Bio je to velik dan za zagrebačku Cibonu. Po dvadeseti put uzeli su naslov prvaka Hrvatske u majstorici protiv Zadra (56:51) i to u svom, Draženovom domu.
Bila je to sinoć neviđena atmosfera u Zagrebu. Utakmica je počela u 19 sati, a posljednji je gledatelj u dvoranu ušao nekih pola sata kasnije. Na košarkaškim tribinama nismo dugo vidjeli toliko ljudi. Cibonu i Zadar došlo je podržati oko 5000 ljudi. Trener Cibone, Gašpar Okorn, javio se za Sport Klub dan nakon uzimanja dvostruke krune.
Za početak nas je zanimalo kako je, jesu li se dojmovi slegnuli?
“Umorno sam još, jako. Kasno smo došli, slavilo se”, priznao nam je slovenski stručnjak.
Otkrio nam je kako su imali samo jedan trening između utakmice u Zadru i ove u Zagrebu. Umjesto treninga, otišli su na večeru.
“Prije posljednje utakmice smo trenirali jednom samo otkad smo iz Zadra došli pa nismo ni pogledali zadnje utakmice. Otišli smo dan prije utakmice svi na večeru. Više smo pričali o tome da nam glave izdrže u utakmici. Mi smo sve znali o Zadru, Zadar je više manje sve znao o nama tako da tu nije bilo nečeg što bi se promijenilo, ali mi smo radili na tome da bi to psihički izdržali. Loš ulazak u utakmicu, nervoza kod ovih mladića je bila velika. Onda kad smo uhvatili ritam mislim da smo uz neku borbu, agresivnost, obranu, ne baš neku kvalitetnu košarku, zaslužili tu titulu.”
Večera je bila idealna prilika da Okorn još malo motivira svoje igrače…
“Ja sam rekao, gledajte finale je, nikad ne znaš kad ćete ga još igrati. To morati sami sa sobom raditi u glavi da budete koncentrirani. Znam da ćete biti svi motivirani, tu nema pitanja, ali da ne izgorite i da to ne ode u neki drugi smjer. Znao sam da će neki od njih biti ok, onda moraš potražiti ovih šest, sedam koji su u toj utakmici dosta psihički stabilni da to odigraju. Puno smo pričali o tome da to možemo napraviti, da ih ne smije biti strah. Neiskusna je to momčad, jako su mladi, mislim da su jučer maturirali.”
Ipak, priznaje nam, jutro je ipak gorkog okusa, iako je petak navečer bio sladak.
“Jučer smo slavili i proslavili to, a danas kad si se probudio, stvarnost izgleda puno crnija. Svi znamo kakva je situacija u Ciboni, o čemu se priča, puno je tu nekih opcija i scenarija. Bila bi tragedija da se ugasi Cibona, ja si teško mogu predstaviti kako bi to bilo uopće moguće, ali nadam se da će se pronaći neko rješenje.”
Okornu ova dvostruka kruna puno znači, priznao nam je.
“S tih prostora Cibona mi je uvijek bila velik klub i u bivšoj državi pa i kasnije. Cibona je ikona hrvatske košarke, Dražen Petrović, Mirko Novosel itd. Meni je bila čast da vodim Cibonu i normalno, kad smo uzeli Kup, onda su nam apetiti porasli. Kad sam ja došao bila je to jako teška situacija na tablici, puno smo bili i iza Zadra i Splita pa i iza Cedevite Junior u ABA ligi i na granici borbe za opstanak… Tako da, od tog Kupa u Rijeci, išli smo korak po korak i do ove titule. Više sam možda zadovoljan i tim hrvatskim mladim igračima na kojima se Cibona gradila, u toj svojoj mladosti su uzeli i tu titulu.”
Upravo bi ti mladi Hrvati mogli biti jednog dana okosnica hrvatske košarkaške reprezentacije?
“Sigurno ima tu u Ciboni barem pet igrača koji u nekoj budućnosti mogu biti, ne samo u hrvatskoj košarci nego mogu napraviti sjajne karijere, ali tek su na početku. Puno se tu može mijenjati. Sigurno je tih pet dečkiju, Branković, Prkačin, Gnjidić, Drežnjak i Nakić u prvom su planu sto posto. Na dobrom su putu u jednu dobru budućnost, ali puno je tu još stvari na kojima moraju raditi, puno će ovisiti i o sreći. Za pet godina neke od njih ćemo sigurno vidjeti u hrvatskoj reprezentaciji u nekim jako bitnim ulogama.”
S nostalgijom se prisjeća nekih ljepših Ciboninih vremena…
“Cibona prije 10, 15 godina to je isto kao Olimpija, bila je to Euroliga. To su bila neka druga vremena. Mislim da tebi ne treba 10 milijuna da igraš neku ozbiljnu košarku, trebaš samo normalan budžet. Raditi s domaćim dečkima je puno teže nego da dovedeš kvalitetne strance.
Ne mogu da zamislim taj dan kad bi mi netko rekao da se Cibona do kraja ugasila. S druge strane treba znati, netko mora u nekom trenutku to sanirati, ne znam kako i na koji način, možda će to biti neki dug put, pun uspona i padova… Ali, sve su to priče za neke druge ljude.”
U Cibonu je došao u siječnju ove godine, a sada se postavlja pitanje njegove budućnosti u Zagrebu. On bez dvojbe kaže – tu mu je lijepo.
“Ja bih ostao u Ciboni, ali istekao mi je ugovor i zbog ove cijele neizvjesne situacije nije se ni razgovaralo o tome. Vidjet ćemo, s moje strane ja bih volio ostati tu, dobro se osjećam i u Zagrebu, kada bi bila ta priča značilo bi da se tu opet nešto razvija, gradi i ja bih ostao. Ali vidjet ćemo što će se dogoditi u idućih tjedan, dva.”
I za kraj, ako ostane trener, koji mu je cilj s Cibonom?
“Pitanje je tko može ostati, tko ne. Ja bih htio da puno tih dečkiju ostane, ali to je dosta nerealno. Da se sastavi momčad koja bi se bazirala na hrvatskim igračima, mladima, perspektivnima, i dodalo se možda još dva iskusna igrača. Korak dalje u ABA ligi, da bi pokušali tamo na poziciju broj šest, pa obrana dvostruke krune i daljnji neki da bi se Cibona vratila u Europu.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare