izgledao.“

Nije nemoguće da nakon zadnjeg kola recimo sva tri kluba, Rijeka, Dinamo i Hajduk imaju po 65 bodova. U tom se slučaju, prema HNS-ovim propozicijama natjecanja, plasman utvrđuje na osnovu dodatne tablice od rezultata koje su u međusobnim utakmicama tijekom prvenstva postigli klubovi sa jednakim brojem bodova. Dakle, formirala bi se mini tablica ta tri kluba?

„Iskreno, nisam znao za to pravilo, ali zaista bi se moglo dogoditi da ta tri kluba na kraju sezone budu bodovno poravnata. Ako se to dogodi to bio čudesan rasplet! Ne znam kakve su propozicije u drugim zemljama, ali u svakom slučaju, to je jedan dodatni plus da do zadnjih sekundi, do zadnjih zvižduka Hajduk, Rijeka i naravno Dinamo, budu maksimalno koncentrirani i sa maksimalnim ambicijama. Što se Hajduka tiče, bez obzira na sve šokove koje je doživio te na činjenicu da je Rijeka – koja je imala tri poraza u nizu uz kiks kod kuće – već ranije mogla riješiti prvenstvo, sve je još otvoreno.“

Kako komentirate trend dovođenja stranih trenera u HNL među kojima prednjače Talijani?

“Već gotovo 20 godina radim u inozemstvu i za strane trenere su uvijek kriteriji vrlo visoki i gleda se prvo povijest tih trenera, zatim njihovi rezultati. No, činjenica jest da su Cannavaro i Gattuso dobili priliku jer su velika igračka imena i to je jedan trend koji je danas dosta čest u svijetu. Kod takvih slučajeva predsjednici klubova idu linijom manjeg otpora pa tako uzimaju trenere koji nisu izučili zanat. To ne znači da neće biti dobri treneri, ali činjenica je da još nisu izučili zanat, a ulaze u jednu takvu trenersku priču i dolaze u velike klubove gdje su očekivanja ogromna. U klubove u kojima treba napraviti rezultat ne danas, ne sutra – nego jučer. Uz sve to takva trenerska imena imaju podršku medija, imaju podršku navijača i to je razlog zašto se predsjednici klubova olako odlučuju za njih. No, naravno da ima i pozitivnih primjera takvih trenera kao što je recimo Xabi Alonso koji je brzo napravio rezultat. No, imate i puno veći broj primjer gdje su treneri, koji su velika igračka imena poput Lamparda ili Gerrarda brzo potonuli. Radim u Kini i upućen sam da se Cannavaro i Gattuso ne mogu pohvaliti s nekakvim rezultatima, a objektivno su oni – čak i za talijanske prilike – kod nas jako dobro plaćeni.“

Jeste li od 2013. godine, kad ste napustili Dinamo, imali želju vratiti se u HNL. Ostaje dojam da nedostaje pravih učitelja, a vi kao diplomirani kineziolog koji je poznat po taktičkoj disciplini idealno odgovarate kao mentor mlađima?

“U HNL-u sam trenirao dva velika kluba, Dinamo i Rijeku. Moram reći kako je Dinamo posebna priča i prioritet kod svih trenera, bez obzira na situaciju. A ja sam od malih nogu bio obojen u plavo i ponosan sam što sam ih vodio do titule. Pročitao sam podatak kako sam najtrofejniji hrvatski trener s 13 trofeja, naravno uz pokojnog Tomislava Ivića. Da skratim, HNL je iza mene i sa 71 godinom na leđima više mi odgovara rad u reprezentaciji. Ja sam trener koji iza sebe ima ogromno iskustvo, ali isto tako znanje i rezultati. No, vrijeme je za mlađe trenere koji, koliko vidim, dobivaju šansu u HNL-u. i to pozdravljam.“

Nedavno se u Dinamo vratio Zvonimir Boban, a poznato je kako je predsjednik Velimir Zajec. Mnogi navijači kažu kako se osjeti taj plavi plašt u klubu i da je to razlog zašto se momčad trgnula?

“Moram reći da se slažem s tom konstatacijom i mišljenjem dijela navijača. Sve se svodi na to da je klub najvažniji i ne postoji trener, ne postoji igrač koji može biti važniji od kluba. To se prije događalo u Dinamu, a događalo se i u Hajduku. No, dolaskom Zajeca se to preko noći promijenilo. Znači sad je šef tamo i postavio je nekakvu hijerarhiju i tko god dođe ne može biti važniji od kluba. I kad je to tako onda se preko noći bitno promijeni i filozofija, vizija i mentalitet tih igrača.“