"Mi trenutno jesmo na poziciji koja je prilično visoka, no još uvijek pokušavamo ići jednu stepenicu više. To je ta kompetitivnost koja svakoga od nas pokreće", zaključio je trener Gorice.

Bliži nam se početak drugog dijela sezone u domaćem prvenstvu, a momčadi se već dobrano pripremaju. Prva polusezona bila je izuzetno interesantna, borba za vrh godinama nije bila zanimljivija, međutim kao najugodnije iznenađenje dosadašnjeg dijela aktualne sezone, isprofilirala se Gorica. Klub koji se prošle godine grčevito borio za ostanak, u tekućoj sezoni drži peto mjesto.

Uz jednu odigranu utakmicu manje, momčad iz Velike Gorice ima jednak broj bodova kao četvrtoplasirani Osijek, a povodom toga razgovarali smo s Dinkom Jeličićem, trenerom koji je preuzeo Goricu usred sezone, nakon što je Željko Sopić otišao put Rijeke, a nakon vrijednog iskustva u Saudijskoj Arabiji, dočekao je svoju priliku da vodi momčad u najvišem rangu hrvatskog nogometa.

Jeličić, koji je do ove godine široj hrvatskoj javnosti bio relativno nepoznat, polako se probijao i gradio svoju karijeru, a nije mu trebalo dugo da postane novi hit-trener HNL-a u svojoj debitantskoj sezoni. Povodom sjajnih rezultata, razgovarali smo sa strategom Gorice o njegovoj momčadi, hrvatskom nogometu, trenerima i mnogočemu ostalom.

Za početak, kada ste se vratili pripremama?

“Nama su pripreme za novu sezonu započele već 27. prosinca, jer nešto ranije krećemo s prvenstvom, obzirom da igramo zaostalu utakmicu protiv Rijeke. Nije baš riječ o klasičnim pripremama jer imamo malo kraću pauzu, no trudimo se da ovaj period što bolje iskoristimo.”

Došli ste u klub usred sezone, koliko su Vam onda važne ove zimske pripreme?

“Svaka prilika u kojoj imamo vremena za dodatni rad je bitna. Kao što ste rekli, ja sam došao u klub i nastavio tamo gdje je moj prethodnik (Željko Sopić op.a.) stao, a sada je vrijeme da neke stvari doradimo i sigurno će nam pauza dobro doći. Iako bih volio da su pripreme malo duže, kako bi ih mogli nešto kvalitetnije odraditi, no i ovo će nam svakako koristiti.”

Vaša Gorica je postala hit prvenstva ove sezone, primjerice na ljestvici ste rame uz rame ste s jednim Osijekom. Jeste li mogli očekivati takvo što po dolasku u klub?

“Naravno da nisam mogao očekivati da ćemo u startu odmah imati tako dobar rezultatski skok. Odlično smo igrali u utakmicama protiv favorita – Dinama, Hajduka, Osijeka – za koje znamo koliko velike budžete imaju i o kako velikim klubovima se radi. Mislim da je momčad u takvim susretima bila karakterno vrlo dobro naglašena, a igrači su odlično reagirali na određene taktičke postavke. Malo smo slabije reagirali na pojedinim gostovanjima protiv momčadi koje bi svrstali u naš rang. Tu mi možda ostaje mali žal što smo u takvim utakmicama malo pokvarili dojam. Međutim, kada podvučemo crtu, smatram kako smo imali dobru polusezonu.”

Dojma sam kako ove sezone mnoštvo momčadi iz donjeg tabora HNL-a igra ‘lepršaviji’ nogomet dok se u isto vrijeme pojavio Rudeš za kojega moramo kazati, uz dužno poštovanje, kako su ipak za jedno koplje ispod ostalih prvoligaša. Koliko jedan tako očiti kandidat za ispadanje olakšava život trenerima momčadi iz donjeg dijela ljestvice, odnosno je li ipak malo lakše implementirati nogometni viziju kada nema toliko rezultatskog pritiska u kontekstu borbe za opstanak?

“Zasigurno iz jedne perspektive jest. Međutim, mislim da svaki trener, počevši od sebe, u svaku utakmicu ulazi s namjerom da pobijedi. Mi trenutno jesmo na poziciji koja je prilično visoka, no još uvijek pokušavamo ići jednu stepenicu više. To je ta kompetitivnost koja svakoga od nas pokreće. Ova sezona ipak je malo ležernija što se samog rizika od ispadanja tiče jer je Rudeš skupio zbilja mali broj bodova i bit će im vrlo teško u nastavku, ali svejedno u takvoj situaciji prijeti mogućnost ulaska u svojevrsnu letargiju što svakako treba izbjeći. Tu lepršavost koju ste spomenuli također treba pripisati jednom trendu dugoročnog rada trenera u pojedinim klubovima. Imamo jednu Istru koja je prošle sezone s bivšim trenerom Garcijom izgradila određeni stil igre i unatoč turbulencijama na ulasku u sezonu, čini se kako su se sada ponovno uspjeli stabilizirati. Slično je i s Varaždinom koji s Kovačevićem radi već dugo u kontinuitetu, Lokomotiva također. Belupo se isto po dolasku Roya Ferenčine stabilizirao i vratio u neki svoj prepoznatljivi ritam. Mislim da također svemu tome doprinosi i nešto slabiji Dinamo koji je prethodnih sezona u ovom periodu već imao osjetnu bodovnu razliku, dok se ove sezone ostatak momčadi može puno češće nadati bodovima protiv momčadi iz vrha.”

Dakle, želite reći kako unatoč čestim promjenama trenera, momčadi ipak zadržavaju određeni identitet?

“Baš sam to htio naglasiti. Momčadi koje su imale kontinuirani rad s trenerima imaju određenu dozu stabilnosti, iako to ne mora nužno uvijek biti slučaj. Ponovno ću se vratiti na taj Slaven Belupo koji je kroz godine mijenjao dosta trenera, ali opet su se uspjeli stabilizirati. Naravno, klubovi poput Lokomotive i Varaždina u kojima isti treneri već duži niz godina rade dobar posao te imaju taj jedan prepoznatljivi stil igre. Sigurno, ako se trenerima da vremena za kontinuirani rad i nadogradnju, može se očekivati da će se takvo što i reflektirati na terenu.”

Kada već govorimo o trenerima, mislite li da im se u Hrvatskoj daje premalo vjere i vremena?

“Zapravo i ne bih rekao da postoji manjak vjere. Jednostavno, takav trend momentalno vlada u svijetu. Naravno, u jednoj Engleskoj treneri možda nešto duže traju i pamtimo slučajeve kada su veliki treneri imali prilike voditi momčadi kroz duži niz godina, čak i kroz periode kada im baš nije išlo. Imaju li treneri možda premalo vremena? To je jednostavno takav posao. Rezultat diktira sve, a odluka o smjeni trenera varira od kluba do kluba. Naravno, nije isto biti trener u Gorici i u Dinamu. Ambicije su veće i ako rezultati počnu patiti, normalno da je trener prvi na udaru.”

Inače, legendarni Ivan Gudelj je u nedavnom razgovoru za Sport Klub imao riječi hvale za vas te tvrdi kako je ova situacija u Gorici izvanredna prilika da pokažete svoj trenerski talent na ovoj razini. Kakav je osjećaj dobiti pohvale od tako velikog nogometnog imena i smatrate li angažman u Gorici možda i najvećim izazovom u karijeri.

“Naravno da mi je drago. S druge strane, dugi niz godina sam surađivao s njim u mladim reprezentacijama, stoga se jako dobro poznajemo. Što se drugog dijela pitanja tiče, naravno da mi Gorica predstavlja veliki izazov. Zapravo svaki novi posao sa sobom nosi velike izazove i jako mi je teško komparirati je li mi bilo izazovnije prethodno raditi, primjerice u Al Nassru ili sada u Gorici. Kažem, svaki posao nosi nešto svoje. Meni je naravno ovo veliki izazov jer sam već dugi niz godina trener, a nikada nisam imao priliku voditi klub u HNL-u. Baš me ta ambicija natjerala da odem iz Al Nassra kada se otvorila prilika u Gorici. Mogao sam ostati u Saudijskoj Arabiji, no sportska ambicija me privukla u Goricu i mogu reći da sam jako zadovoljan jer radim u okruženju koje mi odgovara, a svakako je sve skupa ugodnije i lakše kada su i rezultati dobri. Međutim, moramo ozbiljnim radom ostati čvrsto prizemljeni jer se u nogometu sve vrlo brzo može promijeniti.”

Dojma sam kako vas nogometna javnost u Hrvatskoj percipira kao dio generacije takozvanih ‘laptop-trenera’. Smeta li vam taj termin i koje tehnološke blagodati modernog vremena koristite u svom radu?

“Taj famozni termin ‘laptop-trener’ je prisutan već dugi niz godina otkada je tehnologija počela ulaziti u nogomet. Može se to shvatiti pozitivno i negativno, međutim ja to volim komparirati s modernim vremenom. To je kao da me danas pitate koristim li mobitel, a prije 15 godina ga nisam koristio. Naravno da nam tehnologija olakšava posao, ali danas zapravo bez laptopa, odnosno kompjutera, u principu ništa ni ne možete raditi. Ja nisam profil trenera koji smatra da je jedan jedini i sve se vrti oko njega. Primjerice, mene je dočekala dobra situacija u kojoj sam ja zapravo samo preuzeo isti stožer koji je vodio i moj prethodnik. To je tim ljudi koji se, između ostalog, bavi analizom i svime ostalim što svaka moderna momčad mora imati. Svaki od tih ljudi je ugradio dio sebe u ovu priču, rezultate i dobru igru. Trener je osoba koja sve to koordinira. Prije nije baš bilo tako, trener je bio ‘bog i batina’ i sve je počinjalo i završavalo s njim. Danas to nije slučaj, u velikim ligama i klubovima treneri imaju timove od 15-20 ljudi, čak i više od toga, od kojih je svaki specijaliziran za određeni segment trenažnog procesa, skautinga i ostalog. Naravno, bez tehnologije bi to sve bilo puno teže i sporije. Ali, u principu mi ne smeta ako me netko percipira kao ‘laptop-trenera’.”

Za kraj, koji Vam je najveći cilj u nastavku sezone?

“Cilj je uvijek ići na stepenicu više. Cilj je pobijediti svaku sljedeću utakmicu. Ako smo trenutno peti, želimo biti barem četvrti. Jedino s takvim razmišljanjem možemo napredovati. Radit ćemo sve da budemo bolji, a vrijeme će pokazati možemo li se održati na poziciji koju držimo i možda ići još korak naprijed.”