"Liga nacija je šest utakmica u rujnu, listopadu i studenom. Kroz tih šest utakmica ćemo slagati reprezentaciju za kvalifikacije. Naravno cilj je i rezultat, ali ako se to ne uspije, prioritet je slaganje momčadi za kvalifikacije. Moramo pronaći novog zadnjeg veznog, nije lako igrati tu poziciju, ali moramo to pronaći."

"Imamo Gvardiola, Stanišića, Stanišića, Erlića, Duju Ćaletu Cara. Problem je što se u reprezentaciji nema vremena. Mi se okupimo dva dana prije prve utakmice, a takvo nešto zahtjeva puno više pripreme. Za igru s tri iza sigurno ima potencijala, ali moramo raditi na tome. Sjetite se Katara gdje je Gvardiol pored sebe imao Lovrena. Ti iskusniji igrači puno znače."

"Na desnoj strani imamo Juranovića i Stanišića koji su drugačiji tipovi igrača. Na drugoj strani imamo Joška. Sosa se pogubio odlaskom u Ajax i to je sigurno utjecalo na njega. Moramo pronaći brze i prodorne igrače."

"Mi smo o njemu razmišljali, da i protiv Španjolske i Italije igra, ali situacije su bile drugačije. Ima okomitost i brzinu, što nama fali, sigurno je da će dobivati sve više prigode. On je taj koji će uz još nekoliko mlađih nositi budućnost."

"Nismo razgovarali o tome, bilo bi jako lijepo da ostane, ali on će sam odlučiti. Vidjet ćemo koliko nam znače ti stariji igrači tek kad napuste reprezentaciji i koliko ćemo patnje imati da opet sve posložimo. Moja misija je odvesti Hrvatsku na SP za dvije godine, pripremiti se kroz Ligu nacija."

"Ja nisam čovjek koji će pobjeći nakon prvog neuspjeha. Ovo je moj prvi neuspjeh nakon sedam godina. Neće mene otjerati naslovi u novinama i sto kritika na društvenim mrežama. Moje mjerilo je onih 30 tisuća u Leipzigu koji nakon šoka pjevaju "Volim te Hrvatsko". Svi oni koji su čekali poraz su dočekali svoju šansu. Sada oni izvode penal, a ja se branim. Ja se neću odreći ničega svoga. Znam kome odgovaram, a kome ne. Nit će se hrvatska reprezentacija odreći svojih vrijednosti. Hrvatske navijačke skupine su nakon dugo vremena došli i zajedno se bodrili i to je naš najveći uspjeh. Hvala savezu i igračima na podršci. Kad Hrvatska osvaja medalje, moja odluka je nikakva, kada izgubimo ja sam glavni krivac. Imam i motiva i energije i vjerujem u Hrvatsku."

"Ja sam izbornik šest godina i devet mjeseci te su sve bili sami uspjesi. Hrvatska je prije 7-8 godina igrala više utakmica na praznom stadionu, utakmice su se prekidali. Mi smo za šest godina napravili nogometnu velesilu i postali simbol nacija. Prije je Hrvatska više utakmica igrala u europskim gradovima, nego u Splitu. Tu ne mislim samo na sebe, tu mislim i na igrače i na savez. Tu nikakvoj kritici nema mjesta, ovi igrači zaslužuju samo hvalospjeve. Svi kritičari se moraju ustati kada pričaju o ovim igračima. Ovo je neuspjeh, ali život ide dalje. To je tako."

"On je zaslužio sve kredite ovog svijeta. Poseban osjećaj je kada on dođe igrati za reprezentaciju. Ovo je zaista bio veliki šok. Imali smo prolazak i utakmicu u Berlinu protiv Švicarske. Taj gol je baš da se raspadneš. Luka je veliki emotivac i živi za uspjehe s Hrvatskom. Nema ništa bez patnje i bez muke. Mi smo osvojili tri medalje u šest godina, ali senatori su to osvojili nakon deset godina patnje. Ovi mladi igrači su osvojili dvije medalje nakon pola godine. Moraš proći patnju da bi došao do uspjeha."

"Neću govoriti o sucu, neću tražiti alibi u njemu. Mislim da kriterij nije bio isti, ni blizu. Problem je tih osam minuta. Maksimum je bilo pet, on je stavio osam i dalje nemam komentar. Ne želim se više upuštati u to. Mi kao ekipa smo to mogli riješiti."

"Prvo imamo situaciju gdje imamo faul koji nismo dobili, a onda faul za Italiju na njihovoj polovici. Prolazim pored klupi i Iva mi pokazuje na mobitelu 7:04. Tada je Budimir morao leći pred loptu, baciti je negdje, smetati Donnarummi. Morali smo ih usporiti u tome, ali nismo reagirali. Pet igrača nam je ispalo, previše smo suzili, a onda je njihov igrač pogodio što možda ne bi da gađa još 100 puta."