Nedavno su u Zadru su održani 'Dani Krešimira Ćosića' u sjećanje na jednog od najvećih košarkaša svih vremena koji nas je napustio prije 30 godina.

Među mnogobrojnim uzvanicima bio je i 74-godišnji Zadranin Slavko Trninić, trener i učitelj košarkaške igre, ali i doktor košarke. U svojoj bogatoj karijeri dr. sc. Slavko Trninić najviše je radio i najviše je naučio upravo od vizionara Krešimira Ćosića, a bogato znanje u godina koje su uslijedile prenosio je na mnoge košarkaše od kojih su svakako najpoznatiji Toni Kukoč i Dino Rađa. Podatak kako su sva tri spomenuta košarkaša, Ćosić, Rađa i Kukoč, uvrštena u Kuću slavnih u Springfieldu, dovoljno govori.

Uostalom, kada je Toni Kukoč držao govor u Springfieldu između ostalog je rekao:

“Slavko Trninić naučio me osnovama košarke i to je bio ključ u mom razvoju u igrača kakav sam postao”, kazao je između ostalog Kukoč koji se tom prilikom zahvalio još nekim trenerima.

A upravo je Ćosić zajedno uz Trninića imao velik utjecaj na karijeru Tonija Kukoča. Stoga, nećemo reći ništa novo ako kažemo kako je Krešimir Ćosić bio revolucionar košarkaške igre i simbol pobjedničkog karaktera.

O toj temi razgovarali smo s dr. sc. Slavkom Trninićem koji je tijekom tri dana sjećanja na Krešimira Ćosića bio ponosan do neba.

Gospodine Trninić, što je razlikovalo Krešimira Ćosića od drugih igrača na toj poziciji?

“Krešimir Ćosić je u europskoj košarci imao osobitu ulogu u novom poimanju igre centra koji je vlastitom pozicijom u napadu razvlačio obranu, otvarao reket i bio prvi igrač koji je razumio da je najteže u obrani kontrolirati otvorenu geometriju napada (4 vanjska i 1 post ili 5 vanjskih) koju određuju raspored i razmak između igrača. Takav način igre obilježava sadašnju košarku što upućuje da je njegov sustav mišljenja bio 50 godina ispred svog vremena. Kao igrač bio je kreator novog pristupa u uspješnom obavljanju zadataka u tranzicijskoj i pozicijskoj obrani i napadu. Shvatio je da položaj glave (npr. pogled preko unutarnjeg ramena), pozicija stopala i tijela omogućavaju igraču koji je leđima ili bočno okrenut prema košu, da vidi „rupe“ u obrani i utrčavanja suigrača u prazne prostore, a sposobnost i vještine da to uoči čini razliku između prosječnog, izvrsnog i superiornog centra kakav je bio Krešimir Ćosić. Pritom je razumio da je rješavanje udvajanja ili utrajanja na poziciji niskog ili srednjeg posta ključni dio usavršavanja tehnike na unutarnjim pozicijama. Imao je tendenciju, koju je ostvario tijekom karijere, da razvije različite vještine suradnje s bekom i krilom, kao i da razumije njihove probleme tijekom igre.“

Nakon što je Ćosić potpuno promijenio košarkašku igru, kad su centri u pitanju, mnogi su igrači poput Sabonisa, Divca, Rađe, Gasola i drugih takvom igrom dominirali?

“Istina, prema njegovom modelu višedimenzionalne igre su se razvijali i Arvydas Sabonis, Dino Rađa, Vlade Divac, Toni Kukoč i Dejan Bodiroga u univerzalne igrače. Krešo je posjedovao polivalentnu tehniku, taktiku i igru te košarkašku senzitivnost koja se očitovala u selekciji šuta, selekciji prodora, selekciji dodavanja, pravovremenim blokadama šuta, kontroli sredine reketa i table (rješavanje hvatanja odbijenih lopti u obrani). Bio je prvi centar koji je nakon hvatanja odbijenih lopti posjedovao vještine za brz i siguran prijenos lopte driblingom kroz sredinu i različite načine rješavanja situacija u igri. Kasnije su igrači koje sam nabrojao takvom igrom dominirali.“

Kad pričamo o Ćosiću, koji je dominirao 70-ih godina te ostavio dubok trag u američkoj NCAA košarci, kakav je bio njegov profil izvedbe na unutarnjim i vanjskim pozicijama?

“Kad govorimo o centrima koji su primarno igrali na niskoj, srednjoj ili visokoj post poziciji tada primjećujemo kako je profil izvedbe Krešimira Ćosića bio usmjeravan prema graditelju igre koji igra licem, bočno i leđima prema košu te razigrava suigrače i kreira timski ritam šuta vlastitoj momčadi. Kad je igrao na poziciji visokog posta gdje je najbrži, najkraći i najjednostavniji ulaz u postavljeni napad, a katkada i tranzicijski napad, tada je zahtijevao da svako treće dodavanje ide prema niskom ili visokom postu što je doživljavao kao „srce“ napada jer se s te pozicije najbrže rotira napad s opterećene na rasterećenu stranu i kreira otvoren šut igrača na strani od lopte. Kao igrač na visokoj post poziciji izvrsnim šuterskim rangom, izvlačio je protivničke centre iz reketa i omogućio suigračima da imaju unutarnju igru, otvoren šut s vanjske pozicije ili probijanje obrane prodorom s loptom. Košarka u njegovom izdanju postala je najviša sinteza inteligencije, anticipacije, umijeća, timskog djelovanja, elegancije, gracioznosti i preciznosti u egzekuciji u svim fazama igre.“

Velik broj ljubitelja košarke, koji ga nisu imali prilike vidjeti kako igra, zapravo ne shvaćaju da je bio avangarda, nešto što dotad nije viđeno. Vi najbolje znate u čemu se očitovao njegov specifičan pristup analizi košarkaške igre?

“Razvoj moderne košarke utemeljen je na utjecaju Krešimira Ćosića čiji je slogan bio: ‘obrana je pomaganje i zatvaranje rupa, a napad pomaganje i otvaranje rupa.’ Pritom, tranzicijski i pozicijski napad u otvorenoj geometriji igre treba kreirati prostornu i brojčanu premoći s ciljem stvaranja otvorenog šuta. U skladu s tim, definirao je tranzicijsku i pozicijsku obranu kao fazu igre čiji je temeljni cilj zaustavljanje napredovanja lopte i ‘zatvaranje rupa’ uzajamnim pomaganjem kao i smanjivanje broja lakih poena. U skladu s tim, zahtijevao je na situacijskom treningu ravnotežu između individualnog i kolektivnog nadigravanja, individualnu i kolektivnu odgovornost te individualne i kolektivne zadatke gdje je fokus bio na uzajamnom pomaganju između suigrača. Shvaćao je važnost razumijevanja i ponavljanja detalja i finesa u području vještina, osnova igre (npr. 1 na 1, 2 na 2, 3 na 3 i handicap situacije 1 na 2, 2 na 3, 3 na 2, 2 na 1 itd.), zadataka u tranzicijskom i pozicijskom stanju igre te u provedbi operativne taktike i strategije igre koje su za njega bile preduvjet razvoja vrhunskih igrača i vrhunskih momčadi. S tim u vezi, detalji i finese su za njega uvijek bili presudni u razvoju individualne i timske izvedbe, ali istodobno i najdosadniji dio košarkaške izobrazbe igrača.“

Možete li nam otkriti što je za Krešu Ćosića bilo primarno u stvaranju uspješne momčadi. Koja je bila tajna uspjeha?

“Vjerovao je u proaktivno agresivno ponašanje u obrani koje ne dozvoljava napadu da ostvaruje tendencije vlastite igre. U skladu s tim, za njega je pritisak na prvom beku pomaganje obrambenim igračima na krilu i na visokom postu što sprječava suradnju krila i visokog posta s unutarnjim igračem. Na taj način obrana koja zatvara linije dodavanja krilu i visokom postu je jedna vrsta pomaganja obrambenom igraču na niskom postu. Bit takve interpretacije obrane ogleda se u povezivanju individualne i timske igre u obrani. Kao vrhunski igrač i ekspertni trener, bio je usmjeren na unapređivanje kolektivne igre. Tako primjerice, temeljni cilj njegove timske obrane je kako zaustaviti protivnički tim, a ne samo svog izravnog protivnika. S tim u vezi, kao igrač na poziciji centra shvatio je kako treba razvijati vještine rada nogu koje omogućavaju obrambenom igraču da u dva koraka kontrolira sredinu reketa. Takav način rada nogu mu je omogućio da ostvari pravovremenu blokadu šuta, hvatanje odbijenih lopti, pomaganje i pravovremeno vraćanje izravnom napadaču te pravodobnu rotaciju strane pomaganja. Bio je ‘direktor’ i lider u postavljenoj obrani, upravljao je obranom pravovremenom komunikacijom te zatvarao utrčavanja kroz ‘srce reketa’ i kontrolirao tablu. Smatrao je da je dolaženje u posjed lopte najvažniji aspekt razvijanja tranzicijske igre, a da je poštovanje posjeda lopte – uz naglasak na selekciju šuta i selekciju dodavanja te prodora – presudno u smanjenju broja pogreški u izvedbi, uspješnoj realizaciji u napadu te u učinkovitoj tranzicijskoj obrani.“

Godinama ste surađivali i zanima nas koja je napadačka filozofija obilježavala njegovu igračku i trenersku karijeru?

“Njegova osnovna napadačka filozofija očituje se u tome da igrači u napadu stvaraju, prepoznaju, predvide i napadaju ‘rupe’ u obrani sa slobodnim i improviziranim završecima akcija. Kada je govorio o kategoriji pomaganja u napadu, tada je mislio kako četiri igrača vlastitim strpljenjem, kontrolom lopte i međusobnim kretnjama (npr. postavljanjem bloka na igraču s loptom i bez lopte) trebaju stvarati akcije otvorenog šuta, ‘otvarati rupe’ u obrani za igru 1 na 1, prazniti prostor za ubacivanje slobodnog igrača, stvarati prednost ili brojčanu premoć te miss-match situacije visoki-niski i niski-visoki na vanjskim i unutarnjim pozicijama. Pritom je zahtijevao brzinu cirkulacije igre, kontinuirane blokove na relaciji visoki-niski i niski-visoki pa tek onda igru 1 na 1. Zato je zahtijevao ulaganje napora u igri kao preduvjeta vrhunske izvedbe i sportskog postignuća. Na taj način razvijao je vrhunske igrače u smjeru da budu spremni žrtvovati svoju individualnost da bi razvili obilježja kolektivnog nadigravanja protivnika.“

Mnoge koji košarku dublje analiziraju zanima je li Krešo Ćosić vjerovao kako je važno razvijati sposobnost prijelaza iz brzog u kontrolirani stil igre u napadu te prijelaze iz raširenih i stisnute formacije u obrani. Danas tako mnogi žele igrati?

“Krešimir Ćosić je nastojao razvijati na situacijskom treningu najvišu razinu timske obrane i timskog napada koji se temeljio na njegovoj altruističnoj kreativnosti, vještini i visokom stupnju razumijevanja igre. Obilježavala ga je sposobnost promjene ritma i intenziteta igre. Njegova idejnost u igri se očitovala u taktičkoj kombinatorici igre. Bio je vizionar kao igrač i trener koji je vjerovao u proces stvaranja vrhunskih igrača i momčadi. Imao je nepogrešivu ekspertnu procjenu cjelokupnog potencijala igrača i predviđanje što će moći pojedini igrač, a što neće moći ostvariti tijekom karijere na različitim razinama natjecanja. Vjerovao je u sustav cjelovite sportske pripreme gdje se selektivno napadaju individualni i timski ciljevi igre. Smatrao je da sustavan način treniranja utječe 80% na razvoj vrhunskih igrača i momčadi. U konačnici, bio je velik igrač koji je promijenio sustav mišljenja u igri, velik čovjek s izraženim pobjedničkim karakterom na najvišim razinama natjecanja što ga čini ikonom svjetske košarke!”