Noćna mora Marija Vuškovića nastavljena je na najbrutalniji mogući način - produžetkom suspenzije zbog dopinga sve do konca 2026. godine. Što je presudilo u odluci CAS-a, je li ta institucija bila prestroga i ima li još nade u nogometaševu pobjedu ili je slučaj izgubljen?
Ako ne dođe do obrata, koji se u ovom trenutku ne čini realnim, Mario Vušković nogometu će se smjeti vratiti tek nakon 15. studenoga 2026. godine, do kada mu je produžena suspenzija zbog dopinga.
Odlučio je tako ovog tjedna Međunarodni sportski sud (CAS) u Lausannei nakon što se Vuškovićev tim žalio CAS-u nadajući se blažoj kazni.
Podsjetimo, Sud Njemačkog nogometnog saveza (DFB) prošle je godine u ožujku proglasio igrača njemačkog HSV-a i bivšeg člana Hajduka krivim za korištenje dopinga (rEPO) i suspendirao ga na dvije godine. Sporna supstanca pronađena je u Vuškovićevu tijelu prilikom testiranja 16. rujna 2022. godine.
Vušković je odbio nagodbu koju mu je nudio Sud DFB-a, bila je to godina dana suspenzije, ali i prihvaćanje krivice. Da je prihvatio nagodbu, već bi sada mogao igrati nogomet budući da je pod suspenzijom već gotovo pune dvije godine. Uvjeren u vlastitu nevinost, Mario na to jednostavno nije želio pristati.
Igračev tim obranu je temeljio na, kako su rekli, navodnim nepravilnostima kod davanja uzoraka i nelogičnosti u procesu, a pozivali su se i na detektor laži koji je ustvrdio da Mario nije svjesno uzimao doping.
Međutim, CAS je ovog tjedna odbio Vuškovićevu žalbu, a prihvatio žalbe Njemačke (NADA) i Svjetske antidopinške agencije (WADA) koje su tražile strožu kaznu. I tako je došlo do radikalne odluke o produžetku suspenzije sve do studenog 2026. godine.
Drugim riječima, dvadesetdvogodišnji stoper efektivno je kažnjen s čak četiri godine.
Što sada? Manevarski prostor sada je naglo i drastično sužen. Ostaje još eventualno osporiti presudu CAS-a pred Švicarskim saveznim sudom, ali realno gledajući slučaj je izgubljen.
Služba za antidoping Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo redovito prati sva zbivanja iz područja antidopinga, pa tako i Vuškovićev slučaj.
Voditelj te službe, dr. Roman Latinović, u razgovoru za Sport Klub rekao je kako nije realno očekivati obrat koji bi promijenio igračevu sudbinu.
“Nismo imali nikakvih iskustava s osporavanjima presuda na CAS-u na nadležnom sudu u Švicarskoj. Imamo saznanja da je to moguć pravni korak, no ne možemo ulaziti u procjenu provedivosti postupka”, rekao nam je dr. Latinović.
Je li CAS bio nemilosrdan, kako je komentirao Hrvatski nogometni savez, i što je presudilo u konačnoj odluci da se Vuškovićeva žalba odbije, pitanja su na koja Služba za antidoping HZJZ-a ne može dati odgovor.
“U ovom slučaju Služba ni na koji način nije bila uključena u testiranje sportaša niti u postupanje s rezultatima, te ne raspolaže izvornim dokumentima na osnovu kojih bi se mogli izvoditi zaključci”, objasnio je dr. Latinović.
Podsjetimo, u Vuškovićevu slučaju sporna supstanca bila je eritropoetin, hormon koji bitno podiže kvalitetu sportske izvedbe.
“To je hormon kojeg u najvećoj mjeri proizvode bubrezi, a manjim dijelom jetra, koji potiče stvaranje eritrocita, crvenih krvnih stanica u tijelu. S obzirom da eritrociti opskrbljuju tkiva kisikom, povećanjem broja eritrocita povećava se i aerobni kapacitet sportaša što pridonosi boljoj sportskoj izvedbi. Eritropoetin je također i lijek koji se koristi za liječenje nekih vrsta anemija. Isti lijek se upravo iz navedenih razloga može koristiti kao doping radi poboljšanja sportske izvedbe”, pojasnio je dr. Latinović.
U objašnjenju konačne presude CAS je naveo kako je riječ o rekombinantnom EPO-u, što to znači?
“Pojam rekombinantni EPO (eritropoetin) označava egzogeno (vanjski, izvan tijela) proizvedeni eritropoetin uz pomoć posebnih tehnologija, a služi za liječenje anemija izazvanih raznim bolestima poput tumorskih bolesti, kroničnih bubrežnih bolesti i slično.”
Dr. Latinović odgovorio je i na koje se sve načine EPO može naći u ljudskom tijelu.
“Eritropoetin se može primijeniti intravenski ili supkutano.”
A rizici i nuspojave?
“Neke od nuspojava su glavobolja, povišeni krvni tlak, vrtoglavica, proljev, mučnina, povraćanje, kašalj, vrućica, kožni osipi, a zbog kardiovaskularnih komplikacija može doći i do smrtnog ishoda”, naglasio je dr. Latinović.
Eto, sport i medicina zajedno. Ovaj put ne u nekoj sretnoj kombinaciji, već kao dio priče koja će po svemu sudeći imati tužan epilog.
Za Vuškovića ovo nipošto ne znači kraj nogometne karijere, ali ožiljci će svakako ostati. Prije svega mentalni.
Arijan Ademi također se nakon presude vratio nogometu, doduše nakon dvije godine jer mu je kazna bila prepolovljena, dok bi se Vušković trebao vratiti nakon ukupno čak četiri godine izbivanja. Čak i tada, krajem 2026., bit će još uvijek mlad, s tek 24 godine imat će dovoljno vremena prebrisati sve loše što mu se događa od jeseni 2022.
Nismo pesimisti, ali jednostavno to je tako. Odluka CAS-a teško da će na nekoj drugoj instanci “pasti”…
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!